Prirodna kozmetika ‘Mendula’ certificirani je otočni proizvod, a stvara ju samozatajna Krčanka, majka troje djece, kreativka i poduzetnica
“Po zanimanju sam prevoditelj, a po hobiju aromaterapeut. U jednom trenutku to dvoje se preklopilo i sada je već teško rasplesti ih i odrediti što je na prvom, a što na drugom mjestu. Tako da sada sebe jednostavno nazivam ženom sa dva posla”, govori mi 37-godišnja Ivana, majka troje djece, kreativka i poduzetnica, dok šetamo krčkom rivom.
Kako si se počela baviti proizvodnjom prirodne kozmetike?
Bilju me privukao moj otočni krajolik, a najzaslužnije su šetnje prirodom s djedom još od malih nogu. Tako sam najprije započela sakupljanjem šarenog cvijeća, nastavila sakupljanjem korisnog cvijeća, a tek mnogo godina kasnije upisala tečaj za aromaterapeuta. To me odvelo do aromakozmetike i isprobavanja raznoraznih pripravaka na sebi, obitelji i prijateljima.
Ulaz u komercijalne vode otvorio mi je projekt Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije „Hrvatski otočni proizvod“. To je projekt dodjele oznake kvalitete otočnim proizvođačima različitih proizvoda, od hrane i pića, do kozmetike i suvenira. Oznaka se ne plaća i dostupna je manjim i većim proizvođačima, a proizvod koji se za nju natječe mora biti kvalitetan, porijeklom s otoka i izrađen na otoku, slijediti tradiciju ili pak donijeti inovativnost poštujući otočnu kulturu i prirodno okruženje.
Prijavila sam se na natječaj sa svoja prva tri proizvoda iz novopečene linije kozmetike „Mendula“ i danas mi je drago da mogu reći da sam službeno napravila svoj prvi korak na tržište baš osvajanjem tog malog crvenog znaka.
Među sretnicima si koji rade ono što vole. Imaš li i tu sreću da možeš od toga živjeti?
Moram odgovoriti – ne još, ali vjerujem da ću moći. Ako mladi hrvatski poduzetnik s dobrom idejom nije naslijedio nešto kuna od bogatog strica iz Amerike, a želi se baviti proizvodnjom, morat će jako puno improvizirati. Mali poslovi svoje prvo tržište najčešće nalaze na sajmovima.
Put prema uspjehu ionako se ne poklapa s filmskim scenarijem; on više nalikuje onim našim vijugavim otočnim stazicama punim prašine – na njima se najbolje snalaze uporni magarci. A ako mogu magarci, mogu i ja.
Na sajmovima su kotizacije neusporedivo niže od najma nekakve trgovine, ali opet nesrazmjerno visoke u odnosu na promet koji se ostvaruje od još uvijek relativno siromašnih kupaca. Minimalni tehnički uvjeti za proizvodnju često su slični ili identični onima za velike proizvođače pa poduzetnik optimist najprije treba imati dobru plaću u nekom drugom poslu da bi bio kreditno sposoban i dobio kredit za pokretanje male proizvodnje od nule. Zato posao napreduje mišjim koracima.
Svaki put kada promet od neke prodaje umjesto u nove sirovine uložim u kruh, mlijeko i jaja, svjesna sam da sam put prema uspjehu produljila za još mjesec dana. Ali, ne treba brinuti. Danas ulažeš u posao, sutra u kruh i mlijeko, a prekosutra ćeš opet u posao.
Što je za tebe uspjeh?
Treba se zapitati je li uspjeh planetarna popularnost i gomila lajkova ili uspjeh znači da možeš sebi osigurati normalan život, da možeš svojoj djeci čitati priče i pregledavati zadaće, da možeš imati vremena sjesti s njima i popričati, reći im da nije sve u slavi i nije sve u lajkovima.
Predstavi nam svoje proizvode
Trenutno u ponudi imam nekoliko vrsta krema za lice – od smilja, od kadulje i propolisa i od ruže, te kremu za ruke, za stopala i balzame za usne. Kreme za lice radim prema tipovima kože, za suhu, masnu, mješovitu ili normalnu kožu. Od malih mirisnih stvari tu su i prirodni prešani sapuni s eteričnim uljima i vrećice lavande.
Sva je kozmetika rađena s uljima, hidrolatima, pčelinjim proizvodima i eteričnim uljima karakterističnima za Primorje, tako da nosi svoj poseban pečat.
Što se novog kuha u tvojoj kuhinjici?
Trenutno radim na maslacima, naravno, s mirisima Primorja. A kako to obično biva, uzbuđenje oko nove ideje i radost eksperimentiranja i isprobavanja još jednog proizvoda čovjeka posve zaokupe. Tako da će mi sljedećih nekoliko mjeseci to biti najdraži proizvodi.
Možeš li nam objasniti što je to prirodna kozmetika?
Svoju kozmetiku nazivam prirodnom, iako je teško reći koja je definicija prirodnoga. Moja definicija glasi da nastojim u kozmetiku koliko god je to moguće stavljati ono što bi mi se moglo naći i na tanjuru i da ulja, eterična ulja i ostale sirovine nastojim koristiti u izvornom obliku. To znači da ću, kada u nešto, na primjer, poželim dodati vitamin E, umjesto da kupim vitamin E za kozmetiku, u kremu dodati ulje pšeničnih klica bogato vitaminom E. To znači da ću uvijek tražiti hladno prešana ulja i domaći med i vosak u koje vjerujem. Ili da ću kreme obogatiti mirisima eteričnih ulja, a ne sintetskim mirisima.
Međutim, ne mislim da je prirodna kozmetika jasno definirana, kao ni da je sve što je sintesko odmah loše i nisam pobornik crno-bijelog gledanja na te stvari. Danas se često ide u krajnosti koje nisu uvijek dobre, u težnji za „idealnim“ proizvodom često pretjeramo.
Svako toliko neki proizvod dođe „u modu“ i najednom se prisjetimo dobrog svojstva neke biljke koje je bilo poznato davno prije nego što smo ga mi ponovno otkrili. Tako jedne sezone svi žele samo čistu aroniju, druge se svi mažemo crnim kimom i pijemo ga, treće niti jedna krema nije dovoljno dobra ako u sebi nema smilje. Ova posljednja moda u kombinaciji s pohlepom uspjela je dovesti i do masovnog uništavanja smilja na otocima.
Sličan je tome i strah od nekih tvari i njihovo masovno izbjegavanje. Najzanimljivija je nafta i njezini derivati. Kada je sljedeći put zamislite onako masnu i neugodna mirisa, sjetite se da je i ona organskog porijekla, sjetite se da su klasične kreme naših mama bile od njezinih derivata, kao i da smo i mi, pored svih ostalih spojeva, također i mali hodajući licemjerni ugljikovodici.
Isto tako, kada se priključite masovnom bojkotu palminoga ulja tvrdeći da potiče sadnju velikih plantaža, sjetite se da ste možda nagrizli dio nečije ekonomije, a istodobno živite u Europi, prvoj svjetskoj kraljici monokultura. Također, kada kupujete eko i bio certificirane proizvode, ponekad se sjetite kupiti i one druge eko proizvode koji nisu označeni markicom – ružne mrkve, male krumpire i jabuke pune točkica od bakica na placi. Granice često nisu jasno određene.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Nadam se da ću taj osobni pečat uskoro žrtvovati na korist široj zajednici. To su moji planovi za budućnost i iskreno im se veselim.
Nastaviti uporno, optimistično i u duhu otočne tradicije. Ovdje ne mislim na onaj čudan pojam tradicionalnoga koji nalikuje na vraćanje u muzejsku prošlost, želju da se sve radi kako se radilo nekada, uporno vraćanje na stare alate ili tvrdoglavo inzistiranje na tehnikama koje su koristile naše bake. Mislim na poštivanje prirode i kulture, ambijenta i ljudi, ali uz novu dozu inspiracije i inovativnosti.
Svaka je moja krema sada miješana i punjena ručno, ali nemam ništa protiv da mi u budućnosti u tome pomogne i poneki stroj. Svu su moju lavandu brale moje ruke, ali nadam se da ću se nekada moći i proširiti i da ću moći uposliti još koji par ruku, a time i nahraniti još koju obitelj.
Sada sam sam svoj proizvođač, prodavač, poljoprivrednik, ekonomist, reklamni agent i moj je proizvod osoban da osobniji ne može biti. Ipak, nadam se da ću taj osobni pečat uskoro žrtvovati na korist široj zajednici. To su moji planovi za budućnost i iskreno im se veselim.
Marijana Markelić
(Foto: Ivana Prah)
