Kazališni redatelj Oliver Frljić u razgovoru za HRT govorio je o svom radu u inozemstvu, ali i o društveno-političkoj klimi u Hrvatskoj, koju opisuje kao „stalnu normalizaciju abnormalnog“.
„U Hrvatskoj je nestalo kritičko mišljenje. Desant na institucije koji je započeo s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem i dalje traje. Ono što je nekad bilo neprihvatljivo, danas je postalo uobičajeno. Kako je rekao Viktor Ivančić – ovdje stalno gledamo normalizaciju abnormalnog“, rekao je Frljić.
Prema njegovim riječima, civilizacijski neprihvatljive pojave u društvu postale su norma, što nije problem samo Hrvatske, nego i šire Europe. Kad je riječ o umjetničkim slobodama, kaže da one uvijek imaju granice, ali da prava umjetnost mora ići preko njih. „Postoji niz tema o kojima se ne smije govoriti – Crkva, Domovinski rat, HDZ. A upravo bi to trebale biti teme koje umjetnost propituje“, poručuje redatelj.
Frljić tvrdi da ga Hrvatska, iako već godinama ne živi ovdje, ne prestaje progoniti. Kao primjer navodi situaciju u Benkovcu, gdje je predstava stara više od deset godina izazvala burne reakcije. „To je predstava o mojoj obitelji, o stvarima koje su se događale prije rata u Bosni. Smiješno mi je tko me sve branio, a tko napadao – apsurdno u oba slučaja“, rekao je.
Komentirajući optužbe da svojim predstavama vrijeđa Domovinski rat, Frljić ističe da to nije točno. „Tko određuje što je uvreda? Kritički govoriti o Domovinskom ratu trebalo bi biti pravo svakog građanina. Ili smo odlučili da se o tome ne smije govoriti?“, pita se.
Poznat po čestom korištenju nacionalnih simbola u svojim predstavama, kaže da su oni sredstvo za izazivanje reakcije i pokretanje društvenog dijaloga. „Kazalište nije samo ono što gledamo na sceni. Ono može postati prostor društvene mobilizacije, kao što se vidjelo i u Rijeci, kad je publike bilo i u dvorani i ispred kazališta“, objašnjava.
Na česte kritike da njegove predstave nemaju estetsku vrijednost, Frljić odgovara: „Zar netko ima monopol na to što je lijepo? Umjetnost bi trebala propitivati i estetske norme. Ako govorimo o pljački društvene imovine i stvaranju društvene kaste, ne vidim što je u tome provokativno.“
Dodaje da sloboda govora ne znači i slobodu govora mržnje. „Ne želim da moja sloboda ugrožava tuđu, ali te dvije stvari se u Hrvatskoj često brkaju“, kaže.
Danas, priznaje, pažljivije bira riječi i pristup. „Trudim se biti oprezan s jezikom, ali ne zato da bih bio manje konfrontirajući, već da bih bio precizniji. Više se bavim formom i sadržajem. Oni koji me napadaju često ni ne znaju gdje sam, što radim i čime se uopće bavim“, zaključio je Frljić.
