‘Svoje iskustvo mogu sažeti tako da sam lani s tek 22 godine u Švicarskoj mogla sebi priustiti život kakav si u Hrvatskoj, realno gledano, ne bih mogla priuštiti još barem dvadesetak godina’
Život u inozemstvu često izgleda idealno – ali je li doista tako? U Net.hr-ovom specijalu ‘Naši po svijetu’ donose priče Hrvata koji su neko vrijeme proveli ili još žive u drugim zemljama i iz prve ruke upoznali njihove prednosti i mane. Svaki tjedan nova perspektiva i konkretna iskustva. Iz prve ruke saznajte kako izgleda svakodnevica u drugim zemljama diljem svijeta – bez uljepšavanja, iskreno i osobno. Prva na redu je 23-godišnja Petra…
Od Poreča do Zagreba, zatim do Danske i Austrije pa sve do Švicarske – to je put 23-godišnje Petre Ivković, koja je s 18 godina odlučila otići iz Hrvatske i započeti samostalan život. Kako sama ističe, dolazak u Švicarsku bio je ‘bez sumnje najbolja odluka i jedna od najboljih stvari koje su joj se dogodile u životu’, piše Net.hr.
Vođena ambicijom i željom za stabilnijim životom, Petra je već tijekom srednje škole znala da njezina budućnost neće stati unutar granica jedne države.
Studij u inozemstvu bio je prvi korak, a profesionalna prilika koja ju je odvela u Švicarsku pokazala se kao prekretnica. Danas ondje gradi karijeru i život koji opisuje kao stabilan, miran i predvidljiv – upravo onakav kakav je oduvijek željela.
‘Odluka o preseljenju za mene nije bila teška’
Što te motiviralo da se preseliš u Švicarsku? Kada si odlučila da ćeš otići i koliko je trajalo donošenje te odluke?
Već tijekom srednje škole znala sam da želim studirati izvan Hrvatske. Upisala sam fakultet u Danskoj, a nakon toga sam provela jedan semestar u Austriji. U tom razdoblju aktivno sam tražila posao u struci te sam samostalno slala životopise tvrtkama u Austriji i Švicarskoj, uglavnom javljajući im se direktno putem e-maila. Na jednu od prijava javila mi se tvrtka iz Švicarske i pozvala me na probni dan, na koji sam otišla otprilike mjesec dana kasnije. Već na kraju tog dana ponudili su mi stalni ugovor o radu. Oduvijek sam željela iskusiti život u Švicarskoj, pa odluka o preseljenju za mene nije bila teška, posebno jer mi se pružila konkretna prilika.
Cijeli proces odvijao se unutar nekoliko mjeseci. Dogovorili smo da s radom mogu započeti dva mjeseca kasnije kako bih u međuvremenu završila ispite na fakultetu. Nakon toga sam se preselila i započela s radom. U samom procesu prijave i preseljenja dodatno mi je pomoglo to što sam imala poznanicu u Švicarskoj, koja mi je pomogla oko papirologije i administrativnih koraka.
Zašto baš Švicarska?
Zašto baš Švicarska, a ne neka druga država?
Švicarska je oduvijek bila poznata kao zemlja s vrlo visokom kvalitetom života. Smatra se jednom od najstabilnijih i najrazvijenijih država na svijetu, pa u to zapravo nisam ni sumnjala.
Upravo ta reputacija, zajedno s osjećajem sigurnosti i uređenosti, bila je jedan od glavnih razloga zašto me Švicarska posebno privukla.
Jesi li već prije posjećivala Švicarsku ili je to bila potpuna nepoznanica?
Prije preseljenja nikada nisam bila u Švicarskoj.
Prvi put sam je posjetila upravo zbog probnog radnog dana, a s obzirom na to da sam imala visoka očekivanja, bila sam i više nego zadovoljna onim što sam doživjela već pri prvom dolasku u Švicarsku.
Kakav je bio proces pripreme za preseljenje? Je li bio stresan?
Sam proces preseljenja, kada već imaš potpisan ugovor o radu, zapravo nije bio posebno stresan. Većina administrativnih koraka odvija se digitalno, a postupak je jasno strukturiran. Potrebno je otići na fotografiranje za jedan službeni dokument i eventualno još jednom osobno predati ili donijeti određene papire.
Na službenim stranicama svakog kantona vrlo je jasno objašnjeno što, gdje i kako treba ispuniti i predati, što cijeli proces čini prilično jednostavnim i preglednim.
‘Nisam teško pronašla posao’
Čime se trenutno baviš u Švicarskoj i je li bilo teško pronaći posao? Jesi li morala nositi diplomu ili kvalifikacije priznate u Švicarskoj?
Trenutno radim kao BIM consultant i brinem da svi projektanti rade zajedno u istom digitalnom modelu. Koordiniram različite struke, provjeravam modele i pomažem da se greške i neslaganja uoče prije nego što dođe do gradnje, kako bi projekt tekao što učinkovitije. Zahvaljujući fakultetu koji sam završila, kao i znanju programa koji se koriste u projektiranju, a koji su vrlo traženi na švicarskom tržištu, pronalazak posla za mene nije bio posebno težak. Naravno, cijeli proces je znatno lakši ako poznajete nekoga tko vas može preporučiti.
U mom slučaju diploma mi je bila važna jer sam upravo zahvaljujući svom obrazovanju i kvalifikacijama dobila posao. Međutim, to ne znači da je formalno priznavanje diplome nužno u svim strukama – ovisi o području, slično kao i u Hrvatskoj. Također, imam dojam da se u Švicarskoj strukovne škole i praktična znanja često bolje vrednuju nego u hrvatskoj, pa se i s tim može jako dobro napredovati.
‘Ovdje se trude da se zaposlenici osjećaju dobro’
Kako se radnička kultura razlikuje od hrvatske?
Radna kultura u Švicarskoj, kao i u svakoj drugoj državi, uvelike ovisi o samoj firmi. U mojoj prvoj tvrtki radno vrijeme bilo je strogo definirano – dolazak do 8 sati ujutro i odlazak tek nakon 16 sati. U drugoj firmi situacija je znatno fleksibilnija: imam mogućnost rada od kuće, fleksibilno radno vrijeme i veći fokus na ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
Ono što bih posebno istaknula jest da se poslodavci trude da se zaposlenici osjećaju dobro, da im je posao zanimljiv te da se lakše integriraju u tim i okruženje. Pomažu gdje god mogu i potiču razvoj zaposlenika. Ja sam, primjerice, odlučila upisati master studij uz posao, na što su reagirali vrlo pozitivno – omogućili su mi smanjenje radnog opterećenja na 90 posto, dok me i dalje plaćaju 100 posto kako bih mogla završiti studij. Naravno, studij mora biti povezan s djelatnošću, ali takav pristup nije rijedak. U Švicarskoj postoji mnogo tvrtki koje snažno podržavaju dodatno obrazovanje, pa čak i promjenu ili širenje karijere, što je velika prednost u odnosu na mnoge druge zemlje.
U kojem gradu živiš i kako si odabrala lokaciju?
Živim u Bernu. Prilikom preseljenja nisam ciljala određeni grad, već sam se vodila time gdje ću dobiti posao. S vremenom sam shvatila da mi Bern savršeno odgovara – smješten je u središtu Švicarske, pa je sve relativno blizu, a istovremeno je miran i ugodan za život.
Riječ je o gradu s obiteljskom atmosferom, znatno mirnijem od poznatijeg Züricha, koji je za mene osobno preužurban, iako je istina da Zürich nudi znatno više poslovnih prilika.
‘Neke namirnice su jeftinije nego u Hrvatskoj’
Koliko koštaju osnovne potrepštine, hrana i odjeća?
Ono što sam primijetila jest da hrana u Švicarskoj često košta jednako kao u Hrvatskoj, a neke su namirnice čak i jeftinije. Ono što bih posebno istaknula jest vrlo visoka kvaliteta hrane – čak su i tzv. budget opcije iznimno kvalitetne, što je jedna od stvari koja me ugodno iznenadila.
Dok na primjer elektronika poput laptopa, mobitela i sličnih uređaja u prosjeku je više od 10 do 20 posto jeftinija nego u Hrvatskoj. S druge strane, odjeća u istim trgovinama u Švicarskoj uglavnom je oko 10 do 20 posto skuplja nego u Hrvatskoj.
Neto plaća između 5.300 i 5.900 eura
Koja je prosječna plaća i standard života u usporedbi s Hrvatskom?
Prosječna plaća u Švicarskoj višestruko je viša nego u Hrvatskoj. Koliko sam upoznata, prosječna neto plaća je oko 5.200–5.800 CHF (otprilike 5.300–5.900 EUR). Iako su troškovi života u Švicarskoj viši, osobito kada je riječ o stanovanju i zdravstvenom osiguranju, ukupni standard života je znatno viši.
Važno je naglasiti da i osobe koje tek započinju karijeru ili rade u niže plaćenim strukama, bez završenog fakulteta, mogu očekivati neto plaću od otprilike 3.500–4.500 CHF (oko 3.600–4.700 EUR), barem sam takve povratne informacije dobila od ljudi koji su tu već godinama i rade u tim sektorima. Takav iznos omogućuje pristojan i stabilan život u Švicarskoj, ali i realnu mogućnost štednje, što u mnogim drugim zemljama često nije slučaj. U usporedbi s Hrvatskom, financijski pritisak je manji, a osjećaj sigurnosti, uređenosti sustava i predvidljivosti u svakodnevnom životu znatno veći.
Garsonijera oko 1.050, veći stan oko 2.100 eura
Kakve su cijene stanovanja i nekretnina u tvom području?
Cijene stanovanja su svakako visoke. Prema onome s čime sam se susretala prilikom traženja stana je da za garsonijeru unutar grada u prosjeku je potrebno izdvojiti oko 1.000+ CHF (otprilike 1.030–1.050 EUR), dok se izvan grada mogu pronaći i nešto povoljnije opcije. S obzirom na to da je javni prijevoz vrlo točan, brz i odlično povezan, mogućnosti stanovanja izvan centra ima dosta. Za 3,5-sobni stan u Bernu u prosjeku treba izdvojiti oko 2.000+ CHF (otprilike 2.060–2.100 EUR) mjesečno. Naravno, mogu se pronaći i jeftinije, ali i znatno skuplje opcije, pa je važno stalno pratiti oglase, ali i nove projekte koji su mozda u izgradnji.
Važno je naglasiti da je potraga za stanom u Švicarskoj prilično zahtjevna. Na tržištu nema puno dostupnih nekretnina i stanovi se vrlo brzo iznajmljuju. U tom procesu često pomaže ako imate nekoga tko vam može izaći u susret ili vas preporučiti. Ja sam s prvim stanom imala sreće jer je moj tadašnji šef poznavao upravitelja zgrade i poslao preporuku za mene. Taj prvi stan tražila sam nekoliko mjeseci, dok smo drugi stan, nakon što se moj dečko preselio u Švicarsku i kada nam je trebao veći prostor, tražili gotovo godinu dana.
‘Ovakav život u Hrvatskoj si ne bih mogla priuštiti’
Je li život u Švicarskoj skuplji nego što si očekivala?
I da i ne. Troškovi stanovanja su visoki, a dodatni izdatak predstavlja i obvezno zdravstveno osiguranje. Također, ako imate naviku izlazaka, odlazaka u restorane ili barove, ti su troškovi osjetno viši nego u Hrvatskoj.
S druge strane, neke su stvari, kao što sam ranije spomenula, čak i jeftinije, pa se ukupni troškovi na kraju donekle izbalansiraju. Svoje iskustvo mogu sažeti tako da sam lani s tek 22 godine u Švicarskoj mogla sebi priustiti život kakav si u Hrvatskoj, realno gledano, ne bih mogla priuštiti još barem dvadesetak godina.
Kakvi su ljudi u Švicarskoj? Kako bi ih opisala? Je li teško integrirati se i steći prijatelje?
Ljudi u Švicarskoj su, barem prema mom iskustvu, izuzetno pristojni i srdačni. Često sam čula komentare da su hladni i distancirani, ali ja to nikada nisam osjetila. Djeca vas pozdravljaju na ulici, susjedi se rado upuste u razgovor, a ljudi su općenito spremni pomoći.
Posebno bih istaknula te neke osnovne, svakodnevne geste i kulturu međuljudskih odnosa koje ovdje doživljavam, a koje osobno nisam u toj mjeri osjetila u Hrvatskoj. Naravno, svatko ima svoje iskustvo, ali za mene je preseljenje u Švicarsku bilo izuzetno pozitivno i bez sumnje najbolja odluka i jedna od najboljih stvari koje su mi se dogodile u životu.
‘Bez poznavanja jezika je dosta teško…’
Koliko je Hrvata ili drugih iseljenika u tvom gradu/okolišu?
Švicarska općenito ima velik udio stranaca i ljudi iz različitih zemalja, pa ne bih rekla da neka pojedina skupina posebno prevladava. Najviše je doseljenika iz susjednih zemalja, što je i logično s obzirom na blizinu i tržište rada.
Što se tiče Hrvata, postoje hrvatski nogometni klubovi po cijeloj Švicarskoj, U Bernu smo tako upoznali puno naših ljudi, a kasnije sam saznala i za postojanje hrvatske crkve te hrvatske škole. Ipak, velik dio tih ljudi živi u Švicarskoj već gotovo cijeli život.
Koliko je važno poznavanje njemačkog, francuskog ili talijanskog jezika za svakodnevni život?
Poznavanje jezika uvelike ovisi o tome u koji se kanton želite doseliti, i naravno da je svakodnevni život lakši ako barem imate osnovno znanje lokalnog jezika. Ipak, mogu sa sigurnošću reći da se bez pokušaja integracije i učenja jezika dugoročno nećete osjećati dobro, bez obzira na to gdje živite.
Učenje jezika nije važno samo zbog administracije ili posla, već i zbog osjećaja pripadnosti i lakšeg uključivanja u društvo, što uvelike utječe na kvalitetu života.
‘Ljudi ovdje ne kradu i nemaju tu potrebu’
Koliko ti je trebalo da se potpuno snađeš u svakodnevnom životu?
Odmah nakon završetka srednje škole otišla sam u Dansku na fakultet, gdje sam provela nešto više od dvije godine. Nakon toga sam odradila jedan semestar u Beču. Upravo tijekom tog semestra počela sam aktivno tražiti posao u struci i tada sam shvatila da se ne želim vraćati u Dansku. Iako je Danska odlična zemlja za život, meni osobno jednostavno nije “sjela”. U tom trenutku sam znala da želim ili ostati u Austriji ili pokušati pronaći priliku u Švicarskoj.
Prilagodba novoj sredini nije mi predstavljala veći problem, iako možda nisam najbolji primjer jer sam već ranije živjela u četiri različite države i selidbe mi nisu strane. To iskustvo mi je znatno olakšalo snalaženje u svakodnevnom životu i bržu integraciju u novo okruženje.
Koje kulturne razlike su te najviše iznenadile?
Najviše me iznenadila razlika u svakodnevnoj kulturi u odnosu na Hrvatsku – u Švicarskoj se osjeti više međusobnog poštovanja, smirenosti i povjerenja u sustav. Ljudi se pravila pridržavaju bez nervoze i pritiska, što stvara osjećaj stabilne i uređene svakodnevice. Posebno me iznenadila rasprostranjenost lokalnih farmi – ne samo u ruralnim krajevima, već i u blizini većih gradova. Gotovo posvuda moguće je kupiti domaće sireve, mlijeko, meso, jaja i druge proizvode izravno od proizvođača. Naglasak na lokalnoj proizvodnji i kvaliteti hrane vidljiv je na svakom koraku.
Jedno od najupečatljivijih iskustava doživjela sam tijekom šetnje u podnožju Alpa. Uz planinarsku stazu nalazi se mala drvena kućica s hladnjakom, proizvodima i kasicom, uz mogućnost plaćanja putem aplikacije. Nema prodavača ni nadzora – cijene su jasno označene, a kupci sami ostavljaju novac ili plate digitalno. Takav sustav funkcionira jer se temelji na povjerenju. Upravo ta razina društvene odgovornosti i poštenja jedna je od stvari koja me najviše impresionirala. Ljudi ovdje ne kradu, i nemaju potrebu krasti.
‘Ljudi su ljubazni, smireni i profesionalni’
Koje su male stvari koje te najviše iznenadile u svakodnevnom životu?
Jedna od stvari koja me najviše iznenadila bila je kultura svakodnevice u Švicarskoj. Među prvim pozitivnim iskustvima bilo je to što sam svako jutro putovala tramvajem na posao u vrijeme kada su školarci išli u školu – djeca ondje i dalje spontano komuniciraju, pozdravljaju i obraćaju se ljudima, čak i kada ih ne poznaju.
Druga stvar koja me ugodno iznenadila dolazi iz sasvim svakodnevnih situacija. U Hrvatskoj sam često imala osjećaj da su blagajnice umorne, namrštene i pod stalnim pritiskom, dok u Švicarskoj, evo već tri godine, nisam doživjela takvo iskustvo. Ljudi su uglavnom ljubazni, smireni i profesionalni, što znatno utječe na kvalitetu svakodnevnog života. Svjesna sam da svatko ima drugačiji put i okolnosti, ali meni je Švicarska pružila stabilnost i priliku koju sam tražila.
Koliko su sigurni gradovi i naselja?
Gradovi i naselja u Švicarskoj općenito su vrlo sigurni i iznimno čisti.
Osobno se ovdje osjećam znatno sigurnije nego u Hrvatskoj, što mi u svakodnevnom životu daje dodatni osjećaj mira i sigurnosti.
‘Odlazak iz Hrvatske nije bio samo izbor, već nužnost’
Koji su najveći izazovi života u Švicarskoj? Koje su najveće prednosti života tamo?
Najveća prednost života u Švicarskoj za mene je osjećaj stabilnosti i sigurnosti. Svoje svakodnevne i životne odluke mogu donositi bez stalne neizvjesnosti – s 23 godine nemam strahove vezane uz osnovna egzistencijalna pitanja i ne pitam se hoću li moći pokriti osnovne troškove, što bi, nažalost, u Hrvatskoj za mene bila realna briga.
Najveći izazov je sam početak – preseljenje, pronalazak posla i stana te snalaženje u administraciji. No kada se taj dio jednom riješi, život postaje vrlo miran, uređen i predvidljiv, što dugoročno donosi veliku kvalitetu života.
Bi li se ikad vratila u Hrvatsku? Zašto da ili ne? Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?
Za sada se ne bih vratila u Hrvatsku i to mi trenutačno nije u planu. Naravno, nikad ne treba reći nikad, ali moje iskustvo života u Hrvatskoj bilo je uglavnom negativno i ondje nisam imala realne prilike za stabilan i siguran život. Živjela sam u nekoliko gradova, od Istre do Zagreba, a iskustva moje obitelji dodatno su oblikovala moju odluku – u jednom trenutku odlazak iz Hrvatske nije bio samo izbor, već nužnost.
Jedino što me i dalje snažno veže uz Hrvatsku je more. Ipak, kada razmišljam dugoročno i o budućnosti, posebno o danu kada ću imati djecu, želim da odrastaju u Švicarskoj, u okruženju koje nudi sigurnost, stabilnost i kvalitetne životne uvjete, piše Net.hr.
