Laslo Schneider, ili kako ga u Selcu zovu – Hombre, svaki vikend sjeda u auto i kreće na put od 450 kilometara, odnosno 900 u oba smjera, kako bi uživao u ljepotama ovog primorskog gradića.
Laslo Schneider, ili kako ga u Selcu svi zovu, Hombre već dvanaestu godinu za redom dolazi u Selce.
No priča ne bi bila toliko zanimljiva da on ne dolazi u Selce svaki vikend tijekom čitave godine! Svaki vikend sjeda u auto i kreće na put od 450 kilometara, odnosno 900 u oba smjera, kako bi uživao u ljepotama ovog primorskog gradića.
Treba raditi ovo reklam!
Naučio je hrvatski iako se muči s padežima, ali razumije svih i svi njega razumiju. Prema prijatelju Žarku, sin mu se zove Zsarko, kupio je nekretninu, kumovao na vjenčanju, radio na ljetnim ribarskim feštama i fešti za proslavu svete Katarine zaštitnice Selca. Iznajmljuje apartmane, zavolio maškare, kupio gliser, rekli bi mnogi – pravi Primorac.
„Žarko i ja uvijek govoriti, Selce kao Dubrovnik Kvarner. Treba raditi ovo reklam. Svi turist zna što Dubrovnik i treba dolazak Selce“ na „svom“ hrvatskom rekao nam je Hombre čim smo se našli s njime na njemu omiljenoj plaži Tunar ispred hotela Slaven.
Kako bi povezao dva po njemu najljepša mjesta na Jadranu, Selce i Dubrovnik, odlučio se na put dug gotovo 650 kilometara i to biciklom u 6 dana. Kako nije profesionalni biciklist već se tu i tamo bicikliranjem rekreativno bavi, čekao ga je pravi izazov. Na putu koji je trajao 6 dana Hombre je prošao kroz mnoga mjesta i noćio u Karlobagu, Biogradu na moru, Trogiru, Makarskoj, Žuljani i Dubrovniku, i osjetio razne vremenske uvjete – jako sunce, pljusak, buru i jugo. No ništa ga nije omelo u njegovu naumu!
„Ne treba jako mišić, samo treba jako glava“
„Ne treba jako mišić, samo treba jako glava i sve može“ rekao nam je prije opisa svoga puta.
Petak, 20. svibnja krenuo je iz Selca prema Karlobagu po lijepom vremenu i za nekoliko sati već je bio u hotelu. Drugo jutro, subotu, naišao je na problem. Naime taj je dan puhala snažna bura. Toliko snažna da je i na nizbrdicama morao voziti punom snagom, dok je u jednom trenutku dok je sišao s bicikla bura podigla bicikl u zrak i on ga je držao samo za volan dok je bicikl poput kakve zastave bio u zraku.
Taj dan nakon stajanja u Zadru u večernjim satima je došao u Biograd i u njemu noćio. Nedjeljna vožnja od Biograda do Trogira uz stajanje u Šibeniku i Rogoznici bila je na žarkom suncu na kojem je izgorio, pa je odlučio vožnju iz Trogira započeti u ranim jutarnjim satima kako bi izbjegao jako sunce.
Međutim snažno jugo i ovdje mu je zadavalo probleme pa je preko Splita i Omiša uz vjetar u prsa došao do Makarske.
Vremenske neprilike
Utorak je bio najteži dan, odmah po izlasku iz Makarske započelo je grmljavinsko nevrijeme uz pljuskove, no nije odustao i stigao je do Ploča u kojima se ukrcao na trajekt i prešao na Pelješac.
Nakon iskrcavanja u Trpnju uslijedio je velik uspon do vrha poluotoka Pelješca i kroz vinograde plavca maloga i dingača spustio se do Žuljane u kojoj je uživao u suncu.
Posljednji dan, srijedu 25. svibnja za početak je morao savladati veliki uspon kako bi stigao na vrijeme do Dubrovnika. Uz kraća stajanja u Stonu i Trstenu oko 12 sati prošao je kroz vrata od Pila i sišao na Stradun.
Na Stradunu ga je dočekao dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić i uručio mu prigodne poklone za uspješno ostvareni poduhvat.
„Ja sada jako sretno čovjek, jer ja kao bilo zvijezde (op.a. dotaknuo sam zvijezde).“