Krenuli su slično kao i 1990. godine kada su iz garaže prodavali rezervne dijelove za poljoprivrednu mehanizaciju, pišu RTL Vijesti.
“Početkom 1989. godine svi su pretpostavljali da će se Jugoslavija raspasti, državne firme su počele propadati i bilo je pitanje ‘Što ćemo sutra raditi?’. Moji roditelji su kupili kuću u centru Bjelovara jer tata nije volio živjeti na selu, a onda sam mu rekla ‘Tata, daj mi tu kuću da ju srušimo i napravimo radna mjesta’. Tako je i bilo”, prisjeća se Višnja Pevec početaka gradnje poslovnog carstva koje se 2009. godine urušilo.
Peveci, koji su nekoć zapošljavali gotovo četiri tisuće radnika, uz veleprodajnu, prije mjesec dana otvorili su maloprodajnu trgovinu u Vrbovcu.
Osim toga, pokrenuli su i prodaju na web shopu Pevec.eu. Vraćaju se, kako kažu, na mala vrata. Nekoć brojka od četiri tisuće radnika koje su zapošljavali sada se čini nezamisliva. Trenutno ih je 12. Ne računajući njih dvoje.
No, krenuli su praktički isto kao i 1990. godine kada su iz garaže prodavali rezervne dijelove za poljoprivrednu mehanizaciju.
Kako to da su smognuli hrabrosti za novi početak?
“Imamo strašno veliku podršku ljudi, čak i onih koje ne poznajemo. To nam je stvarno vjetar u leđa. Ljudi su svjesni što nam se dogodilo i koliko su nas uništili”, kazuje Višnja Pevec za RTL.
Ići će, ovoga puta, polako. Napredak bi im bio, kažu, da dobiju sporove koje vode.
“Da dođemo do neke imovine da možemo normalno funkcionirati. Ovako se moraš zaduživati i posuđivati, a kad ćeš to sve vratiti? Troškovi su ogromni, a prihode treba stvoriti”, priča Zdravko Pevec pa se prisjeća početaka.
“Imam 17 sporova po pitanju brenda, a najveće je zlo što je sudstvo jako sporo. Tek sad dobivam pozitivna rješenja koja poništavaju njihovo x u Pevexu. Naravno, oni to šalju dalje i imaju se pravo žaliti. Vodit ćemo spor do kraja ili ćemo se u međuvremenu nagoditi. Nismo u ratu, ali i ovi koji jesu ipak se nekako dogovore”, kazuje Zdravko Pevec.
‘Stvorili smo firmu bez pomoći politike i stranog kapitala’
“Bili smo mladi. Nismo znali za probleme. Nismo imali iskustva, ali smo imali odlučnost i hrabrost. U mladim danima, čega god se čovjek primi-ide. Prepoznatljivi smo u Hrvatskoj i šire, a kod nas je 90 posto toga povezano s kriminalom i onda se svi trpaju u isti koš. Nama su oduzeti i brend i firma”, dodaje.
S obzirom na to da su već jednom stvorili firmu, kako kažu, bez pomoći politike i stranog kapitala vjeruju da ponovno mogu pokrenuti biznis koji bi im pomogao da se izvuku iz “dužničkog ropstva”.
“Nekad imate 20 platinastih kartica, a onda ostanete bez svega. Dobivate, kao mi na početku, 3600 kuna na zaštićeni račun, a nekad su nam bruto plaće bile po 65 tisuća kuna, Strašne su to nepravde. Kada stvorite svoj brend koji je prepoznatljiv i vrijedan, onda nastanu apetiti da se to oduzme”, kazuje.
Iznenadila ih podrška dobavljača
Ističe i on veliku podršku građana. No, ono što ih je možda više iznenadilo podrška je dobavljača. Prisjeća se izleta u Aziju, prijatelja dobavljača iz Singapura, organizacija iz Austrije, najvećih europskih trgovačkih lanaca… Mnogih koji su pružili ruku pomoći, a oni je nisu očekivali. Napominju i činjenicu da su dobili zastupništvo za Alpinu čiji znak ponosno vijori pred maloprodajnom trgovinom u Vrbovcu.
Iako se, kako su rekli, vraćaju na mala vrata, planovi o ekspanziji zasigurno postoje. Sljedeća destinacija na kojoj bi kupci mogli kupovati u Pevecovoj trgovini mogao bi biti Zadar. Međutim, čekaju obeštećenje te da se objekt u kojem su nekad poslovali vrati u prvobitno stanje, prepričavaju.
“Objekt u Zadru nikad nije bio firmin, bio je Višnjin i moj i to su svojatali. Vodili smo 10 godina spor s njima. Ipak ima pravice i ima Boga i sud na kraju to pozitivno presudi. Konačno je riješeno i možemo otvoriti”, kazao je Zdravko.
Najveća greška
No, stare rane ipak, izgleda, ipak prokrvare. Najveća greška, ističe Višnja, bila je što nije htjela ni 51 posto, a ni 49 posto udjela već biti jednaka sa suprugom. Nitko u firmi, kaže Višnja Pevec, nije odgovarao. Osim njih. Spominje pritom i da su davali osobne mjenice.
“U presudi je stajalo da smo imali pravo na dobit od 423 milijuna kuna koje smo ostavili, ali smo krivi za obračun poreza od 15 milijuna što je oštećen državni proračun. Kod pametnih ljudi žene uopće nisu uključene, uopće nemaju tu odgovornost i na kraju svu imovinu prebace na nju i spase se svega, a ovako smo podnijeli jednak teret. Vjerovali smo da radimo dobro, da zapošljavamo ljude. Nismo dizali dobit nego je ostavljali. Vjerovali smo da radimo dobro državi, a onda nas je država zgazila”, priča.
Nisu, dodaje, mogli zamisliti da će do stečaja doći
“Sigurno da nije lako svega toga se sjetiti. Treba gledati naprijed i zaboraviti negativu jer to je prestrašno. I sinovi nam kažu da ne valja kopati po groblju i kostima ”, kazuje Višnja.
“Ne planiram ništa, jedino kad čujem negdje da svira harmonika, gitara ili tambura. U dobrom društvu uvijek zapjevam, ali za glazbenu karijeru nemam vremena”, odgovara Višnja Pevec na pitanje o svojoj glazbenoj karijeri.
Na pitanje strahuju li da bi se mogao ponoviti scenarij kakav dobro pamte kazuje: “Sada smo valjda iskusniji i toliko mali da ne možemo smetati nikome”.
A hoće li narasti do Peveca kakvog pamtimo, preostaje nam vidjeti.
