Nakon što je ministar obrane Ivan Anušić upozorio na snažno naoružavanje Srbije i rast njezinih ofenzivnih kapaciteta, rasprava o vojnom balansu snaga između Zagreba i Beograda ponovno je došla u fokus. Dan poslije reagirao je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, poručivši da Hrvatska ima jaku vojsku i da nema razloga za strah.
No tko je doista vojno jači? O tome je govorio bivši ministar obrane i sudionik Domovinskog rata Ante Kotromanović, piše Net.hr.
Budžeti i broj vojnika
Prema njegovim riječima, Srbija je prošle godine za obranu izdvojila oko 2,3 milijarde eura, što je povijesno rekordan iznos i oko 2,5 posto njezina BDP-a. Hrvatska je istodobno izdvojila oko 1,95 milijardi eura, također nešto iznad 2,5 posto BDP-a.
Srbija ima oko 25.000 aktivnih vojnika, uz pričuvu, dok Hrvatska raspolaže s približno 15.000 vojnika plus rezervom.
Srbija jača PZO i industriju
Kotromanović ističe da je Srbija posljednjih godina posebno ulagale u protuzračnu obranu (PZO). U njezinom arsenalu nalaze se ruski sustav kratkog dometa Pancir S-1, kineski sustav srednjeg dometa FK-3 te izraelski sustavi dugog dometa. Time su, smatra, dobili značajnu obrambenu sposobnost.
Posebna prednost Srbije je očuvana vojna industrija. Razvijaju bespilotne letjelice i topničke sustave, često u suradnji s inozemnim partnerima, uključujući Izrael. Međutim, upozorava da kombiniranje ruske, kineske, izraelske i zapadne opreme nosi i logističke izazove, osobito u slučaju ozbiljne krize.
Hrvatska u NATO okviru
Hrvatska se, za razliku od Srbije, oslanja na zapadnu tehnologiju i standarde unutar NATO-a. Srce ratnog zrakoplovstva čine francuski Rafalei, a kopnena vojska raspolaže s 126 oklopnih vozila Patria te planira nabavu tenkova Leopard i topničkih sustava poput francuskog CESAR-a.
Kotromanović naglašava da Hrvatska mora dodatno razvijati protuoklopne sustave, obuku operatera dronova te snažno ulagati u protuzračnu obranu svih dometa.
„Rat u Ukrajini pokazao je koliko je ključna PZO i uporaba dronova. Dvjestotinjak operatera dronova može zaustaviti oklopnu diviziju“, ističe.
Razvoj domaće industrije
Bivši ministar smatra da je sada idealan trenutak za jačanje hrvatske obrambene industrije, uz potporu EU fondova i strateška partnerstva s velikim kompanijama poput Rheinmetalla ili američkih proizvođača. Spominje potencijal domaćih tvrtki poput Končara, ali i metaloprerađivačkog sektora.
„Kada već ulažemo milijarde u Rafalee, korvete i topničke sustave, to mora biti prilika za razvoj domaće industrije, primjerice u proizvodnji streljiva kalibra 155 milimetara i ključnih komponenti“, kaže.
Tko je jači?
Na pitanje tko je vojno jači, Kotromanović ne daje jednoznačan odgovor, ali naglašava da Hrvatska ima snažnu kopnenu vojsku i iskustvo iz Domovinskog rata, što smatra važnom prednošću u prilagodbi i improvizaciji.
„Hrvatska vojska mora uvijek biti spremna za prvi dan rata. To je ključno“, poručuje.
Ističe i da je Hrvatska članica NATO-a i Europske unije, što joj daje dodatnu sigurnosnu dimenziju. Iako Srbiju vidi kao trajni sigurnosni izazov zbog političke retorike, smatra da je najvažnije kontinuirano jačati obrambene sposobnosti bez dramatiziranja.
Zaključno poručuje da Hrvatska vojska mora biti „žilava i čvrsta“, te da uvijek postoji prostor za daljnje jačanje – osobito u segmentima protuzračne obrane, dronova i tehnološke modernizacije.
