Od 2020. godine u Hrvatskoj je vidljivo povećanje broja mladih zaposlenih osoba koje žive na rubu siromaštva, pokazuju podaci Europske komisije. Danas se taj rizik odnosi na svakog desetog zaposlenog mladog čovjeka, dok čak četvrtina mladih ukupno živi u riziku od siromaštva.
Vlada Republike Hrvatske nedavno je promijenila pristup stambenoj politici kroz novi Zakon o društveno poticanoj stanogradnji. Prethodni model subvencioniranja kamata zamijenjen je povratom dijela poreza pri kupnji prve nekretnine: polovice PDV-a za novogradnju ili cijelog poreza na promet nekretnina za rabljene stanove. Međutim, novi zakon dodatno širi pravo na subvenciju, dopuštajući do 50 posto prekoračenja prethodno određenih ograničenja vezanih uz cijenu kvadrata i kvadraturu stana u odnosu na lokaciju i broj ukućana.
Brojni stručnjaci već sada upozoravaju na moguće negativne posljedice. Profesor Gojko Bežovan s Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da se i ovom mjerom dodatno potiče potražnja, dok odgovarajuća ponuda izostaje. To, po njegovom mišljenju, ide u korist investitorima i nekretninskom sektoru, a ne mladima koji se bore za prvi krov nad glavom.
Bežovan također upozorava da nema konkretne pomoći za one koji žive kao podstanari, dok će gradovi poput Zagreba prihod od povećanog broja ugovora o najmu morati usmjeravati na subvencioniranje stanarina. Zaključuje da mjere neće riješiti stambeni problem potrebitih i da će mladi i dalje birati između podstanarstva i iseljavanja.
Nedjeljko Marković iz udruge Pragma, koji je i predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, također kritizira novi zakon. Upozorava na kronični manjak stambenih jedinica u Hrvatskoj – preko 235 tisuća, iako četvrtina postojećih stanova i dalje ostaje neiskorištena. Smatra da bi mjere mogle stabilizirati visoke cijene ili ih dodatno pogurati prema gore, s obzirom na priljev sumnjivog gotovinskog novca, rast plaća i povećanu potražnju iz inozemstva.
Marković drži da će se jedino uz ozbiljna ulaganja u kampanju i pravnu podršku možda uspjeti realizirati model državnog najma praznih stanova. Također smatra da banke ostvaruju goleme prihode na temelju naknada i vođenja računa, dok im je kreditni dio poslovanja postao svojevrsni izgovor za prisutnost na tržištu. U tom kontekstu spominje i ulogu Hrvatske poštanske banke, koja je prva krenula snižavati kamate, što su zatim slijedile i druge banke.
Na kraju, Bežovan ističe apsurd da država čak četiri puta više novca izdvaja za subvencije kupcima novogradnje u odnosu na one koji kupuju rabljene stanove, i zaključuje: „Zna se tko kupuje novi stan, a tko rabljeni”, piše Net.hr.
