Za buduća slavlja sakramenta ženidbe u župi, ne želim dopustiti da se ispred crkve, nakon slavlja koriste nedopuštena pirotehnička sredstva i naprave, navodi don Franjo Glasnović
Don Franjo Glasnović, župnik župe Našašća Svetog Križa u Vodicama, oglasio se na društvenim mrežama nakon što je tijekom svadbenog slavlja pred katedralom sv. Jakova u Šibeniku život izgubila žena. Oštro je osudio pucnjavu na svadbama te najavio kako u budućnosti, pri slavljima sakramenta ženidbe u njegovoj župi, neće dopuštati korištenje zabranjenih pirotehničkih sredstava i naprava ispred crkve.
“Radost i slavlje su za nas kršćane, uvijek i svugdje, pa tako i na svadbi i piru, plod Duha Božjega, i proistječu iz nutarnjeg raspoloženja, koje se može potaknuti i izvanjskim poticajima, glazbom i zajedništvom, no nikad nečim što dovodi do opasnosti i ugrožavanja osoba i njihova života”, poručio je don Franjo Glasnović.
Dodao je i sljedeće: “Prava i slobode uvijek idu zajedno s obvezama i odgovornošću. To vrijedi i na svadbenim slavljima, gdje se treba poštivati sigurnost i dostojanstvo svih prisutnih. Mudrost nas uči da je lako biti ‘general poslije bitke’. Volio bih da ovo ne moram pisati, bar ne u ovakvom stanju i raspoloženju: sa žaljenjem i osjećajem boli jer se dogodilo nešto, o čemu sam u osobnim razgovorima, u pripremi zaručnika i na Zaručničkom tečaju, govorio i upozoravao i apelirao da se to ne čini, i da to nije u duhu niti tradicije, niti slavlja sakramenta ženidbe, niti je to zakonski dopušteno.”
‘Na žalost svih nas…’
Na veliku žalost svih nas, a posebno onih koji su izravno pogođeni tragedijom, zbog neodgovornog shvaćanja slobode pojedinaca i njihovog pozivanja na prava bez preuzimanja obveza i poštivanja zakona, na dvije svadbe dogodile su se nesreće u kojima su stradale dvije žene – jedna od njih, što je posebno bolno, izgubila je život.
Nakon ovoga, svatko bi se trebao iskreno zapitati: jesmo li kao društvo, zajednica i pojedinci učinili dovoljno da spriječimo ovakve događaje? Umjesto da svadbe budu ono što bi trebale biti – trenuci radosti, pjesme, zajedništva i veselja koji ostaju u lijepom sjećanju – one se zbog neodgovornosti, umišljenosti, pomodarstva i samovolje nekih pretvaraju u prizore tuge i tragedije, što nitko ne želi, a najmanje u ovakvim prilikama.
Treba naglasiti i to da pirotehnika i pucnjava na svadbama nikada nisu bili dio tradicije, niti odgovaraju duhu kršćanskog slavlja. Posebno ne pristaju uz sakrament ženidbe, čija je bit proslava ljubavi mladenaca i njihova želja da tu radost podijele međusobno i s drugima na svadbenom veselju.
‘Poštivati čovjeka i tuđu imovinu’
Dobronamjerne upute mladencima i savjeti svatovima, koji imaju za cilj potaknuti istinsko slavlje i poštivanje sakramenta ženidbe, često su, prema iskustvu s brojnih svadbi, od nekih doživljavani kao ograničavanje njihove „tradicije“, „slobode“ ili prava da rade što žele izvan crkve i tijekom svadbenog slavlja.
U ljudskim djelima uvijek bi trebala postojati ravnoteža između slobode i odgovornosti, prava i obveze. To vrijedi i na svadbi, gdje u radosti treba poštovati integritet drugih ljudi i tuđu imovinu.
Neprihvatljivo je i nedopustivo da se, nepažnjom, neodgovornošću, samovoljom ili kršenjem zakonskih propisa, pa makar netko mislio da time doprinosi slavlju, korištenjem pirotehničkih sredstava ili drugih opasnih radnji ugrožavaju životi drugih osoba te crkvena i javna imovina. Takva sredstva, nažalost, ostavljaju trag i na ljudima – ponekad i fatalan – te na materijalnim dobrima.
‘Ne želim da se ispred crkve, nakon slavlja koriste nedopuštena pirotehnička sredstva i naprave’
Kao župnik i upravitelj crkvene i župne imovine, a bez ulaska u nadležnosti drugih javnih tijela koja su zadužena za održavanje reda i mira te poštivanje komunalnog reda, želim zaštititi dostojanstvo sakramenta ženidbe, sigurnost sudionika i crkvenu imovinu koja bi mogla biti ugrožena uporabom pirotehničkih sredstava. Stoga za buduća svadbena slavlja u našoj župi neću dopustiti korištenje nedopuštenih pirotehničkih naprava ispred crkve nakon slavlja.
“Radost i slavlje za nas kršćane, uvijek i svugdje, pa tako i na svadbi i piru, plod su Duha Božjega te proizlaze iz unutarnjeg raspoloženja, koje se može potaknuti i glazbom i zajedništvom, ali nikada nečim što ugrožava osobe i njihov život”, napisao je don Franjo Glasnović na Facebooku, prenosi Danas.hr.
