Rijeka je, kažu podaci Državnog zavoda za statistiku, jedina zračna luka u Hrvatskoj u kojoj mjesecima pada putnički promet – tako je bilo i u srcu turističke sezone srpnju i kolovozu – i daleko je najlošija od pet jadranskih zračnih luka
Piše: Neven Šantić
Da bi se vidjelo kako je riječki aerodrom na niskim granama dovoljno je spomenuti dva podatka. U srpnju su sve hrvatske zračne luke prevezle 2,2 milijuna putnika, a riječki tek 36 tisuća što je udjel od smiješnih 1,6 posto! Istovremeno je preko aerodroma u Puli, četvrtog po prometu među jadranskim zračnim lukama, u srpnju prevezeno 125 tisuća putnika, nešto manje nego preko riječkog cijele godine (očekivanih oko 150.000), a preko splitskog kao najfrekventnijeg gotovo 750.000!
Kada je aerodrom na Krku otvoren 1970. godine, a pisao sam o tome prije godinu dana podsjećajući na višegodišnje traganje za najboljom lokacijom riječke zračne luke, političari a posebno gospodarstvenici riječke regije, tada turistički najjače u Hrvatskoj i Jugoslaviji, bili su puni optimizma. Zračna luka trebala je privući još više turista, pogotovo iz udaljenijih područja Europe i svijeta.
Od samog početka aerodrom na Krku je ‘kašljucao’
No, od samog početka aerodrom na Krku je kašljucao.
Kako tako je promet rastao do 1987., uvijek manje od očekivanog, da bi se poslije rata ponovno postupno počeo dizati pa je 2019. kroz riječku zračnu luku prošlo rekordnih 200.000 putnika.
Poslije kovida slijedio je oporavak, ali nakon 2021., posebno kada je Ryan air odlučio zaobići Rijeku, promet ponovno počinje padati.
Nije da se u aerodrom nije ulagalo.
Najviše je uložila Primorsko-goranska županija. Renovirana je zgrada, nabavljena oprema, potrošeni su veliki novci i na marketing, i država je uložila novce subvencionirajući poslovanje, ali rezultati su sve lošiji. Osim toga, gubici i nerealizirani planovi stvorili su posljednjih godina i napetosti u samoj tvrtki, u odnosima tvrtke sa Županijom i županijskom turističkom zajednicom…
Da bi zračna luka poput riječke mogla normalno poslovati, minimalni broj putnika godišnje trebao bi biti 500.000 (taj kriterij na Jadranu ispunjavaju Split, Dubrovnik i Zadar, dok je Pula blizu 300.000), a sve ispod tog broja zahtijeva sufinanciranje. No, ni to ne bi bio problem, imajući u vidu širu korist za turizam, kada bi aerodrom na Krku počeo pokazivati znakove života poput ostalih jadranskih zračnih luka, odlijepiti se od ovih katastrofalnih brojki koje iz godine u godinu padaju.
Treba zanemariti kvazi izgovore
Godinama su se uzroci problema riječke zračne luke tražili, i još uvijek traže, na krivim mjestima. Jedni krive blizinu europskih središta s kojih dolaze gosti na Kvarner, ali u tom slučaju bi iste loše rezultate pokazivao i pulski aerodrom. Drugi pak krive blizinu zagrebačkog aerodroma, no da je to stvarni razlog onda bi u problemima bio i zadarski aerodrom, kroz koji godišnje prođe za Rijeku nezamislivih skoro 900.000 putnika, jer je na jednakoj udaljenosti od Splita kao Rijeka od Zagreba.
Treba, dakle, zanemariti ove gluposti i kvazi izgovore te upaliti alarm. Sadašnji vlasnici – Republika Hrvatska 55% udjela, Primorsko-goranska županija 20%, Grad Rijeka 10%, Grad Krk 4%, Grad Crikvenica 4%, Grad Opatija 4% i Općina Omišalj 3% – morali bi se trgnuti i nešto poduzeti. Ovako dalje više ne ide.
Što učiniti?
Kada je prije četiri i pol godine, uoči lokalnih izbora 2021. godine, kolega Marinko Glavan iz Novog lista pitao kandidate za župana kako riješiti probleme posrnulog aerodroma, svi su, kao i proteklih desetljeća, mudro zborili o tome da treba dodatno uložiti u njegovo opremanje i uređenje, potrebu snažnijeg uključenja same županije i turističke zajednice, HTZ-a, ministarstava prometa i turizma, kao i same turističke privrede u promociju zračne luke i sklapanje aranžmana za poboljšanje poslovanja, spominjala se i veća uloga struke kao i kopiranje iskustva zadarskog i sličnih aerodroma…
Jedino je Iva Rinčić, tada nezavisna kandidatkinja za županicu, kao mogućnost spomenula i raspisivanje međunarodnog tendera te davanje aerodroma u koncesiju nekoj privatnoj korporaciji koja ima iskustva u zračnom prijevozu. Nakon godina frustracija, pokušaja i pogrešaka, neuspješnog postavljanja riječke zračne luke na zdrave noge, bilo bi dobro da država i lokalne samouprave kao njeni vlasnici konačno pozovu u pomoć i privatni sektor.
Možda se, naposljetku, ipak nađe netko tko će konačno riješiti kvadraturu riječke zračne luke. Ne samo na korist turista i turističkog gospodarstva nego i na radost Riječana i ostalih stanovnika Primorsko-goranske županije.
