Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Primorsko-goranske županije predvođeno predsjednicom Jovanom Čutul održalo je tematsku sjednicu na kojoj je dugogodišnja istraživačica i konzultantica u području suzbijanja nasilja nad ženama Dunja Bonacci Skenderović predstavila rezultate istraživanja o femicidu.
U svojoj analizi, koja nosi prigodan naziv „Ili moja ili ničija“, bavila se pitanjima femicida, prisilne kontrole i uličnog seksualnog uznemiravanja s posebnim naglaskom na intimni partnerski femicid u Hrvatskoj za razdoblje od 2016. do 2023. godine na uzorku od 56 slučajeva.
„Femicid je planirano, namjerno i predvidljivo ubojstvo žene od strane njezinog sadašnjeg ili bivšeg intimnog partnera, a svakako nije zločin iz strasti ili zločin kojem je žrtva pridonijela“, istaknula je u svom izlaganju rekavši da postoji određeni obrazac i predvidljivost femicida i prema tome se u određenom broju slučajeva, može spriječiti. Bilo da se slučajevi događaju u Velikoj Britaniji, Italiji, Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, vrlo su slični i imaju vrlo sličnu dinamiku, kao po određenoj špranci, nadodala je.
U analizi je predstavila vremensku crtu ubojstva koja prikazuje određene faze, njih 8, koje nemaju određeno trajanje. „Ponekad zlostavljač faze prođe u nekoliko dana, ponekad od faze 2 do faze 8 prođu godine. Ponekad je žena zarobljena u fazama 3 do 5 cijeli život. Međutim, kada se detaljno uroni u analizu femicida, uz poznavanje faza, one postaju vidljive. Tada prepoznavanje njihove prisutnosti postaje neizbježno“, ističe autorica.
Govoreći o faktorima rizika, navela je prisilnu kontrolu koja podrazumijeva nasilje, zastrašivanje, izolaciju i kontrolu, kao i pretjeranu ljubomoru i posesivnost s time da je uhođenje često prediktor femicida.
„Da bismo prestali gledati na intimno partnersko nasilje i femicid kao incident, što se veoma često tvrdi kako od strane stručnjaka i stručnjakinja, akademske zajednice i onih koje rade izravno sa žrtvama, moramo dobro razumjeti prisilnu kontrolu. Kad naučimo što je prisilna kontrola, vidjet ćemo da je ona dominantna u velikom broju slučajeva intimnog partnerskog nasilja; kako onih koji nisu završili femicidom, tako i onih koji jesu“, navodi se u analizi.
U istraženom razdoblju, 70% žrtava femicida u Hrvatskoj bile su žene ubijene od strane svojih intimnih partnera, većina slučajeva dogodila se u zajedničkom kućanstvu žrtve i počinitelja, 41 % slučajeva završilo je samoubojstvom počinitelja, a femicidu je prethodilo dugotrajno zlostavljanje.
„Nije rijetkost da nakon što počini femicid, počinitelj počini i suicid, a kod promatranih slučajeva, u 41%, počinitelj je počinio samoubojstvo. U preostalih 59 % slučajeva počinitelj ili nije pokušao samoubojstvo ili je pokušao, ali nije uspio te je protiv ovih počinitelja podignuta optužnica.
Unatoč zakonskim izmjenama kojima se femicid prepoznaje kao posebno kazneno djelo u Hrvatskoj, stručnjaci upozoravaju da samo oštrije kazne nisu dovoljne.
Kao rješenje ovog problema ističu se sveobuhvatne mjere prevencije, uključujući edukaciju, podršku žrtvama i rad s počiniteljima, kao i aktivno uključivanje zajednice koja može biti ključan faktor u zaštiti žrtve, zaključeno je na Sjednici.
