Većem i boljem tulumu povodom 15. rođendana bluesa na Kvarneru organizatori se nisu mogli nadati kada su počeli pripremati prvo post pandemijsko izdanje
Sva uložena energija, trud i ljubav koja se posljednje desetljeće i pol ulaže u ‘širenje evanđelja po bluesu’ okrunjena je jučer u završnoj večeri ovogodišnjeg Jerry Ricks Blues Festivala izvrsnim i žanrovski različitim izvođačima te velikim posjetom publike.
Već od prvog takta Riccarda Staraja i njegovog Midnight banda koji je odsviran za koncertne navike u našem kraju, još za dana, dalo se naslutiti da publiku očekuje sjajna večer.
Uz podršku svog velikog prijatelja, ali i rado viđenog gosta na Kvarneru usnoharmonikaša Tomislava Golubana, Staraj je publici predstavio presjek svoje vrlo plodne karijere, nekoliko blues standarda ali i stvari s nadolazećeg albuma radnog naziva ‘Lockdown blues’. Ni gost nije ostao samo na supportu Staraju, već je u pratnji svog gitarista odsvirao nekoliko vlastitih pjesama od kojih se posebno istaknula pjesama posvećena Jerryju Ricksu koju je Goluban vrlo emotivno izveo.
“Bilo je fenomenalno i bilo je jako puno publike već od samog starta svirke u 20 sati. Hvala publici na ranom dolasku i hvala bendu na sjajnoj svirci”, istaknuo je Staraj po završetku nastupa te uputio zahvale cijelom produkcijskom timu koji je posljednjih devet dana bio dio velike blues karavane.
Sekou Kouyate Experience odveo je publiku na glazbeno putovanje Afrikom, a podršku na tom glazbenom putu dali su mu slovenski instrumentalisti predvođenim izvrsnim Igorom Leonardijem. Međusobna glazbena nadopunjavanja Kouyatea i Leonardija pokazali su kako vrsni glazbenici lako fuzioniraju različite glazbene žanrove i ‘preskaču’ glazbene okvire, a u njihovoj izvedbi mogao se čuti blues, funk, soul i tradicionalna afrička glazba.
Nakon Afrike, prateći povijesni razvoj bluesa, stigli smo i do delte Mississippija na kojem nas je ugostio Johnny Rawls.
Prekaljeni bluesman i showman u prvih nekoliko taktova pretvorio je Crekvinu u veliki plesni podij uz neizostavne pozive publici – ‘shake it, shake it’ – koje je prisutna publika zdušno prihvatila. Šetnju glazbenim naslijeđem Mississippija Rawls je vješto prezentirao, ali i pokazao koji je recept dugotrajnog uspjeha – kvalitetna mjuza, dopadljiva izvedba i vješta komunikacija s publikom. Uz priču o američkom jugu u prohladnoj kastavskoj večeri stigli smo do kraja jubilarnog izdanja festivala posvećenog našem Črnom Kastavcu.
“Publika je reagirala super i stvarno je sve na nivou kako i priliči ovako velikom festivalu”, kratko je prokomentirao Sekou Kouyate kojemu je ovo prvi nastup u Hrvatskoj kao i Johnnyju Rawlsu koji se nada da će opet biti pozvan na neki festival u Lijepoj našoj.
“Bilo je izvrsno. Zahvale idu svima, od publike, preko banda do organizatora”, istaknuo je Rawls kojeg je publika doslovno okružila sa željom da im stavi autograme na CD-e i da se fotkaju s blueserom s Mississippija.
Sam kraj, kako i priliči, uz zahvale zaključili su umjetnički voditelji Riccardo Staraj i Damir Halilić Hal.
“Ovo je najveći blues festival ne samo u Hrvatskoj već i puno šire. Hvala vam na tome, ljestvica je visoko podignuta i druge godine nas ponovo očekuje zahtjevan i obiman posao kojem se veselimo. Neka mi nitko od kolega ne zamjeri, ali drugi festivali mogu imati i bolje bandove i više publike, ali nitko od njih nema ovako autentičnu priču kao naš festival. Priču, koja Kastav i Liburniju zahvaljujući Jerryju povezuje s iskonskim blues naslijeđem”, poručio je Damir Halilić Hal po završetku festivala.
