Lelas je u razgovoru za Net.hr potvrdio da su udruge prošloga ljeta u Splitu i okolici na terenu primijetile dvostruko veći priljev inozemnih beskućnika koji se u Hrvatskoj zadržavaju dulje vrijeme te je tom prilikom upozorio da hrvatski zakoni ne propisuju jasno kakve su obaveze centara socijalne skrbi prema tim ljudima
Ulazak Hrvatske u Schengen, donosi niz promjena, a jedna od njih mogla bi biti velik priljev stranaca beskućnika, odnosno problem da u slučaju njihova većeg priljeva u Hrvatsku ti ljudi neće moći dobiti adekvatan smještaj i pomoć.
Upozorio je na to potkraj prošle godine u voditelj Prihvatilišta za beskućnike i predsjednik Udruge Most Drago Lelas kada je istaknuo da bi veći priljev beskućnika iz inozemstva mogao izvršiti pritisak na prihvatilišta i prenoćišta u Hrvatskoj, kojih je svega 15.
Nejasni zakoni i obaveze centara socijalne skrbi
Lelas je u razgovoru za Net.hr potvrdio da su udruge prošloga ljeta u Splitu i okolici na terenu primijetile dvostruko veći priljev inozemnih beskućnika koji se u Hrvatskoj zadržavaju dulje vrijeme te je tom prilikom upozorio da hrvatski zakoni ne propisuju jasno kakve su obaveze centara socijalne skrbi prema tim ljudima, kao i da će se država morati više uključiti u rješavanje ovog pitanja.
“Ako se tu nešto ne napravi, ne možemo primiti veći broj stranih građana. Mi ćemo im i dalje pomagati, ali neki sustavniji oblik socijalne skrbi ne možemo osigurati i ne možemo pronaći rješenje za to, to mora netko od donositelja odluka”, upozorio je Lelas. “Olakšalo bi nam da postoji protokol i da se zna što raditi u takvim situacijama: Možemo li čovjeka uputiti u centar za socijalnu skrb? Može li on ostvariti neka prava?”, dodao je.
Upit na ovu temu poslali smo Ministarstvu obitelji i socijalne politike, a oni kažu kako je skrb o beskućnicima u Hrvatskoj u nadležnosti jedinica lokalne samouprave dok uslugu smještaja u prenoćištima i prihvatilištima te hranu u pravilu osiguravaju vjerske zajednice i organizacije civilnog društva, veliki gradovi i sjedišta županija.
Prava za strance bez zakonitog boravka
Na pitanje o većem priljevu beskućnika iz drugih zemalja članica Schengena i adekvatnoj pomoći koja se tim ljudima može pružiti u okviru zakona, iz Ministarstva kažu da Zakon o socijalnoj skrbi propisuje naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi za strance sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj te osobama bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom te dugotrajnim boravištem u našoj zemlji.
“Iznimno, pravo na jednokratnu naknadu i pravo na uslugu smještaja može se priznati i osobi koja nije obuhvaćena gore propisanim uvjetima, ako to zahtijevaju životne okolnosti u kojima se našla. Ako to zahtijevaju životne okolnosti, osoba se može obratiti Hrvatskom zavodu za socijalni rad, koji će utvrditi ispunjava li uvjete na naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi”, zaključuje Ministarstvo u svom odgovoru na naš upit.
Međutim, koliko inozemnih beskućnika bez prijavljenog boravka ili prebivališta u Hrvatskoj zna za ovu informaciju i tko bi točno te ljudima, i u kojem slučaju, trebao uputiti u Zavodu za socijalnu skrb?
Obaveza napuštanje zemlje u roku 30 dana
Na pitanje o tome kakav je postupak u slučaju da strani beskućnik boravi u Hrvatskoj bez prijavljenog boravka, iz MUP-a odgovaraju da je policijski službenici i u slučaju događaja koji nisu u neposrednoj nadležnosti policije, obavještavaju nadležne službe radi poduzimanja radnji iz njihova djelokruga.
Što se zadržavanja na javnim površinama tiče, pojašnjavaju da je skitnja, ‘sukladno članku 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, protupravno ponašanje ako se može utvrditi njezin kontinuitet ili ponavljanje’. Utvrdi li policija elemente ovog prekršaja, može podnijeti optužni prijedlog nadležnom sudu, a mogu se predložiti i zaštitne mjere propisane Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira te Prekršajnim zakonom, o čemu odlučuje nadležni sud.
U slučaju da stranac nema prijavljen boravak u Hrvatskoj, u pravilu se donosi rješenje kojim se utvrđuje da osoba nezakonito boravi u zemlji te se određuje obveza napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP), prema kojoj rok za dragovoljni odlazak ne smije biti kraći od sedam dana niti dulji od 30 dana te je obavezna prijava policijskom službeniku na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Hrvatske ili u hrvatskom diplomatskom predstavništvu u inozemstvu, nakon napuštanja Hrvatske.
Ne postupi li stranac bez prijavljenog boravka sukladno tome, pokreće se postupak prisilnog udaljavanja odnosno, donosi se rješenje o zabrani ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri mjeseca do pet godina i prisilno udaljenje. Do tada, stranca se može smjestiti u prihvatni centar za strance.
Iz MUP-a dodaju kako za sada ne raspolažu informacijama da bi se u pojedinim mjestima pojavio veći broj beskućnika.
‘Nelogično je da grad pokriva troškove smještaja’
“Opet nam ostaje neregulirano pitanje stranaca koji nemaju reguliran boravak u Hrvatskoj, a dolaze tu, kako je primijećeno na terenu”, kaže Lelas. Upozorava da obaveza smještaja stranaca ovisi o mogućnostima lokalnih zajednica i njihovih oskudnih kapaciteta.
“Ministarstvo spominje da Zavod za socijalni rad u iznimnim slučajevima može osigurati smještaj za strance pa bi u te iznimne slučajeve spadali stranci koji nemaju reguliran boravak u našoj zemlji. Kako obaveza smještaja stranaca ovisi o mogućnostima lokalnih zajednica i njihovih kapaciteta, to bi značilo da bi u ovakvim slučajevima grad to trebao pristati financirati, a mislim da gradovi o tome nisu obaviješteni. Oni financiraju sukladno svojim mogućnostima i za građane županije”, upozorava Lelas.
Navodi primjer Zagreba u kojem gotovo više od 30 posto beskućnika, koji su trenutno na ulici, nisu iz Zagreba. “Nelogično je da Grad Zagreb pokriva troškove ljudi koji nisu stanovnici Zagreba. Isto je sa strancima”, napominje Lelas.
I dalje bez jasnog protokola
“Ako se stranac po zakonu obrati Centru za socijalnu skrb, Centar bi trebao utvrditi boravište i prebivalište međutim, zakon to omogućava samo hrvatskim državljanima. Mislim da će tu biti velikih problema”, upozorava naš sugovornik dodajući da od trenutnog zakona na terenu nema nekog velikog efekta jer ne postoji protokol koji bi jasno definirao mogu li strani beskućnici bez prebivališta i boravišta dobiti smještaj u Hrvatskoj te u kojim situacijama, a ostaje otvoreno i pitanje hoće li gradovi pristati na financiranje tih usluga.
Smatra da bi Ministarstvo trebalo donijeti odluku vezanu uz smještaj beskućnika bez prijavljenog boravka u Hrvatskoj, koju gradovi mogu prihvatiti, te sukladno njoj financirati uslugu smještaja stranaca koji se zateknu na području gradova. Takva odredba, naglašava, trenutno ne postoji, prenosi Net.hr.
