UDRUGA SLIČICE

Dorotea, Luka i Jan s teškim oštećenjima mozga kreću u borbu života, i trebaju našu pomoć

Za svako dijete otvoren je poseban račun i barkod za donacije, a sav prikupljeni iznos ide isključivo za njihove potrebe.

Udruga Sličice pričaju pokrenula je veliku humanitarnu akciju za troje djece: JanaDoroteu Luku

U redakciju Net.hr-a javila se majka malenog Luke, Helena, i objasnila da vjeruju kako će djeci pomoći eksperimentalno liječenje u Meksiku. Naime, u klinici Neurocytonix México rade protokol za stvaranje novih sinapsi u mozgu, koji vjeruje, može pomoći njihovoj djeci.

Dorotea, Luka i Jan djeca su s ozbiljnim oštećenjima mozga koja su rezultirala odumiranjem njegovih dijelova i te mrtve regije nemaju žive stanice. Oni ne pužu, ne hodaju, ne govore, imaju epilepsiju i ovise u potpunosti o pomoći svojih roditelja, piše Net.hr

Klinika ponudila rješenje

Nadu i znanstveno dokazane rezultate ponudila je klinika Neurocytonix u Monterreyu u Meksiku kreiravši stroj Cytotron koji koristi kombinaciju radiofrekventivnih i elektromagnetskih valova koji stimuliraju mozak da regenerira neurone koji se pak spajaju u nove sinapse i grade nove moždane putove.

Obnovljen se mozak mijenja, regenerira te pruža dosada takvoj djeci neviđenu kvalitetu života u vidu novih pokreta, komunikacije, samostalnosti u bilo kojem području, boljitka u svakom slučaju.

Nakon programa liječenja u Meksiku, čeka ih šest mjeseci intenzivne fizikalne terapije u koju treba biti uključen cijeli tim ljudi. S Lukom će raditi tri velika tima, među kojima je radni terapeut, logoped i stručnjak za senzoriku, objasnila je Helena.

HZZO ne podržava liječenje jer je eksperimentalno. 

Njihove priče nisu jednostavne, ali su stvarne. I svaki dan ispisuju nova poglavlja borbe, ljubavi i nade.

Glavni promotori akcije su stranice Nogometne ikone i vjerski portal Bog je tu.

Ovo su njihove priče…

Dorotea, Luka i Jan trebaju vašu pomoć: Svaki dan je novo poglavlje, nova borba, pomozite im...

Dorotea – djevojčica koja je pobijedila tišinu

“Dorotea je rođena bez znakova života. Oživljavana. Rekli su da neće preživjeti. A ona već pet godina živi tvrdoglavo, hrabro, uporno. I mi živimo nju. Rekli su da će biti ‘biljka’. Nije. Na sebi nema nijednu cijev. Zapravo, ona je najmirisnija ruža u vrtu naših života. Rekli su da neće govoriti. Pitaj je tko ju je rodio, odgovorit će ti: ‘Tata!‘ Jer on je njezin štit. Rekli su da će biti mentalno zaostala. A ona čita enciklopedije, piše, zbraja, oduzima, dijeli i množi i brojeve i svoje životne pobjede. Rekli su da neće hodati. A mi vjerujemo i nadamo se da hoće. Jer ona je žena. I to kakva!

Dorotea je zbog gušenja u majčinoj utrobi na svijet došla hitnim carskim rezom. Rođena je bez znakova života, reanimirana, no mozak je dugo bio bez kisika što je uzrokovalo višestruka oštećenja. Posljedice su najizraženije u području motorike – Dorotea ne puže, ne hoda, oskudno govori i u potpunosti ovisi o pomoći svojih roditelja. Dijagnoze: bilateralna spastična cerebralna paraliza, epilepsija, mikrocefalija, hipoksično-ishemijska encefalopatija i cistična leukomalacija.

Unatoč svemu, ona je vesela, beskrajno topla i pametna petogodišnja djevojčica koja svakodnevno strpljivo i predano vježba i po nekoliko sati dnevno s roditeljima. Uključena je i u fizikalnu, logopedsku i radnu terapiju. U pismu Djedu Božićnjaku je napisala: ‘Želim hodati, ići u vrtić i školu. Želim imati prijatelje i vesela jer volim vesele ljude. I da, želim šminku.‘‘, napisali su. 

Dorotea, Luka i Jan trebaju vašu pomoć: Svaki dan je novo poglavlje, nova borba, pomozite im...

Jan je rođen tri mjeseca prerano…

“Bio je krhak i malen, ali odlučan već od prvog daha. Od samog početka prkosio je svim prognozama. Umjesto da brojimo dijagnoze, odlučili smo ga voljeti, vjerovati mu i stvarati svijet u kojem je sretan. I u kojem raste.

Možda ne govori, ali razumije i više nego što mislimo. Komunicira pogledom, osmijehom, dodirom. Njegovo srce govori glasnije od riječi. Možda ne hoda, ali trči u duhu, u kolicima koja guraju prijatelji, s vjetrom u kosi i medaljom ponosa oko vrata. Možda ne izražava emocije kao drugi, ali voli svim bićem glazbu, gitaru, zagrljaje, maženje, ljude. I, naravno cheeseburger i pizzu.

Jan ne sjedi samostalno, ne govori i ne hoda. Potpuno ovisi o pomoći svojih roditelja. No svakim danom pokazuje koliki je borac. Uključen je u rehabilitaciju i habilitaciju, a na jesen kreće u školu po posebnom programu, ali s istom željom kao i svi, da uči, da bude među vršnjacima, da pripada.

Njegove dijagnoze uključuju spastičnu cerebralnu paralizu (ruke i noge), cerebralno oštećenje mozga, epilepsiju i teže psihomotorno zaostajanje. Ali te dijagnoze ne definiraju tko je on. On je Jan. Dječak velikog srca, zaraznog osmijeha i beskrajne volje za životom”, naveli su.

Dorotea, Luka i Jan trebaju vašu pomoć: Svaki dan je novo poglavlje, nova borba, pomozite im...

A ovo je priča o dječaku koji svakodnevno vodi svoje bitke… 

“Zove se Luka i ima 7 godina. Njegovo tijelo mu ne dopušta da hoda, govori niti samostalno drži stvari. No Luka ne posustaje. Suočava se sa svakom preprekom hrabro, tiho, ali s očima punim snage. Njegova borba nije glasna, ali je velika.

Rođen je kao zdrava beba. Prvih nekoliko mjeseci bilo je mirno, a onda prvi epileptički napadaj. Slijedile su bolnice, pretrage, pitanja bez odgovora. U trećoj godini života stigao je genetički nalaz – mutacija gena GABRA2. Dijagnoze: hipotonija, epilepsija i psihomotorno zaostajanje. Luka se i danas svakodnevno nosi s epileptičnim napadajima, koji su postali dio njegove svakodnevice.

Dane provodi u intenzivnim terapijama – fizikalnoj, radnoj, logopedskoj. Bio je na liječenju u Beogradu, Sloveniji i Americi, gdje se s još više truda i nade borio za svaki pomak. Njegovo djetinjstvo ispunjeno je vježbama, naporima i borbom, ali i neizmjernom ljubavlju koja ga okružuje.

Unatoč svemu, Luka ne odustaje. Njegovi koraci nisu poput drugih, ali svijetli put nade, snage i odlučnosti. Ne traži sažaljenje. Ne traži ni priznanja. Pokazuje da se i u tišini može biti junak. Svojom hrabrošću, osmijehom, svakim pogledom i zbiljom podsjeća nas što znači hrabrost”, naglasili su.

Za svako dijete otvoren je poseban IBAN račun i barkod putem kojeg se donira. Iznos koji uplatite ide isključivo za dijete kojemu je namijenjen. Udruga Sličice pričaju brine da sve bude transparentno i usmjereno na ono najvažnije, djecu.

Bez obzira možete li pomoći s jednim, deset ili više eura, važno je da ste tu. Jer svaka donacija znači terapiju više, pomagala koja inače ne bi imali, ili nadu da će i oni jednom hodati, govoriti, igrati se s drugima.

Sve informacije za uplatu možete pronaći OVDJE..

Iz naše mreže
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari