Nakon što je Bojan Šober u svojstvu člana Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca nedavno uputio otvoreno pismo gradskim vijećnicima i medijima, intendant Marin Blažević je u obliku otvorenog pisma uputio odgovor riječkim gradskim vijećnicama i vijećnicima te medijima
Otvoreno pismo Marina Blaževića prenosimo u cijelosti:
Poštovane gradske vijećnice i gradski vijećnici,
do sada sam se suzdržavao od upućivanja izravnih pisama vama, smatrajući da za moju komunikaciju s Gradskim vijećem postoji redovna i primjerenija procedura. Međutim, doznao sam da u posljednje vrijeme na vaše adrese nažalost pristiže pošta koja se odnosi na poslovanje i program riječkog HNK, a često i na mene osobno, moj način upravljanja Kazalištem, pa i na moju osobnost.
KAKO SMO BOJAN ŠOBER I JA ZAJEDNO „ŠTITILI INTERESE GRADA I NAŠIH SUGRAĐANA“
Poštovane gradske vijećnice i gradski vijećnici, pišući vam prošloga tjedna u svojstvu zamjenika predsjednika Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca, gospodin Bojan Šober započeo je porukom da „sukladno pravnim propisima, za svoj rad i poštivanje pravnih propisa odgovara upravo Gradskom vijeću Grada Rijeke.“ Upravo suprotno, međutim, gospodin je Šober svojim postupanjem u proteklih desetak dana demonstrirao – pa tako i svojim otvorenim pismom – da nije upoznat s tim istim „pravnim propisima“, naime ni internim aktima Kazališta, kao niti referentnim zakonskim odredbama. Štoviše, nepovjerenje i agresivnost koje je gospodin Bojan Šober pokazao ne samo prema članovima uprave Kazališta i voditeljici službe pravnih poslova, nego i prema drugim članovima Kazališnog vijeća, doveli su do paralize rada, pa naposljetku i privremenog nepostojanja Kazališnog vijeća.
Paradoksalno, sve ono za što optužuje sve druge, a naravno prvenstveno mene, gospodin Bojan Šober počinio je ili namjeravao učiniti sam – prekršiti ili prisiliti druge da krše zakon, prekoračiti ili prisiliti druge da prekorače svoje ovlasti temeljem Statuta ustanove i Poslovnika tijela (Kazališnog vijeća) kojeg je članom, a sve to pod krinkom „borbe za dobrobit Osnivača HNK Ivana pl. Zajca odnosno Kazališta.“
Kao da potpuno zbunjen pred vlastitim odrazom u ogledalu, gospodin Bojan Šober ukazuje na „nevjerojatnu spremnost indendanta i njemu odanih, vrlo rijetkih, ali vrlo odanih zaposlenika Kazališta da doslovno vladaju Kazalištem protivno svim ljudskim i profesionalnim standardima.“ Smatram doista nevjerojatim da tako zbori osoba koja već više od godinu dana prihvaća gotovo sve točke dnevnog reda koje su na sjednicu Kazališnog vijeća, također uz njegove susretljive glasove, stavljala dvojica predsjednika Kazališnog vijeća, najprije Toni Plešić, pa potomi Ivan Vagroš, koje sada omalovažava i proglašava pijunima u nekom zavjereničkom planu.
U svojem obraćanju Gradskome vijeću Bojan Šober navodi: „Od vas sam dobio mandat da budem član Kazališnog vijeća i tu sam ulogu do sada činio (po mom skromnom mišljenju) na najbolji mogući način, štiteći interes Grada i naših sugrađana.“ Pa ako se pitate kako je to gospodin Bojan Šober „štitio interese Grada i naših sugrađana“, dopustite da vam predočim niz nepobitnih dokaza da je gospodin Bojan Šober smatrao kako te iste interese štiti upravo tako da prihvaća gotovo sve prijedloge mene kao intendanta sadržane u točkama dnevnog reda sjednica Kazališnog vijeća.
Od početka svojeg mandata, gospodin Bojan Šober sudjelovao je u raspravi o 82 točke dnevnoga reda. Čak 58 od njih usvojeno je – jednoglasno. Drugi članovi Kazališnog vijeća mogu svjedočiti da je i u slučaju preostale 24 točke gospodin Bojan Šober uglavnom glasao „za“, a doista rijetko bio i „suzdržan“. Naime, „protiv“ usvajanja pojedinih od te preostale 24 točke, ili pak „suzdržani“, bili su uglavnom članovi Vijeća Ervin Mičetić i Zvonimir Peranić. No i te preostale, jednoglasno neusvojene 24 točke, uglavnom su naposljetku prihvaćene, i to upravo zahvaljujući glasovima – gospodina Šobera.
Uostalom, pogledajte samo rezultate glasovanja za najbitnije točke dnevnoga reda sjednica Kazališnog vijeća, naime one koje se odnose na usvajanje programskih i financijskih izvješća koje predlaže intendant, od dana kada se Vijeću pridružio gospodin Bojan Šober:
18. SJEDNICA
Financijsko izvješće 01-03/2021 – 3 ZA, 1 SUZDRŽAN
Programsko izvješće 01-03/2021 – JEDNOGLASNO
20. SJEDNICA
Financijsko izvješće 01-06/2021. – JEDNOGLASNO
Programsko izvješće 01-06/2021. – JEDNOGLASNO
24. SJEDNICA
Financijsko izvješće 01-09/2021. – JEDNOGLASNO
Programsko izvješće 01-09/2021. – JEDNOGLASNO
28. SJEDNICA
Financijskog izvješće za 2021. godinu – JEDNOGLASNO
Programskog izvješća za 2021. godinu – JEDNOGLASNO
29. SJEDNICA
Informacija o projektno-financijskom izvješću za 2021. – JEDNOGLASNO
Programskog izvješća o ostvarenju kazališne sezone 2020./2021. – JEDNOGLASNO
Financijsko izvješća o ostvarenju kazališne sezone 2020./2021. – JEDNOGLASNO
33. SJEDNICA
Financijsko izvješće za period 01-03/2022. – JEDNOGLASNO
Programsko izvješće za period 01-03/2022. – JEDNOGLASNO
Ukratko, sva financijska, programska i projektna izvješća, ukupno 13 od imenovanja Bojana Šobera do danas, usvojena su jednoglasno, osim financijskog izvješća za prvo tromjesečje 2021., koje je usvojeno većinom glasova (uz 1 suzdržan glas).
Ako su intendant i, proziva ih Šober, „pobočnici mu (i iz redova zaposlenika i iz redova Kazališnog vijeća)“, doista imali takvu nadnaravnu moć da lome osobni integritet i manipuliraju stavovima ozbiljnih i principijelnih profesionalaca, i to čak petorice drugih članova Kazališnog vijeća, Tonija Plešića pa Ivana Vagroša kao predsjednika KV-a, te Ervina Mičetića, Zvonimira Peranića i Danijela Trinajstića, teško je predvidjeti kojom to čarolijom gospodin Šober sam sebi uspijeva objasniti sva svoja dizanja ruke „za“, umjesto „protiv“, gotovo svih prijedloga koje na Kazališno vijeće, sukladno zakonu, statutu i poslovniku, daje intendant.
KAZALIŠNO VIJEĆE NIJE SUDBENO VIJEĆE
BOJAN ŠOBER NIJE NI ISTRAŽITELJ, NI TUŽITELJ, NITI SUDAC
Ozbiljnost takve zamjene teza i izvrtanja činjenica, sve do potpune inverzije stvarnosti, uključiv i zakonskih odredbi, Bojan Šober nevjerojatnom je retoričkom piruetom demonstrirao trudeći se obrazložiti svoje postupanje prilikom navodno spornih angažmana dvoje ravnatelja „Zajca“ u koncipiranju programa Otvaranja EPK u riječkoj luci, za koje smatra da su svojedobno trebali dobiti odobrenje Kazališnog vijeća u prethodnom sastavu. Kazališno vijeće tada su činili doajen hrvatskog glumišta, pokojni Nenad Šegvić kao predsjednik, te rektorica Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija kao zamjenica predsjednika; Danijel Trinajstić, ravnatelj Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova kao treći član u ime Osnivača, te zborist Saša Mativina kao predstavnik umjetnika i glumac Toni Plešić kao predstavnik radničkog vijeća u KV-u.
Ovdje nema potrebe dublje ulaziti u apsurdnost teze da bi bilo koji oblik rada na EPK programu bilo koje zaposlenice ili zaposlenika ustanova u kulturi grada Rijeke imao biti po bilo kojoj osnovi sporan, a posebno u smislu eventualnog „sukoba interesa“. Naime, HNK u Rijeci je, baš kao i tvrtka Rijeka 2020., osnovano od ISTOG OSNIVAČA, te je sudjelovalo u realizaciji ISTOG PROJEKTA I PROGRAMA, kao uostalom i niz drugih umjetnika i umjetnica zaposlenih u Kazalištu i drugim ustanovama u Rijeci. Ustanove u kulturi bile su su-organizator čitavog programa EPK!
Kako bilo, „spoznavši“ dvije godine i tri mjeseca nakon Otvaranja EPK da su dvoje ravnatelja surađivali u izradi koncepta dijela tog programa u riječkoj luci, dakle da su prije tri godine davali prijedloge kako bi to Otvaranje moglo izgledati, Bojan Šober zatražio je „žurnu elektroničku sjednicu” i u istoj rečenici dodao ”iako sam svjestan kakva odluka mora biti donesena.” Pa, kakva, pitate se? Slijed teza Bojana Šober u sukobu je s nekoliko zakona, Statutom i Pravilnikom ustanove u čijem upravom vijeću gospodin Šober djeluje, pa čak i s Poslovnikom o radu tog istog vijeća.
Prvo, gospodin Bojan Šober nekoliko je dana i nizom e-mail poruka vršio pritisak na predsjednika Kazališnog vijeća da izigra odredbu Poslovnika o radu toga tijela, a po kojoj intendant ima „pravo i obavezu prisustvovati i aktivno sudjelovati u radu sjednice Vijeća”. U kompliciranoj kronologiji događanja, umirovljenik Bojan Šober propustio je navesti kako je on sam prvi dao na znanje termine svoje raspoloživosti za žurnu sjednicu KV-a putem ZOOM-a (uz “pozdrave iz suncem obasjane Baške”), ali je isto pravo uporno namjeravao oduzeti intendantu i drugim članovima Kazališnog vijeća, te prikladno razvio priču o terminskoj zavjeri protiv njegove namjere da “uručuje izvanredne otkaze”, za koje ni po kojem zakonu ili pravnom aktu ne može imati ovlasti.
Drugo, ako prethodni sastav Kazališnog vijeća uopće nije preispitivao bilo čiji rad na ili u programu EPK izvan redovne djelatnosti Kazališta (odnosno izvan EPK programa), po kojoj osnovi bilo tko iz aktualnog sastava Kazališnog vijeća sada dovodi u pitanje rad članova prethodnog sastava, ako usto taj rad nisu preispitivali odnosno smatrali spornim ni Osnivač niti Ministarstvo kulture, koje je po Zakonu o kazalištima nadležno da nadzire zakonitost rada svih javnih kazališta? Da apsurd bude veći, jedan od članova aktualnog vijeća u elektronskoj korespondecniji otkrio je da već dvije godine zna za, sada odjednom, navodno sporan rad dvoje ravnatelja, zbog kojeg bi se „u roku od 15 dana“ njima moralo dati – prema gospodinu Bojanu Šoberu – ni više niti manje nego „izvanredan otkaz“!?
Treće i najbitnije, upravo je nevjerojatna neupućenost Bojana Šobera u zakonski određenu funkciju i status kazališnog vijeća uopće, dakle njegovih ovlasti, kao i procedure odnosno mjera koje se izriču prilikom sumnje u skrivljeno ponašanje bilo kojeg zaposlenika, pa tako i prozvanih dvoje ravnatelja. Za početak, Bojan Šober uopće ne razumije da kazališno vijeće nije – sudbeno vijeće ili inspekcijsko tijelo, a da bi moglo, kako sam predviđa, „izglasati odluku o protuzakonitom, protustatutarnom i ponašanju protivnom Pravilniku o radu našeg HNK dvoje zaposlenika“. Potom, Bojan Šober uopće ne razumije da nije Kazališno vijeće ono koje bi tim zaposlenicima imalo iskazati namjeru „da im se da izvanredni otkaz (…) a sve sukladno odredbama Zakona o radu.“
Člankom 51. Statuta HNK Ivana pl. Zajca, utvrđen je djelokrug rada Kazališnog vijeća u trinaest točaka. Sukladno Zakonu o kazalištima, niti u jednoj ne stoji da bi Kazališno vijeće u bilo kojem pogledu bilo nadležno odlučivati o onome što mu pripisuje Bojan Šober – naime „izvanrednim otkazima“ bilo kome. Člankom 24. Statuta HNK Ivana pl. Zajca, naravno sukladno Zakonu o kazalištima ali i Zakonu o ustanovama, utvrđeno je da radom Kazališta upravlja intendant. Stavkom 1., točkom 13. istog članka propisano je da intendant donosi odluke u vezi s ostvarivanjem prava i obveza iz radnog odnosa.
Čak i kada bi, u nekom alternativnom scenariju koji je gospodinu Šoberu možda bio na umu, Kazališno vijeće dalo uputu intendantu da nekako mora postupiti temeljem navodno novih saznanja o navodno spornom radu dvoje ravnatelja prije tri (3!) godine, i to u vrijeme mandata ranijeg sastava Kazališnog vijeća, Bojan Šober očito nije upoznat s činjenicom da „uručivanje izvanrednog otkaza“ nipošto nije jedina moguća mjera koju poslodavac može izreći prilikom skrivljenog ponašanja zaposlenika. Naime, člankom 73. Pravilnika o radu propisano je nekoliko mogućih sankcija, o kojima naposljetku odlučuje intendant, nakon provedene složene procedure: „Za povrede obveze iz radnog odnosa mogu se izreći opomena, pisana opomena, pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa, odnosno provesti postupak otkazivanja ugovora o radu. Vrsta sankcije koja će se izreći ne ovisi o redoslijedu kojom su sankcije navedene u stavku 1. ovog članka već o prosudbi koja će vrsta sankcije najučinkovitije utjecati na radnika da ubuduće ne čini povrede obveza iz radnog odnosa.“
Kao što sam već imao priliku objasniti pred Gradskim vijećem, u proteklih šest godina intendantskog mantada samo tri puta je odlučeno, shodno svim pravnim mišljenjima i savjetima, izvanredno otkazati ugovor o radu trima zaposlenicima zbog skrivljenog ponašanja. U sva tri slučaja radilo se o neopravdanom nedolasku radnika na radno mjesto i višekratnim opomenama zbog kršenja Pravilnika o radu. Nikada nikome, u mojem mandatu, nije otkazan ugovor o radu zbog rada izvan kazališta bez potrebne suglasnosti. U svim takvim slučajevima uzete su u obzir okolnosti zbog kojih je došlo do takvih povreda ugovora o radu, mahom zbog previda zaposlenika, kao i činjenice da takav rad nije ni na koji način ugrozio odvijanje radnih procesa u samom Kazalištu, dakle na radnome mjestu zaposlenika.
Ne samo svoju ulogu i ovlasti, nego i samu proceduru izvanrednog otkazivanja ugovora o radu gospodin Šober je krivo interpretirao te se drugim članovima Kazališnog vijeća riječkog HNK pokušavao nametnuti kao ujedno istražitelj, tužitelj i sudac.
Poštovane gradske vijećnice i vijećnici, ne zamjerite ako ću posegnuti za odveć dramatičnom riječi, ali zgranula me namjera gospodina Šobera – evidentna u njegovoj korespondenciji s članovima Kazališnog vijeća – da bi dvoje ravnatelja trebalo pozvati na saslušanje (!?) i iznošenje obrane (!?), a prije odluke o otkazu, kao da je Kazališno vijeće neko istražno, tužiteljsko i sudbeno tijelo ujedno (!?).
Potpuno suprotno njegovoj (naravno, opet) optužbi da sam kojekakvim manevrima doveo do raspada kazališnog vijeća kako ono ne bi moglo presuditi ravnateljima kojima je gospodin Šober prijetio izvanrednim otkazom, činio sam upravo suprotno: upozoravao gospodina Šobera na zakonsku abecedu, da nije ni u njegovoj niti u nadležnosti Kazališnoga vijeća da „uručuje otkaze“, kao niti da meni kao intendantu daje bilo kakve upute ili naloge u tom smislu. Čak dvojica članova Kazališnog vijeća, pod pritiskom Šoberova „inzistiranja“, naposljetku su podnijeli ostavke na svoje članstvo (predsjednik Ivan Vagroš te predstavnik Osnivača Danijel Trinajstić), ne želeći sudjelovati u protuzakonitim rabotama na koje ih je navodio gospodin Šober. Premda ga se višekratno upozoravalo da postoje instance koje nadziru zakonitost poslovanja kazališta (u prvom redu, prema Zakonu o kazalištima, Ministarstvo kulture i medija), kao i da o zakonitosti bilo kojeg čina naposljetku može odlučivati samo sud, gospodin Bojan Šober nije odustajao u namjeri da optužuje i sudi, o čemu – uz mene – mogu svjedočiti i drugi članovi Kazališnog vijeća, poslovna ravnateljica Kazališta i voditeljica pravne službe.
Da paradoks bude to veći, tek nekoliko dana prije objave otvorenog pisma upućenog medijima i Gradskome vijeću, Bojan Šober svojim je glasom sudjelovao u jednoglasnom (opet!) prihvaćanju Zaključka 33. sjednice Kazališnog vijeća, i to upravo u pogledu “zaštite ugleda Kazališta i istinitog informiranja javnosti, nasuprot političkim i medijskim pritiscima”. Zaključak je u cijelosti dostupan putem poveznice: https://hnk-zajc.hr/zakljucak-kazalisnog-vijeca/
“(…) Nadalje, u odgovoru na medijske i političke pozive i prozivke, Kazališno vijeće i Uprava Kazališta (intendant i ravnatelji) zajedničkom inicijativom, dakle u suglasju, pozivaju nadležna tijela kontrole nad zakonitošću odnosno propisnim poslovanjem Kazališta, u prvom redu Ministarstvo kulture i medija RH te Internu reviziju Grada Rijeke, da – smatraju li potrebnim – provedu nadzor nad radom Kazališta, u skladu sa Zakonom o kazalištima i drugim relevantnim zakonima.
Kazališno vijeće i Uprava (intendant i ravnatelji) također zajedno pozivaju sve one koji sumnjaju u bilo koji aspekt poslovanja riječkog HNK da se, u skladu s demokratskim procedurama i uzusima pravne države, obrate nadležnim tijelima i instancama koje su ovlaštene da provjere, potvrde ili ospore njihove sumnje. (…)”, stoji u otvorenom pismu Marina Blaževića, intendanta Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci.
