Hrvatska je, dakle, u vrhu – kod nas je hrana poskupjela za 47 posto, gora je samo Mađarska i tri baltičke zemlje, Latvija, Litva i Estonija
Dok kupujete u trgovini, imate li osjećaj da cijene stalno rastu? Nažalost, osjećaj vas ne vara – i to traje već godinama.
Piletina je skuplja za 33 posto, mlijeko za 40, putar za 50, kava za 55, a čokolada za čak 60 posto u odnosu na razdoblje prije pandemije, gledano na razini cijele Europe koja koristi euro. U Hrvatskoj su poskupljenja još izraženija. Primjerice, tih pet proizvoda koje gotovo svi kupuju 2019. ste plaćali u prosjeku 12,5 eura, odnosno nešto više od 90 kuna, dok danas za njih izdvajate 18 eura. To znači rast cijena od 44 posto, što posebno pogađa hrvatske potrošače. „Razina osobnih dohodaka, budžeti umirovljenika, medijalne plaće i ostalo govore da 50 ili 60 posto izdataka odlazi na hranu, a ako hrana toliko poskupljuje onda to dodatno smanjuje kupovnu moć“, objašnjava ekonomski analitičar Mladen Vedriš.
Podaci za eurozonu otkrivaju da je hrana poskupjela u svim državama – najmanje u Finskoj (25%), Irskoj (26%), Francuskoj (27%), Italiji (28%) i Grčkoj (30%). Slijede Portugal, Austrija, Španjolska, a zatim Njemačka s 37 posto, Belgija, pa Nizozemska i Slovenija s 39 posto. Hrvatska je pri samom vrhu, s povećanjem od 47 posto, dok su gore samo Mađarska i baltičke zemlje – Latvija, Litva i Estonija. Građani nažalost više nisu iznenađeni takvim podacima.
Što kažu građani?
“Uvijek se kod nas uzimaju švicarski ili švedski modeli, razni tuđi primjeri, umjesto da se nešto prilagodi našim prilikama i našem standardu”, smatra Loida. Sanjin pak drži da je sve to “više-manje neizbježno. Do neke mjere smo si sami za to krivi, a sad, možemo li išta napraviti vezano uz to, ne znam”. Ada dodaje kako “mi pristajemo na takve cijene, prigovaramo među sobom, ali kad treba nešto pokrenuti, prilično smo spori”.
Istina je da su u međuvremenu porasle i plaće, kao i ukupna potrošnja, no rast dohodaka nije pratio ovako naglo povećanje cijena hrane. “Mi smo se sada približili po paritetu kupovne moći negdje na 78 posto prosjeka Europske unije. A cijene su nam, kad gledamo nominalno, na indeksu 104 u odnosu na prosjek Europske unije”, objašnjava Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambeni sektor. Prema podacima Eurostata, hrana je povoljnija u Njemačkoj, Španjolskoj, Sloveniji i Italiji. Upravo zato je Trst Hrvatima ponovno postao popularno odredište za kupovinu. “Pa ostanete zapanjeni razinom cijena i kvalitetom proizvoda koja potpuno potvrđuje ovu priču. Tako da ne može biti isprika da se stvari događaju. Stvari se događaju, ali je pitanje koja je naša reakcija, izvršne vlasti”, naglašava Vedriš.
‘Požar treba gasiti postupno’
Bila bi nam potrebna i snažnija zaštita potrošača. Primjerice, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja utvrdila je da trgovci najveću zaradu ostvaruju na kruhu i pekarskim proizvodima, gdje prosječna marža doseže gotovo 40 posto. “Kruh i pekarski proizvodi su nešto što svaki potrošač dnevno kupuje i očito da su trgovci ocijenili da tu treba staviti najveću maržu jer je tu zarada najveća”, objašnjava predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu prava potrošača Ana Knežević.
Na rast cijena hrane značajno utječe i činjenica da domaća proizvodnja nije dostatna, gotovo da i ne postoji. Za njezin oporavak trebat će vremena. “Povrtlarstvo koje se može relativno brže oporaviti nego što su to trajni nasadi ili voćarstvo. Mliječna industrija i mesno govedarstvo, to jako teško i dugotrajno”, ističe Zvjezdana Blažić. Situacija je jasna – plaće neće rasti tempom koji bi mogao pratiti poskupljenja hrane, posebno jer inflacija i dalje pritišće. Bojkot je već bio pokušaj, ali danas ga se rijetko tko i prisjeti. Rješenja su moguća – smanjenje PDV-a na hranu te stroži i češći nadzor cijena.
“Kad se ovako nešto dogodi na razini proizvoda ili pojedine trgovine, da se to objavi, i da se požar gasi postupno, a ne kad je plamen uhvatio situaciju, pa da se iznenadimo da je 47 posto poraslo. Ajmo vidjeti na tjednoj i mjesečnoj bazi što se događa”, poručuje Mladen Vedriš.
Inače, lako je moguće da ćemo za pet godina ponovno pričati istu priču – da je hrana kod nas skuplja nego preko granice. Bilo koje, piše Net.hr.
