Posljednja točka sljedeće sjednice riječkog Gradskog vijeća posvećena je izvještaju o radu regionalne televizije Kanal Ri. Simbolično. O tvrtki koja je posljednjih godina zadnja rupa na riječko/županijskoj svirali raspravljat će se na kraju sjednice kada vijećnici sa već oslabljenom koncentracijom budu jedva čekali završiti posao i otići doma
Piše: Neven Šantić
Kada je prije 26 godina pokrenut Kanal Ri, projekt Slavka Linića koji je kao osnivače uz Grad Rijeku i Županiju okupio i brojne tvrtke i pojedince, zamišljen je kao lokalni mini HRT. Trebao je biti esdepeovska protuteža nacionalnoj televiziji pod kontrolom HDZ-a, pa je imao i svoju informativnu i zabavnu redakciju, uz sve ostale službe kakve dolikuju „velikoj” televiziji. Navrh svega, kao zaposlenici ili savjetnici angažirani su i brojni protjerani doajeni HRT-a.
Vrlo brzo su se počeli nazirati problemi
Međutim, vrlo brzo su se počeli nazirati problemi. Skupi pogon od osamdesetak što zaposlenih što honorarnih suradnika je bilo sve teže financirati. Marketinški prihodi su bili manji od očekivanih jer je svim tvrtkama s velikim marketinškim proračunom postalo isplativije reklamirati se samo na nacionalnim televizijama nego na hrpi lokalnih. Dugovi su počeli rasti, a dogodile su se i promjene u medijskom svijetu koje su dodatno pogoršale položaj Kanala RI (i još stanjile marketinški kolač).
Kada je osnovan, Kanal Ri bio je, naime, jedna od pet ili šest televizija koje su Riječani, Primorci i Gorani mogli gledati, a s dolaskom satelita i digitalne ere broj dostupnih televizijskih kanala ograničen je samo željama i tehničkim mogućnostima u koje je pojedinac voljan uložiti da bi mu bilo dostupno više stotina televizijskih programa.
Konkurencija je postala nemilosrdna
Konkurencija je, dakle, postala nemilosrdna i mali igrači poput Kanala Ri nisu primjerice više mogli konkurirati skupim zabavnim produkcijama velikih nacionalnih i međunarodnih televizijskih igrača. To je odgovor onima koji i danas pitaju zašto Kanal Ri više ne producira uspješne zabavne emisije kao početkom 2000-ih.
Praktički, uz pokoje sponzorstvo, jedini izvori prihoda ostali su ugovori s Gradom Rijekom i Primorsko-goranskom županijom te sredstva Fonda za pluralizam medija koje dodjeljuje Vijeće za elektroničke medije. Plaće zaposlenika s godinama su došle na minimum, gledanost je počela opadati, a dugovi su 2012. godine narasli na 2 milijuna eura.
Da bi izbjegao stečaj, 2013. godine Kanal Ri je iskoristio instituciju predstečajne nagodbe. Reprogramirani su dugovi, neki i otpisani, u restrukturiranju tvrtke smanjen je broj zaposlenih s 50 na 33, plaće su se vratile u normalu, te su koliko-toliko stvoreni uvjeti da se krene u novi početak.
Televizija je skup i zahtjevan biznis
No, za takvo nešto bila je tada potrebna programska i tehničko-produkcijska modernizacija (televizija je skup i zahtjevan biznis) – uključujući tu i multimedijski pristup u eri društvenih mreža i interneta – te nadasve, volja vlasnika da se to provede. A tu su i Županija i Grad Rijeka kao većinski vlasnici zatajili. Trenutak je propušten pa su problemi ostali odnosno stalno pometani pod tepih, a dugovi ponovno počeli rasti. Drugim riječima, desetak godina kasnije, Kanal Ri je ponovno na granici opstanka.
Ako se ne želi zatvoriti Kanal RI jer Rijeka i regija zaslužuju u 21. stoljeću imati televizijsku postaju, iako ima i onih koji bi tu tvrtku odmah stavili pod ključ – koje je rješenje?
Privatizacija? Nažalost, trenutno nema poduzetnika koji bi se upustio u tu avanturu. Svi postojeći privatnici u tom poslu jedva preživljavaju. Hrvatska je jednostavno malo tržište gdje ekonomski, uz HRT kao javnu televiziju, mogu opstati samo velike televizije s nacionalnom pokrivenošću poput RTL-a i Nove TV.
Od 18 regionalno/lokalnih televizija u nešto su boljem položaju one sa sjedištem u Zagrebu, gdje je marketinški kolač u odnosu na riječki znatno izdašniji pa nekako preživljavaju, i Vinkovačka televizija iza koje stoji tamošnja županija.
Rješenje je javna regionalna televizija?
Alternativa? Po uzoru, primjerice, na Belgiju – rješenje je javna regionalna televizija kojoj će osnivači biti dosadašnji najveći vlasnici – Primorsko-goranska županija i Grad Rijeka, kao i ostale jedinice lokalne samouprave u Županiji koje to žele.
Za osiguranje normalnog funkcioniranja te televizije, postupnu tehničku i programsku modernizaciju (relevantan informativni program, javljanja u živo…) i makar pristojne plaće zaposlenika. oni bi trebali izdvojiti nešto više novca nego što ga sada plaćaju kroz ugovore, ali bi dobili stabilan javni medij koji ne bi smjeo biti ni pod čijom stranačkom dominacijom. To bi se, recimo, moglo garantirati takvim sastavom nadzornih tijela da se izbjegne nadglasavanje oko bilo kojeg pitanja, što bi onda i zaposlenike riješilo pritiska i omogućilo im profesionalni rad.
Je li politika (i vladajuća i oporbena) u Primorsko-goranskoj županiji spremna za tako nešto ili će se mrcvarenje Kanali Ri nastaviti?
Sudeći prema stavu župana Ivice Lukanovića, izrečenom na posljednjoj sjednici Županijske skupštine krajem listopada, od stava Grada Rijeke zavisi i sudbina ove televizijske kuće kojoj je Županija voljna pomoći.
Zato riječki gradski vijećnici trebaju sljedećeg četvrtka ozbiljno pristupiti raspravi o Kanalu Ri. Nešto treba odlučiti.
Pustiti da stvari idu kao do sada nije fer ni prema zaposlenicima Kanala Ri, kao niti prema građanima Rijeke i Primorsko-goranske županije.
