Istražili smo gdje počinje rad na crno, a gdje rad na bijelo. Smijemo li pomoći susjedi sastaviti ormar, prošetati psa ili popraviti automobil i hoćemo li biti kažnjeni?
Na Facebooku je nudio sitne popravke, stolarske usluge, montažu namještaja, postavljanje laminata i slične usluge. Za osobe s invaliditetom i starije ljude to je radio besplatno…
Ali čovjek nije znao da je hrvatska izuzetno uređena pravna država i da takve sumnjive aktivnosti nadležnim institucijama ne mogu proći neopaženo. Naime za takvu djelatnost trebao je imati prijavljen obrt, a on ga nije imao pa mu se na oglas javio nadležni inspektor. Pa je 41-godišnji vozač kamiona iz Osijeka kažnjen s 1500 kuna zbog rada na crno.
Istražili smo gdje počinje rad na crno a gdje rad na bijelo. Smijemo li pomoći susjedi sastaviti ormar, prošetati psa ili popraviti automobil i hoćemo li biti kažnjeni ako nas nagradi sa 50, 100 ili 200 kuna, izvještava Donna Diana Prćić za RTL Vijesti.
Više u VIDEOPRILOGU RTL-a:
Montaža namještaja, postavljanje laminata za stare, nemoćne i invalide bez naknade. Baš takav je bio njegov oglas tvrdi Petar Radić, koji je ovog popodneva sam svoj majstor u svom osječkom domu. Majstorski zanat je u tom trenutku pokušavao, tvrdi, iskoristiti u svrhu pomoći. Na njegov status prošlog rujna ubrzo se javio zainteresirani – tržišni inspektor.
“Nazvao je inspektor, predstavio se kao inspektor, rekao da se javlja oko oglasa za montažu namještaja mora doći napraviti zapisnik zašto ja sastavljam namještam, ali ljudi ja to radim volonterski”, rekao je Petar Radić.
Netom poslije, ovaj Osječanin je nepravomoćno kažnjen za pokušaj rada u fušu, a kvaka je u tome što nema prijavljen obrt. 5500 kuna bila je kazna, a pošto se žalio, i to na vrijeme, treba platiti 1500 kuna.
Valjda se ne smije pomoći ni invalidu ni starima ni nemoćnima. To se sve naplaćuje. Da ova država hoće pomoći ljudima, ne bi morali mi raditi sa strane”, kaže Radić.
I to je tek jedan u moru oglasa na društvenim mrežama gdje svatko može ponuditi svoje usluge ili pronaći svog majstora – od usluga gdje je naznačeno da je sve po PS-u ili pak onih u sivoj zoni.
Od usluga za dubinsko čišćenje namještaja ili tavana do popravka automobila ili perilice rublja. Inspektori vrebaju online svijet koji je u fokusu posebice tijekom pandemije koja je znatno utjecala na gospodarstvo. Pitanje je gdje je granica?
Susjed u gužvi, radi po cijele dane, nema mu tko prošetati psa. Uskačete u pomoć. Osim dobrosusjedskih odnosa dobijete i s vremena na vrijeme za džeparac. E, pa drugi put s tim oprezno jer Državni inspektorat sve nadzire.
Nadzori neregistriranog obavljanja djelatnosti trgovine kao i neregistriranih pružanja usluga obavljaju se sukladno ovlastima uključujući i nadzor oglašavanja kao i sklapanja takvih ugovora sa potrošačima putem društvenih mreža.
Jednom, dva puta ili tri možda i prođe, ali ako vas uhvate da učestalo nudite svoje usluge – umjesto klijenata dobit ćete kaznu. Da sitni popravci mogu proći ispod njihova radara zna i ovaj obrtnik.
“Smije li susjed susjedu popraviti kišobran? Pa ne bi baš smio, nije po propisima. Ali se događa. Ja svojim susjedima iz zgrade i najboljim prijateljima koji put popravim kišobran, a oni mi ostave za kavu ili donosu čokoladu”, rekao je kišobranar Tomislav Cerovački.
Kava i čokolada kod kuće može proći, ali u radionici gospodina Tomislava sve prolazi kroz porezni sustav.
“Nama isto dolaze razne inspekcije i gledaju nas je l’ imamo sve tehničke uvjete i mislim da bi na tržištu svi uvjeti bili jednaki i da svi imamo jednake mogućnosti“, kaže Cerovečki.
Prema podacima Državnog inspektorata “ispod stola” najviše se popravljaju automobili, frizure, perilice i namještaj.
“Susjed je rekao da će mi pomoći oko lustera, pa mi je to naplatio pošteno. Rekao je besplatno, ali ja sam to morao platiti”, rekao je Zagrepčanin Davor Kolenić.
“Imamo tako dobre susjede da nijedan drugome ništa ne naplaćujemo. Popijemo kavu nakon toga. Volimo likere, pa to popijemo. Eto, tako surađujemo”, rekla je Đurđa Soža i Zagreba.
“Da vama susjed pomogne u vašem stanu, da vam popravi nešto od kućanskih aparata, biste li vi to naplatili? Ponudio bih mu definitivno nešto. Bi li čovjek prihvatio, ne znam. Vjerojatno bi to riješili marendom”, rekao je Zagrepčanin Tomislav Cvetojević.
To može, ali ako susjed pomaže i Tomislavu i još 10-orici susjeda i svima njima to lijepo naplaćuje to ne može. Mora otvoriti svoj obrt baš kao što mora napraviti i Petar, ako i dalje želi nuditi svoje usluge, izvještava Donna Diana Prćić za RTL Vijesti.
