Nakon što se gradska opozicija nedavno usprotivila prenamjeni prostora ex Istravina u stambeno-poslovni kompleks, prije par dana je Možemo! organizirao javnu tribinu o budućnosti Dječje bolnice Kantrida na kojoj je dovedena u pitanje opravdanost turističke namjene tog prostora
Piše: Neven Šantić
Bez obzira na nužnost demokratske rasprave o namjeni bilo kojeg prostora u gradu, čovjek se u trenutku zapita: Imamo li uopće ideju razvoja Rijeke, i još važnije imaju li takvu ideju gradski oci koji će praktički svojim odlukama odlučivati o budućnosti grada?
Namjera Podravke, sljednika prostora na Vežici na kojemu se nekada nalazila tvornica za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića Istravino (sjeća li se itko još Istravina?), da tamo investira u stambeno-poslovnu kompleks uzbunila je lokalnu opoziciju predvođenu HDZ-om. Gotovo isti oni koji, primjerice, nemaju ništa protiv plana Damira Miškovića da se izgradi stambeno-poslovni kompleks na Kantridi, protive se takvom planu na Vežici.
Zašto različiti kriteriji
Argument je, pojednostavljeno, da konačno treba podvući crtu i da je dosta poslovno-stambenih zona, gradnje novih stanova i poslovnih prostora pored već nedavno izgrađenih od kojih su mnogi prazni ili jedino služe apartmanizaciji grada odnosno nekretninskim špekulacijama.
No, zašto različiti kriteriji kada su u pitanju dva dijela grada? Jedino zbog stadiona na Kantridi koji, tvrde potencijalni investitori, neće biti moguć bez stambeno-poslovnog okoliša, ili su u pitanju drugi interesi?
Kada je u pitanju prostor sada već bivše Dječje bolnice Kantrida, Možemo! je doveo u pitanje do sada neupitnu turističku funkciju lokacije s novim hotelima koju zastupa bliski mu SDP, tražeći da prostor ostane prirodna oaza rekreacije građana. Stav da o planovima za određene prostore u gradu svoje trebaju reći i građani koje se ne smije dovoditi pred gotov čin je legitiman i opravdan, ali je i legitimno pitati kako Možemo! zamišlja budući razvoj grada ako se, pod izgovorom isključive brige za kvalitetu života u Rijeci, protivi gotovo svakoj poslovnoj inicijativi?
U gradu usahle industrije…
U gradu usahle industrije, gdje je KBC najveće poduzeće po broju zaposlenih, turizam bi trebao biti jedan od pravaca budućeg razvoja. No, u usporedbi s drugim većim gradovima na Jadranu (Pula, Dubrovnik, Split, Zadar i Šibenik) Rijeka i dalje turistički zaostaje, koliko god se posljednjih godina u tu djelatnost, i promotivno i materijalno, ulaže.
Rijeka ima šanse postati i stacionarni a ne samo tranzitni turistički centar, no za to treba ulagati u brojne sadržaje (više ugostiteljskih prostora, koncerti i druga događanja, daljnje profiliranje kulturno-baštinske ponude…), uključujući na prvom mjestu za Možemo! problematični hotelski smještaj. Na Kostabeli ili negdje drugdje, svejedno.
No, poanta ove priče nije kritika neke od stranaka koja djeluje u Rijeci; ni Možemo!, ni SDP-a ni HDZ-a, kakve god stavove i interese zastupali. Poanta je da se u Rijeci svaki put iznova diže stranačka a sve češće i građanska buka kada se počne razgovarati o pojedinačnim projektima, da se zauzimaju stavovi od slučaja do slučaja, s ukrštenim interesima različitih političkih i interesnih grupacija, a da zapravo nedostaje vizija budućeg grada.
Živimo u kaotičnom razvojnom razdoblju
Živimo u kaotičnom razvojnom razdoblju, bez jasne ideje kakva bi buduća Rijeka trebala biti.
Prije šezdesetak godina, u vrijeme industrijalizacije, nije tako bilo. Bez obzira što je bilo jednostranačje i tada je bilo različitih interesa i interesnih grupacija, no naposljetku je odabran put razvoja industrije i paralelnog ulaganja u stambenu izgradnju i podizanja javnog standarda građana (vrtići, škole, zdravstvene ustanove…). Bez toga ne bi bilo današnje Rijeke, a plodove toga Riječani na ovaj ili onaj način i dalje uživaju.
Sada, kada je Rijeka z razvojnom limbu, ponovno bi trebalo stati na loptu i odabrati što i kako želimo. Treba li u ex Istravinu graditi novi stambeno-poslovni kompleks ili bi bilo bolje da tamo (i na nekim drugim prostorima ruinirane industrijske baštine) nikne razvojni park za nove tehnologije kao dopuna ili alternativa turizmu? Trebaju li nam na Kantridi novi neboderi i hoteli? Što je s brojnim napuštenim prostorima bivših tvornica? Kako grad učiniti ugodnim za život?…
Ukratko, treba se zapitati od čega će, i kako, živjeti budući Riječani.
Gradonačelnik i gradski vijećnici nisu ti koji će investirati. Ali svojim odlukama mogu definirati u kom će se pravcu razvijati grad. Pa bi, prije nego li stvar izmakne kontroli iscrpljivanjem u raspravama od slučaja do slučaja, trebalo doista organizirati sveobuhvatnu raspravu o razvoju grada, i shodno njenim zaključcima ne samo dobiti ideju o budućnosti grada već i donijeti dokumente koji bi, ništa ne prejudicirajući, otvorili razvojne mogućnosti grada i njegovih stanovnika.
Ili su se oni koji odlučuju opredijelili za riječki razvojni kaos? U čijem interesu?
