Profesor Višeslav Raos objasnio je trebamo li se bojati talijanskog fašizma i kakav bi utjecaj rezultati izbora u Italiji mogli imati na ekonomsku stabilnosti Hrvatske
‘Nedjeljni izbori u Italiji već su gotovo svršena stvar. Prema svim anketama, desničarska koalicija Braće Italije, Lige Mattea Salvinija i stranke Forza Italija Silvija Berlusconija, trebala bi dobiti oko 46 posto glasova i sastaviti prvu krajnje desnu vladu nakon Drugog svjetskog rata.
Na premijersku stolicu, prema trenutnoj konstelaciji snaga, trebala bi zasjesti Giorgia Meloni, kontroverzna 45-godišnja čelnica Braće Italije na čiji spomen dio Talijana okreće očima, dok će drugi dio upravo zbog nje za dva dana izaći na birališta. Žena čija je politička karijera građena u postfašističkom miljeu mjesecima u Europi izaziva bojazan od procvata radikalnog nacionalizma u susjedstvu i s njim povezanih vanjskih i ekonomskih politika koje bi mogle prodrmati EU, piše Leona Barić za RTL Vijesti.
Što od možemo očekivati od ove vlade i koliko će imati utjecaja na Hrvatsku? Profesor na Fakultetu političkih znanosti Višeslav Raos objašnjava za RTL Vijesti.da bi utjecaj mogao biti popriličan, no najprije se osvrnuo na same korijene ove “radikalne” koalicije i priča je prilično zanimljiva.
Koalicija iz Berlusconijeve vile
U vladi nacionalnog jedinstva okupljenoj oko bivšeg tehnokratskog premijera, bivšeg šefa središnje europske banke Maria Draghija koji je dao ostavku nakon što su mu koalicijski partneri otkazali podršku, bili su gotovo svi osim Braće Italije. U okruženju nezadovoljstva Draghijevom vladom i njenim politikama, Braća Italije mogla su graditi priču o sebi kao jedinoj opoziciji i tako steći široku lepezu nezadovoljnih birača.
“S druge strane, onaj tko je kumovao tome da se ide na izbore je zapravo dobri stari Berlusconi. On je odradio svoju kaznu nakon svih groznih skandala i 2019. opet ušao u EU parlament. On je privatno u svojoj vili počeo okupljati neku formaciju ove potencijalne vlade koja bi mogla imati većinu, između njegove stranke Forca Italija, Lige i Braće Italije. Oni su donijeli jednu zanimljivu odluku, tko bude pojedinačno veći od te tri stranke daje premijera. Ono što znamo je da to sigurno neće biti Berlusconijeva stranka, samo je pitanje hoće li Liga dati premijera ili će to biti Meloni i njena Braća Italije”, objašnjava Raos.
Neofašistički korijeni Giorgie Meloni
Što se tiče optužbi za fašizam, istina je da Braća Italije baštine jednu postfašističku poziciju. Bilo je mnogo kontroverzi oko samog njihovog loga koji prikazuje plamen u bojama talijanske zastave, a kakav je koristio i MSI, neofašistički pokret Mussolinijevih pristaša iz 40-tih godina. Sama Meloni je svoju političku karijeru započela kao njihova aktivistkinja, a već je s 19 godina bila uključena u kampanju za krajnje desni Nacionalni savez. Tom je prilikom na jednoj francuskoj televiziji izjavila da je “Mussolini bio dobar političar jer je sve što je radio, radio za Italiju”.
Retoriku je promijenila kada je 2006. godine ušla u talijanski parlament, te je priznala da je bivši diktator učinio određene pogreške, poput ulaska u rat na strani Hitlera, uvođenja rasnih zakona i autoritarne vladavine. No, koliko god se trudili distancirati od fašističke ideologije, u svojim redovima i dalje imaju nezanemariv broj pristaša tih režima. Zato su prije samo nekoliko dana suspendirali svog kandidata jer je Hitlera nazvao velikim državnikom.
Meloni zagovara tradicionalne kršćanske vrijednosti, a naišla na veliki niz kritika zbog svjetonazorskih pitanja. Tako je primjerice najavila da neće dirati talijanski zakon o pobačaju koji dopušta prekide trudnoće, ali omogućuje doktorima da odbiju provoditi ih. S posebnim je podsmjehom gledaju i kao ženu na čelu stranke koja nosi naziv ‘Braća Italije’, što na Talijanskom zvuči jednako patrijarhalno kao i na Hrvatskom. Ipak, iako se mnogo govorilo i da će nova desna koalicija sada imati dovoljno potpore za promjene ustava, Raos kaže da će prava i slobode građana ostati nepromijenjene.
“Giorgia Meloni je definitivno stasala u tom nekom postfašističkom miljeu. No, ona je sada novo lice toga. Mnogi kolutaju očima na njene izjave, ali i mnogi je podupiru, kao što vidimo. No, nije moguće da građani izgube prava i slobode, iako će biti retoričkih zaokreta oko ekonomskih pitanja i trvenja oko vanjske politike”, objašnjava.
Profesor kaže i kako su politički ekstremizmi u Italiji normalnija pojava nego kod nas, jer je njihov politički spektar mnogo širi.
“To vidimo i samim gradovima, vidimo neke grafite i naljepnice takvog sadržaja te ono što se događa među navijačkim klubovima. Sada se događa pomicanje tog političkog mainstreama u desno, naravno da nisu svi koji glasaju za tu stranku fašisti. Dio njih je jednostavno glasao za nešto što se činilo kao opozicija, frustrirani su i možda su prijemljiviji za te jeftine kritike u kojima se optužuju Bruxelles ili Berlin. Ne treba zaboraviti da je Italija prije desetak godina prošla kroz onu groznu dužničku krizu zbog eurozone. Uprli su prstom u Berlin da ih stalno tjera na štednju kao i Grke. Međutim sada će drugačije izgledati ta borba protiv krize jer smo mnogo naučili za razliku od prije deset godina, no dosta toga će se i ponoviti. Pa i pokret Pet zvijezda je izrodila prethodna kriza”, objašnjava Raos.
‘Hrvatska će Vlada morati filtrirati provokacije’
“Ono što bi se moglo dogoditi, a događalo se čak i s nekim političarima iz Berlusconijeve stranke, je da osim službenog oslobođenja Italije ’43. godine, počnu poštivati i poluslužbeni dan koji se zove dan sjećanja, kada se oni ustvari sjećaju onih svih Talijana koji su poginuli u borbama i Istri i Sloveniji ’45. godine, takozvani Foibe. To je takoreći talijanska verzija Bleiburga. I to zna često zaoštravati odnose, pogotovo zato što dio te talijanske desnice osporava granicu koju je Italija s Jugoslavijom dogovorila još 75 godine”, rekao je Raos.
S tim je u vezi dodao da i u Italiji postoje društva poput vlade Republike srpske krajine, pa tako u talijanskoj verziji postoji i gradonačelnik Zadra u Egzilu.
“To jesu marginalne političke pojave, ali s obzirom na to da ti ljudi dolaze u politički mainstream ne bi nas trebalo čuditi da toga bude više. Tu će se Hrvatska vanjska politika trebati znati mudro time nositi, i procijeniti na koju provokaciju reagirati a koju ignorirati”, objašnjava profesor.
Prijepori oko Ukrajine i EU
Na pitanje koliko će ova talijanska koalicija biti stabilna, Raos odgovara da se od nje prije mogu očekivati određena rekomponiranja, odnosno preslagivanja Vlade.
“Problem nastaje što već vidimo prijepore oko pitanja kako će se Italija postaviti prema ratu u Ukrajini. Mi znamo od prije da su se Lega, i Salvini dok je on još bio u Europskom Parlamentu, ubrajali u on EU političare koji su bili proputinovski orijentirani i često krivili Zapad za te odnose. Trenutno u Italiji postoje rasprave je li ovaj tip podrške Ukrajini produktivan s obzirom na to da to da zemlja isto dosta ovisi o plinu i da je u ekonomskoj krizi. Pitanje je mogu li si priuštiti slanje neke veće vojne podrške? Salvini je tu ipak spreman više pomoći Ukrajini nego Giorgia Meloni i to bi moglo u startu opterećivati ovu vladu”, kaže Raos.
S druge strane, nastavlja, svi su veliki euroskeptici, i svi su govorili o izlasku iz eurozone. No, i ta se retorika u zadnje vrijeme utišala.
“Naime, oni su svjesni da ne smiju previše provocirati EK da im se ne bi dogodilo ovo što s događa s Mađarskom kojoj su sada uskraćena neka od sredstava za oporavak nakon korone. A znamo da je onaj prvi val buknuo na sjeveru Italije, u Berganu, gdje je tradicionalno Liga na vlasti, kao i da Italiji itekako trebaju ta sredstava za oporavak od pandemije”, kaže Raos.
‘Stabilnost nove vlade važna je za ekonomsku stabilnost u Hrvatskoj’
“Hrvatskoj je važno da Italija dobije stabilnu vladu, i zbog turizma, ali zato što su mnoge naše banke i osiguravajuća društva u talijanskom vlasništvu. Mi s njima puno trgujemo, uz Njemačku, Austriju, Sloveniju i BiH, Italija nam je glavni trgovinski partner tako da jako ovisimo o tome što se događa u Italiji”, tumači Raos.
Italija ima taj problem da stalno padaju vlade. No ono što je prednost takvih zemalja naspram Hrvatske je što niže razine vlasti funkcioniraju i bez obzira na to što nema vlasti, objašnjava profesor.
“To je recimo prednost Italije. Ona je stabilna u svojem kaosu, ali kratkoročno, s takvom jednom vladom malo će pasti burza, pa će pasti dionice i sve to može imati negativnih utjecaja na nas. Evo vidim sad vijesti da su dosta podbacili mirovinski fondovi u Hrvatskoj, a oni su vlasnički djelomično vezani uz talijanska osiguravajuća društva, banke i tako dalje. Nije panika, ali definitivno će biti neugodno. Hoće li ta vlada preživjeti četiri godine? Vrlo vjerojatno neće. U sljedeće četiri godine vjerojatno ćemo vidjeti tri različite vlade nakon ovih istih izvora”, zaključuje Raos, piše Leona Barić za RTL Vijesti.
