Ako na zagrebačkoj Trešnjevci kupujete stari stan, teško ćete ga naći ispod četiri tisuće eura po kvadratu, a želite li novogradnju, to ćete teško naći ispod šest, šest i pol tisuća eura po kvadratu
Planirate večernji izlazak ili možda obiteljski odlazak u kino na najnovijeg Supermana? Upravo su takve aktivnosti prve na listi onih koje Hrvati najčešće žrtvuju nakon što se zaduže za stan.
Prema podacima, čak 87 posto građana s kreditom mora nešto “srezati” u svojoj svakodnevici. Gotovo polovica, njih 47 posto, odustaje od luksuza poput skupljih pića, torbica ili nakita. Čak 46 posto smanjuje odlaske u klubove i kino, 33 posto raskida različite pretplate – od streaming servisa do časopisa – dok se 32 posto odriče kupnje nove elektronike, poput mobitela i laptopa. U zemlji kao što je Hrvatska takva odricanja nisu neobična, a najviše ih pogađaju – mlade.
“Taj iznos koji odlazi na minimalno 20 godina je razdoblje u kojem stasaju djeca, kad je potrebno u njih dodatno ulagati, a to nije trošak nego ulaganje, u sportsku aktivnost, u učenje jezika, u stvaranje mladih, sposobnih ljudi”, objašnjava ekonomski analitičar Mladen Vedriš. Time su upravo mladi oni koji se u pravilu najprije odriču egzotičnih putovanja, ali i putovanja općenito, što potvrđuje i agent za nekretnine Antonio Štedul.
Samo osnovno
Štedul objašnjava kako se kod mladih ljudi koji tek započinju samostalan život, formiraju obitelj i kupuju svoju prvu nekretninu jasno vidi da smanjuju baš sve što nije nužno za osnovne potrebe. S druge strane, oni koji već imaju određenu imovinu i nekoliko nekretnina nalaze se u potpuno drukčijoj situaciji.
Stambeni krediti u Hrvatskoj mnogima odnose velik dio mjesečnih primanja. Primjerice, na zagrebačkoj Trešnjevci starije stanove teško je pronaći za manje od četiri tisuće eura po kvadratu, dok novogradnja uglavnom kreće od šest do šest i pol tisuća eura. To u praksi znači da mjesečna rata kredita iznosi najmanje 750 eura, a može doseći i 800 ili 900 eura – što je više od polovice prosječne plaće u Hrvatskoj. Zbog toga su najranjiviji upravo mlade obitelji.
“U pravilu je jako teško naći danas nekretninu koja zadovoljava uvjete jedne mlade familije, a da je pritom i cjenovni rang upravo podešen na razinu te mlade familije i njihovih primanja. Tako da se to stvarno vidi na tržištu”, zaključuje Štedul.
Što bogatiji to manje odricanja
U bogatijim državama građani se znatno manje moraju odricati, pa tako čak 44 posto Nizozemaca ne treba ništa žrtvovati, isto vrijedi za 42 posto Britanaca i 36 posto Švicaraca. U velikim europskim zemljama poput Španjolske, Njemačke i Francuske, svaki peti stanovnik ne mora smanjivati svoje troškove. Bez odricanja živi i 18 posto Bugara te 14 posto Talijana. Hrvatska je, međutim, pri samome dnu – samo 13 posto građana može bez restrikcija, a iza nas su jedino Slovenci, gdje se ničega ne odriče njih 11 posto. Da bi se situacija popravila, obitelji bez vlastitog doma ne bi smjele biti u istom položaju kao oni koji već posjeduju više nekretnina i kupuju dodatne primjerake radi najma.
“To je otprilike kao da uspoređujete Ligu prvaka s rekreativnim nogometom i očekujete da ostvaruju iste rezultate, brzinu, golove i slično. Mladi ljudi koji žive od prosječne plaće i oni koji su imali priliku po ovoj ili onoj osnovi ostvariti neku uštedu, nisu ravnopravni partneri u trci za kupnju stana. I tu je ne samo odgovornost, nego i obaveza države da nešto napravi”, jasan je Mladen Vedriš.
Sve dok se ne počne masovnije graditi i nuditi stanove po pristupačnim cijenama, namijenjene upravo onima koji još nemaju svoj dom, mladi će ostati skupina koja se u najaktivnijim godinama života mora odricati gotovo svakog oblika luksuza – pa i pomisli na odmor na pješčanoj plaži uz tirkizno more, piše RTL Danas.hr.
