Marijan Blažević tvrdi da ima dokumente kako je njegov pokojni sin sin bježao od ubojice ili više njih
Stanari nebodera u karlovačkom Luščiću već su pogasili svjetla i otišli na počinak, kad je prvi put do njihove zgrade, udaljene 5 kilometara od mjesta gdje je živio – stigao 23-godišnji Tomislav.
“On je zvonio po svim ulazima.”
“On je navodno bio u dva navrata tu. Jedna gospođa koja više ne stanuje tu, ona je rekla da je ona, oko 1 sat je njoj zvonio, ona se ustala i pogledala je vani i vidjela da netko tuda s lampom oko zgrade ide, ali se nije javljala. Nato je ponovno došao, navodno oko pola 4 ujutro…”
Navodno tražeći jednu osobu, tada je ponovno zvonio…
“Udarao po svim ovim haustorima. Upravo kod ove zgrade su mi posvjedočili ljudi da su ga te noći vidjeli s prozora prvog kata. U noći on si je osvjetljavao put vjerojatno mobitelom. Izgledao im je smušeno, imali su osjećaj kao da pred nekim bježi, a nikog nisu vidjeli tko bi ga eventualno pratio. Oni su jedine osobe koje su ga vidjele, a ne samo čule te kobne noći… Ujutro je pronađen mrtav…”
Policija je na mjesto nesreće stigla u 5 sati i 43 minute. Podstanar iz jednog od ulaza prijavio je pronalazak beživotnog tijela. Karlovački dopisnik Jutarnjeg Mario Pušić – istog jutra počeo je pratiti priču.
“Vidio sam kako je to izgledalo, bio je obučen, ali su mu hlače bile toliko povučene, toliko da mu se vidi donje rublje, kraj njega je bio ruksak i mobitel”, govori Mario Pušić, novinar Jutarnjeg lista.
U 6 i 55 počeo je očevid.
“Tu kak je ovaj nužni izlaz, tu negdje ispred, između ovog šahta i trotoara, tu recimo ispred lampe recimo možda metar, tako. I to kad je ujutro policija došla oni su to ogradili i mi više nitko nismo ni imali pristupa. Ja kao predstavnik sam samo išla gore otvorit krov. Gore, skroz na vrhu, jer kad dođete na vrh, onda su gore na kraju, podstanica od lifta, strojarnica od lifta i odmah izlaz na krov, na terasu, ali tu on nije mogao izaći, jer terasa je zaključana! Ali eventualno je mogao na ove stepenice, on je mogao samo tuda kroz nužni gore do vrha”, kaže Barbara Plavetić, predstavnica stanara.
Tog utorka ujutro policajci u civilu rano su pokucali na vrata Tomislavova oca. Nije ništa slutio, iako je sina iste noći pokupio u policijskoj postaji. Prije nego je otišao do Luščića, bukom je remetio javni red i mir u Grabriku, gdje obitelj ima stan, koji je trebao pripasti Tomislavu.
“Tu noć mene je oko pola 1 zvala policija da dođem po njega. I došao samo po njega, rek’o dečki jel to sad to, može on ić treba još šta? Veli ne, može ići! Ništa, pokupili smo ga, sjeli u auto, em kaj je bil umoran, vidim da je on isto bil umoran, ustrašen nešto… Baka se isto bila probudila, šta je i ovako i onako, reko dobro, daj pusti ga na miru nek se ide okupat, oprat, znam da je gladan uvijek navečer, nek jede, reko ujutro ćemo to riješit! E međutim tu noć još, on nije otišao niti spavat, non stop je bil na mobitelu…
Baka je vidjela da je on stajal u hodniku, al on je recimo meni, što nikad ne dela, na stubištu zatvorio vrata, tako da ja njega više nisam poslije niti vidio i ja sam bil zaspal i ja sam tek ujutro čul šta je, kad je tu došla policija, da je on nađen mrtav…”, govori nam Marijan Blažević, otac preminulog Tomislava.
Događaj je šokirao Karlovčane, policija je krenula s istragom. Misteriozna smrt mladića izazvala je dosta kontroverzi, danima su po gardu kolale različite verzije.
“Postojala je teorija da su ga dovezli neki ljudi ovdje, premlatili, izbacili na ulicu. Da se s nekim trebao nać. Da se popeo na neki kat zgrade pa skočio dolje, ima masa nekakvih teorija. Došli smo do zaključka zapravo da i osam mjeseci nakon samog događaja se zapravo ne zna puno o detaljima koji su prethodili samoj tragediji, javnost ima ono stotinu pitanja jer naprosto ili istraga nije došla do odgovora ili nisu prezentirani javnosti. A onda možete misliti tek kako je obitelji i ocu tog dečka koji zna samo da mu je dijete bilo polomljeno, a ne zna zašto je bilo na ovom mjestu i što se dogodilo”, ističe Mario Pušić, novinar Jutarnjeg lista.
Ipak – čak četiri i pol mjeseca kasnije, 10. veljače, policija je javnost obavijestila da je slučaj riješen.
“Provedenim kriminalističkim istraživanjem događaja o pronalasku tijela 23-godišnjaka 27. rujna prošle godine ispred zgrade u gradskoj četvrti Luščić u Karlovcu možemo reći da je utvrđeno da nema elemenata kaznenog dijela počinjenog na štetu mladića”, rekla je Senka Staroveški iz PU karlovačke.
U policiji tvrde – riječ je o samoubojstvu! A neslužbeno doznajemo, svemu je prethodila nesretna ljubav. Da se Tomislav bacio u smrt, otac ne vjeruje. Pokazuje nam zapisnik s obdukcije. Pokazao ga je i jednom prijatelju liječniku koji mu je, objašnjava – potvrdio sumnje.
“Krvni podljevi, oguljotine i razne razderotine obje ruke, krvni podljevi na debelom mesu, krvi podljevi na stopalima, od čega od pada, kak su onda noge ostale cijele, i bedrene kosti i cjevanice i to. To je čisto batinanje. Čisto batinanje, gaženje, ono kad ti čovjek leži dolje pa gledaš u filmovima kad se gazi po njemu, a ne ga lupaš nogama nego se po njemu drepa odozgora, skače…”, kaže Marijan Blažević.
Zapisnik završen dan nakon smrti, otac je dobio nakon tri mjeseca. A do našeg razgovora s njim, osim službenog priopćenja – nikakvih detalja od policije i županijskog državnog odvjetništva, objašnjava, nije dobio. O smrti sina, govori nam, informacije dobiva, onako sa strane.
“Sad više jednostavno reći je i meni dosta bit fin i u rukavicama, jer to je već blamiranje. Radiš od nekog budalu, a nitko od nas nije budala, nemam ja 60 godina da me vučeš ko majmuna za nos. Prošo sam sve i svašta, vidio sve i i svašta. Jer po ovome može bit jedino i samo to da je ubijen zbog stana. Ništa drugo”, jasno će Marijan Blažević.
Obratio se i MUP-u direktno i zatražio pomoć! Ovo je njihov odogvor.
“Policija je zaprimila od oca mladića podnesak na koji će dobiti odgovor u zakonskom roku”, ističe Senka Staroveški iz PU karlovačke.
Svoje izvješće policija je proslijedila Županijskom državnom odvjetništvu koje o svemu ima samo kratko priopćenje. Objasnili su da je i dalje u tijeku provođenje izvida i dokaznih radnji. No, više informacija ne mogu dati jer je prema Zakonu o kaznenom postupku postupanje tijekom izvida tajno.
Bivši šef kriminalističke policije MUP-a Željko Cvrtila, analizirajući dokumentaciju, zaključuje da jer riječ o ozljedama karakterističnim za pad s visine.
“Imamo trilemu, da li se radi o ubojstvu, samoubojstu ili nesretnom slučaju”, kaže Željko Cvrtila, bivši šef Uprave kriminalističke policije MUP-a.
Objašnjava nam i zašto odvjetništvo i dalje, više od sedam mjeseci nakon Tomislavove smrt i tri mjeseca nakon što je policija objavila da je riječ o samoubojstvu – još uvijek radi na slučaju i zašto još uvijek ocu nisu vratili ni mobitel ni laptop.
“Policija može čak i zaključiti svoj slučaj, reć, mi mislimo da se ovdje radi o samoubojstvu ili nečemu drugome, o tome je dužna izvjestiti državno odvjetništvo. S tim se državno odvjetništvo može i ne mora složiti – ukoliko se ne složi, ono moće dodatne provjere zatražiti od policije ili samo poduzeti određene izvidne ili istražne radnje. Državno odvjetništvo u tom slučaju ako se ne složi s time može poduzimati iste one stvari kao i policija. Može očekivati još neko novo vještačenje ili zatražiti određeno vještačenje, može samo obaviti određene provjere na terenu, razgovore s potencijalnim svjedocima, obiteljima žrtve ili neke druge radnje koje oni misle da će im upotpuniti tu sliku i dati defintivno rješenje kako zaključiti taj predmet”, ističe Cvrtila.
“Nema toga više, to je toliko dijete bilo dobro, on je meni bil desna ruka, što god je trebalo… ”
U kući gdje je Tomislav živio – baka i otac teško pronalaze utjehu. Od policije i odvjetništva traže odgovore.
“Nije meni toliko do njihove komunikacije sa mnom nego da riješe slučaj!”
Policija će oca, kako su nam rekli – brzo primiti. Na njegova pitanja pokušat će dati odgovore. Ali neki će detalji u ovom slučaju vrlo vjerojatno zauvijek ostati tajna.
Josip Antolić