Dakako, nije riječ o prodaji čitave zgrade, nego o onim njenim dijelovima koje od 1946. godine koristi riječka Zajednica Talijana, a od njenog osnivanja i krovna organizacija Talijana Hrvatske i Slovenije – Talijanska unija (TU)
Piše: Neven Šantić
Priča se, nakon više poticaja same talijanske zajednice, zakotrljala u proljeće 2024. godine kada je tadašnji gradonačelnik Marko Filipović inicirao postupak prodaje Palazzo Modello, a TU i Zajednica Talijana iskazali interes za kupnju prostora u kojima djeluju nudeći za njih 2.813.000 eura.
No, dalje od gradonačelnikova kolegija nije se išlo. Ta tema nikada nije došla na Gradsko vijeće koje jedino može odlučivati o prodaji gradske imovine.
Jedan od razloga zašto se Filipović povukao vjerojatno je bio i taj što nije bio siguran da će za o odluku o prodaji spomenute zgrade dobiti većinu. Posebno su protiv prodaje zgrade izgrađene 1885. godine bili Akcija mladih i nezavisna zastupnica Iva Rinčić pravdajući svoj stav – da ne treba rasprodavati, pogotovo ne u bescjenje, gradske znamenitosti poput palače Modello – brigom o kulturnoj baštini i identitetu grada.
Petnaest mjeseci kasnije…
Petnaest mjeseci kasnije, Iva Rinčić i Akcija mladih rukovode gradom. Iako je bilo neslužbenih kontakata nove riječke vlasti s predstavnicima talijanske zajednice u Hrvatskoj, i dalje zainteresiranima za dijelove zgrade u kojoj djeluju njihove organizacije, nema nikakvih javnih nagovještaja pomaka u rješavanju sudbine palače u centru grada.
Vjerojatno se nešto radi u tišini, jer stav je gradskih vlasti, izvjestio je nedavno jedan portal, „kako je Palazzo Modello objekt iznimne kulturne i povijesne vrijednosti te da zahtijeva „promišljen, stručan i transparentan pristup“, a gradska imovina „mora biti korištena planski i odgovorno, kako bi dugoročno koristila svim građanima”.
Pošto, dakle, možemo biti sigurni da se u riječkoj gradskoj kući na Korzu već naveliko radi na „promišljenom, stručnom i transparentnom planu odgovornog korištenja gradske imovine”, te da je nova vlast višekratno iskazala otvorenost prema prijedlozima koji mogu pomoći u donošenju odluka, uzeo sam slobodu navesti tri razloga zašto bi naposljetku dijelove palače Modello trebalo prodati organizacijama talijanske manjine u Rijeci i Hrvatskoj. I to ne uspoređujući ovu prodaju sa situacijama češke, mađarske i srpske manjine koji imaju ili će dobiti zgradu za društvene aktivnosti svojih zajednica.
Kozmopolitski duh Rijeke
Prvo, upravo bi prodaja dijela nekadašnjeg Circola talijanskoj zajednici bila garancija očuvanja riječke kulturne baštine o kojoj toliko brine nova vlast, još iz razdoblja dok je bila u oporbi. Uostalom, zadnju obnovu palače Modello prije nešto manje od trideset godina financirale su i talijanske vlasti, a bilo bi suludo tvrditi da će predstavnici jedne od riječkih autohtonih zajednica nakon što postanu vlasnici prestati brinuti o zgradi u kojoj djeluju.
Drugo, one zabrinute za ugroženost identiteta grada ukoliko gradske vlasti prodaju Palazzo Modello valja podsjetiti da bi zgrada u rukama talijanske zajednice, upravo potvrdila identitet Rijeke kao suvremenog i otvorenog grada svjesnog svoje prošlosti pa i etničkog nasljeđa. Kozmopolitski duh Rijeke, u koju se uklapa i njegova arhitektura, ne proturječi činjenici da je danas ogroman dio stanovništva hrvatskog a tek manji dio talijanskog i ostalog porijekla. Za ukupan identitet grada s velikim povijesnim nasljeđem poput Rijeke važne su sve komponente, pa i one danas najmanje.
I konačno, treće, bilo bi lijepo da u Rijeci prestane političko licemjerje najvećeg broja političkih stranaka i opcija prema Talijanima. Na riječima sve je divno i krasno, a kada to treba opredmetiti u nekoj odluci onda se traže „demokratski”, „proceduralni” „kulturološki”, „identitetski” i ne znam koji sve ne razlozi da se ništa ne napravi. Čak ni na simboličkoj razini. Prodaja dijela palače Modello talijanskoj zajednici bio bi znak da se u tom smislu ipak nešto značajno promijenilo na bolje.
Na pomolu je „truli kompromis”
Navodno, unutar riječke vladajuće koalicije, ako se smije upotrijebiti taj pojam, nema jedinstvenog stava što napraviti u slučaju Palazzo Modello. Podjele idu i kroz financijsko-ekonomsko i kroz ideološko (lijevo-desno) polje. Da te podjele ne ugroze gradsku vlast, na pomolu je „truli kompromis” da se ne ide na prodaju već na povoljniji dugoročni najama za institucije talijanske manjine. Njeni predstavnici su u krajnjoj nuždi čak spremni i na to.
Ipak. Gradonačelnice, obećali ste drukčije upravljanje gradom. Imajte petlju i stavite pitanje prodaje palače Modello na Gradsko vijeće. Pa i ako odluka u toliko spominjanom ključu „programskog odlučivanja” u korist talijanske zajednice ne prođe, bar će gradske političke zvjerke ostaviti svoj trag.
Znat ćemo tko je tko i tko što misli o riječkim (i hrvatskim) Talijanima.
