Pjesma je nastala u hipu, a otpjevana je na materinjoj čakavštini ispred vrata jedne od trgovina posrnulog trgovačkog lanca
Svestrani riječki kantautor i glazbenik Mauro Staraj ovih dana je na svoj način prokomentirao „aferu Agrokor“, posljednji čin (?) u drami zvanoj „hrvatski privatizacijsko-pretvorbeni cirkus“ koja traje evo više od četvrt stoljeća.
Inspiriran tužnom sudbinom tisuća nevoljnih hrvatskih sudionika rečenoga privatizacijskog cirkusa, velikog broja potplaćenih radnica i radnika koji često postaju kolateralne žrtve nečijega promašenog poslovnog hira, Mauro Staraj u nekoliko desetaka minuta ispjevao je pjesmu „Teta z butigi“ koju je – prigodno – ovih dana otpjevao ispred jedne od (opustjelih) megatrgovina posrnuloga trgovačkog lanca.
Dirljivu pjesmu posvetio je svim „tetama i barbama“ – hrvatskim radnicima, a posebnu i vrlo sadržajnu poruku uputio je hrvatskim tajkunima upitnih poslovno-tajkunskih sposobnosti.
Maurova poruka vrlo je direktna, kratka i jasna, i vjerujte vrijedi poslušati pjesmu do samoga kraja kako bi čuli ubojitu Maurovu poruku „Torodićima, Mamićima i Horvatinčićima…“!
Mauro Staraj na svom je Facebooku objavio i status sljedećeg sadržaja, uz riječi svoje nove pjesme:
„Pjesma i poruka za gospodina Todorića i sve tete z butige ovega sveta, koje su mi uvijek napravile najbolji sendvič s mortadelom i svojim osmijehom uljepšale djetinjstvo…
Teta, teta, ja san onaj s kraja reda
Znan da sad van rabi samo lepa beseda
Mene ne morate se smet, znan trudna ste za umret,
Znan da šal je fondo celi ovaj svet..
Saki dan je gledan va črjenoj flajde
Magari red je veli, vavek osmeh najde
A judi kako judi, ne znaju oni
Redu kraja ni, deset večer već zvoni…
Saki dan je isti, pokle još pospravja, čisti
Butige vrata zapre, zadnjun kurjerun doma gre
Teta, ja vas molin- pofermajte.
Još neki je ki razume, to dobro znajte.
Teta, teta ja razumen vas skroz
I ne krivin vas ča skrivate nervoz
Brzo to mi naplatite i familije tecite
Laku noć, počinite i lepo se naspite.
MS, 31.03.2017.“
