Hrvatski veslač Damir Martin osvojio je treće mjesto u finalu samca na Olimpijskim igrama u Tokiju i tako stigao do brončane medalje.
– Uh, Isuse Bože. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, ne znam otkud početi. Ujutro sam se probudio i vidio puno poruka. Hvala svima na podršci, ovo je za sve vas, a najviše za moju obitelj i trenera. Ne mogu doći do zraka… Hvala svima koji su me pratili, hvala medijima koji su bili uz mene i podupirali me kad nisam bio ni blizu vrha – rekao je emotivni Damir Martin za HTV.
Zlato je osvojio Grk Stefanos Ntouskos, a srebro Norvežanin Kjetil Borch.
VIDEO DANA:
Martin je odlično taktički odveslao finale. Na polovici utrke je zaostajao oko dvije sekunde za vodećim trojcem, a uz Ntouskosa i Borcha u vrhu je bio i Danac Sverri Nielsen. Slična je situacija bila i 500 metara prije cilja. No, u samoj završnici je Danac je počeo posustajati, a Martin je pojačao te je ciljem prošao 15 sekundi prije za još jednu veliku medalju.
To je treće olimpijsko odličje za 33-godišnjeg Martina, nakon srebra u četvercu na pariće iz Londona 2012. te srebra u samcu iz Rio de Janeira 2016. Usto ima i dva naslova svjetskog prvaka iz četverca na pariće (2010, 2013) te dva europska zlata u samcu (2015, 2016).
Ovim uspjehom Martin je upotpunio odličan nastup za hrvatsko veslanje u Tokiju. Ranije su braća Valent i Martin Sinković osvojili naslov olimpijskih pobjednika u dvojcu. Treća je to olimpijska medalja za braću Sinković i to u trećoj različitoj disciplini, 2012. su u Londonu osvojili srebro u četvercu na pariće, a tada je s njima u čamcu bio i Martin, a 2016. u Londonu zlato u dvojcu na pariće.
Nakon utrke nije mogao doći do daha i emotivno se slomio. Kroz suze je rekao samo nekoliko rečenica prije dodjele medalja.
– Isuse, što sam izvukao. Ne mogu do zraka, svašta. Ne znam od kuda bih počeo, ne znam što bih rekao. Kad sam danas vidio na stotine poruka podrške koje sam primao, nisam mogao vjerovati. Hvala vam svima na podršci. Hvala mojoj obitelji, hvala mom treneru Srećku Šuku, koji nikad nije odustajao. Posebno hvala Peri Kuterovcu, koji je svaki put bio uz mene i stalno me gazio kao da sam prvi put na treningu i gurao me. Hvala i vama medijima koji ste bili uz mene u ovih pet godina, kad nisam mogao prismrditi vrhu. Hvala vam svima što ste vjerovali u mene. Nemam riječi – kazao je Martin kroz suze pa je otišao po svoju medalju.
