Stiglo je proljeće, a vrlo brzo će i ljeto s turističkim žamorom i sezonom kupanja. Mnogi Riječani kupat će se u Kostreni, na jednoj od brojnih plaža od Žurkova do Stare vode. I kada tamo budu odlazili, neće biti svjesni u što se taj bogomdani prostor mogao pretvoriti
Piše: Neven Šantić
U ljubljanskom Urbanističkom zavodu početkom 1969. godine bio je izrađen projekt rekreacijske zone Žurkovo – Urinj duge 7.800 metara za desetine tisuća građana.
Bilo je predviđeno da se ova razvedena obala iskoristi za izgradnju mnogobrojnih plaža i lučica za barke. U zaleđu su se trebala izgraditi raznovrsna igrališta za kupače, a svi objekti bi građanima bili pristupačni besplatno, u svako doba godine.
Bila su planirana četiri hotelska kompleksa “A” kategorije
Uz samu obalu u čitavoj dužini zone je bilo predviđeno šetalište, a između ovog priobalnog puta i magistrale bile su planirane prometnice za pristup vozila te parkiralište s 5.000 mjesta. A povrh svega toga, izmedu Žurkova i Urinja na četiri hridine nepristupačne za kupanje bila su planirana četiri hotelska kompleksa “A” kategorije, tada najvišeg ranga u kategorizaciji hotela.
Grandomanija? Planeri su tvrdili da nije. Pozivali su se na to da je Kostrena bila zamišljena kao budući suvremeni grad za oko 70 tisuća stanovnika, da je Riječka regija najturističkija regija Hrvatske i ondašnje Jugoslavije, a uskoro je trebao biti gotov i aerodrom na obližnjem Krku pa se očekivalo da će atraktivni položaj budućih hotela i ljeti i zimi privlačiti stotine gostiju Rijeke.
Spomenuti hotelski kompleksi trebali su biti niski, kako niti s jedne točke Kostrene ne bi zaklanjali pogled na more.
Površina čitave rekreacijske zone iznosila je blizu 700 tisuća ‘kvadrata’
Površina čitave rekreacijske zone iznosila je blizu 700 tisuća kvadratnih metara. U Žurkovu i uvali Urinj su bile predviđene lučice za jahte, a gotovo svaka uvalica trebala je imati lukobran za stotine barki.
Također, Žuknica je bila predviđena za univerzalni sportski centar s terenima za sve vrste sportova, pomoćna igrališta te otvorene i zatvorene bazene, nastambe za sportaše za vrijeme velikih natjecanja i parkirališta.
Fascinantno, nema što.
Riječki Zavod za komunalnu djelatnost uvjeravao je tada javnost da bi projekt još morao proći Savjet za urbanizam i komunalne poslove prije nego što dođe na dnevni red Općinske skupštine, te da bi u roku od 5 – 6 godina čitava rekreacijska zona bila gotova.
Nastupilo je zatišje
Međutim, nastupilo je zatišje. Godinu dana kasnije, 1970. godine, prema prijedlogu Generalnog urbanističkog plana (GUP-a) rekreacijska zona reducirana je na 4,5 kilometara. Razlog je termoelektrana koja je bila planirala blizu Rafinerije, ali i nedostatak novca za prethodni grandiozni projekt.
Tako su iz novog plana izostali hoteli, brojna igrališta i bazeni kao i lukobrani i lučice za barke u svakoj uvali. Korigirani su i planovi prema kojima je Kostrena trebala postati novi grad za 70.000 stanovnika. Naselje Paveki izgrađeno je kao tek dio onog što je bilo zamišljeno.
Naposljetku, u planovima tada razmatranog GUP-a u Kostreni kao rekreacijskoj zoni Rijeke su ostali samo oni objekti koji su, kako je glasilo obrazloženje novog plana, „potrebni čovjeku kada je na kupanju, sunčanju, ili jednostavno – na odmoru i rekreaciji”.
Danas na ambiciozne planove nekadašnje Općine Rijeka za područje Kostrene podsjećaju tek Trim staza, prva takve vrste u Jugoslaviji koja je odnedavno obnovljena kao šetnica i vježbalište te sportska lučica Stara voda i šetnica.
Kostrena je danas samostalna općina, ali je još uvijek za brojne Riječane najomiljenija rekreacijska zona za kupanje i odmor ljeti te za šetnju i opuštanje u ostalim razdobljima godine.
Dobro je imati takvu oazu prirode nadomak „džungle na asfaltu”.
