‘Moji uzori su bili Liza Mineelli, Barbara Streisand, one su pjevale i glumile i onda sam ja kao mala djevojčica doživjela da tako treba’
Tako su izgledala računala u vrijeme kada je objavljena pjesma “Program tvog kompjutera”. Iako su se računala kroz godine značajno promijenila, ta pjesma i nakon 40 godina i dalje zvuči moderno i aktualno.
Slično vrijedi i za pjesme “Ja sam lažljiva”, “Pojest ću sve kolačiće” i druge hitove grupe Denis i Denis, pionira hrvatske elektro pop synth scene, čije pjesme i danas poznaju i mlađe generacije.
Marina Perazić bila je velika glazbena zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Danas su ona i Davor Tolja na oproštajnoj turneji pod nazivom Posljednji program tvog kompjutera. Pred njima je još pet koncerata, a posljednji će održati 10. travnja u zagrebačkoj Laubi. Nakon 44 godine, Denis i Denis više neće nastupati zajedno. Gošća RTL Direkta je Marina Perazić.
Prije 3 dana ste nastupali u Ljubljani: kakve su reakcije publike na posljednje zbogom?
Mislim da svi dolaze s nekim emocijama, mislim da svi ljudi koji su bili na tom posljednjem koncertu, da su došli s razlogom, da imaju neku posebnu vezu s tim pjesmama i bilo je baš emotivno, lijepo.
Zadnji koncert ikad održat ćete 10. travnja u Laubi. Kako se vi osjećate zbog toga?
S jedne strane sam nostalgična, jako sam emotivna, ali meni je došao taj trenutak. Jednostavno osjećam da je sve postalo previše naporno. Ne volim kad ne uživam u onom što radim.
Kad se popnem na binu, zaboravim i na tu nervozu koju imam dok putujemo, hoću li stići na vrijeme, tad sve zaboravim. Ali opet, nakon toga, previše se dajem, sljedećeg dana moramo se vratiti kući, osjećam se dosta umorno i iscrpljeno.
I dalje vam predstavljaju stres nastupi?
Da, to mi predstavlja stres.
Odlazite iz Hrvatske, selite u New York.
Ne odlazim zauvijek, tu je moj dom, Rijeka je neka oaza gdje ću se vraćati. Konačno odlazim da provodim malo dulje vrijeme s mojim kćerkama koje su već godinama u New Yorku, one su njujorčanke odnosno, one su rođene tamo.
Dugo godina i one su živjele u Rijeci, ali sada su već puno godina u New Yorku i nakon što mog tate više nema, zaista je bilo jako teško biti sam.
Jako sam se osjećala usamljeno i dobro je da sam preživjela. Ustvari sam preživjela zahvaljujući nekolicini prijatelja i koncertima, to je sve imalo smisla. Ali sada je već Davor umoran, ja sam umorna, i vrijeme je da imam obitelj.
I da imate neki drugi život. Ovo vam nije prvi put da bježite, da tako kažem, u New York. Zanimljivo je da ste otišli u trenutku najveće popularnosti. Zanima me: kako je bilo biti popularan 80-ih?
Meni je bilo strašno. Mislim da većina njih koji se bave glazbom žele takvu vrstu popularnosti, ja nisam krenula s tim motivom. Samo sam neko vrijeme htjela pobjeći od poziva inženjera građevine jer sam znala da me to čeka jer sam diplomirala, a ja sam htjela još samo par godina nekog uzbuđenja.
Osim toga, tu je bio Davor, mi smo već dugo godina bili prijatelji. U trenutku kad sam ja diplomirala, on je rekao ‘Ja neću diplomirati’. On je apsolvent još i dan danas na brodogradnji.
Ja sam bila užasnuta njegovom odlukom jer je on već iza sebe imao pet godina ozbiljnu muzičku karijeru, a nije mogao živjeti od toga. I ja sam mislila ‘Ovaj nije normalan, daj da mu nekako pomognem’. I tako je to sve nekako krenulo.
On je ostao bez ostatka benda, dečki su otišli u vojsku, on se opirao toj vojsci, mislio je da će se nekako izvući i počeo je raditi te pjesme. Kad sam ih čula, rekla sam, wow meni se to sviđa, tko je ti to pjevati?
On je rekao da će to dati nekim pjevačicama, ja sam pitala – tko će ti otpjevati pilot vokal? On je rekao da će on, a ja sam rekla ‘Joj molim te, ti ubiješ svaku svoju pjesmu, daj da ti ja to otpjevam’.
I tako je krenulo, tako su krenule prve demo snimke i nakon par mjeseci smo pustili nekim našim prijateljima. Oni su bili na neki način iznenađeni, nisu ništa slično očekivali, to je bilo jako dobro, ali su mislili da smo mi njima nešto radili iza leđa, a mi smo se ustvari sramili pustiti im to, nismo bili sigurni je li to dobro.
I onda su oni odlučili da mi budemo bend i postali smo bend.
Ali vama je postalo previše…
Nije mi odmah postalo previše, prvo vrijeme mi je možda čak bilo i zanimljivo. Onog trenutka kad sam prestala raditi sa Davorom, kad sam morala nastaviti jer, više nije bilo nazad, ja sam imala ekskluzivni ugovor, oni su očekivali od mene da snimim treći album.
Ja sam već prestala biti inženjer građevine, već je tu bilo dvije godine neke ozbiljne karijere i popularnosti i kad sam trebala sama napraviti album i biti sama, to je bilo strašno.
Zanimljivo mi je da ste govorili da vam je bilo više opterećenje nego kompliment da ste bili seks simbol u to vrijeme. Što danas jako zanimljivo zvuči jer imam osjećaj da svi danas žele biti seks simboli.
Da. Ja se nisam trudila, nisam sebe doživljavala na takav način, činjenica je da sam pjevala par pjesama koje su imale tu neku erotičnost i tu jesu bili ti neki uzdasi koji su možda malo bili pojačani…
Vi ste ih sami osmislili?
Ja sam ih sama osmislila zato što sam smatrala da se pjesma treba i odglumiti, ne samo pjevati. To je ta interpretacija. Moji uzori su bili Liza Mineelli, Barbara Streisand, one su pjevale i glumile i onda sam ja kao mala djevojčica doživjela da tako treba.
Uzdasi su malo bili pojačani, bili su malo dignuti – jednostavno, ako je takva pjesma, onda i scenski pokret mora donekle pratiti, ali nije to bilo ni približno tako eksplicitno kao što to danas čine, ali je bilo efektnije.
Zanimljivo je da se stalno širila ta priča da “Soba 23”, da se spot nije smio prikazivati u Jugoslaviji. To nije istina, to je mit, je li tako?
Apsolutno nije istina. Spot se pojavio na sam Badnjak ’84. godine i nikad nisam čula ništa slično zato što, kad pogledaš, ti tamo ništa ne vidiš nego je sve u tvojoj mašti tako da, neka se zapitaju svi koji su ikada gledali taj spot, što su oni to vidjeli? Ja to nisam pokazala.
Rijetko koja je glazba od prije 40 godina, izuzev možda Dine Dvornika, danas zvuči tako moderno. Denis i Denis je definitivno fenomen. Kako tumačite da ste bili tako ispred svog vremena?
To je Davorov kredit. Sad, mi smo bili tada u skladu sa onim što se dešavalo na muzičkom planu u Europi. Pojavila se ta elektronika, Davor je napokon bio u mogućnosti da sam napravi pjesmu od početka do kraja zahvaljujući base lineu i sintisajzerima, nije mu trebao ostatak benda, to je samo njemu došlo kao olakšavajuća okolnost. Splet okolnosti.
A to da je on to stvarno napravio fantastično, mislim, to je tako. Te matrice su stvarno svježe, stvarno su dobre i ja ih toliko volim da koliko god pod stresom i ne da mi se, kada se popnem na binu i kad čujem te njegove zvukove, ja se tu izgubim.
Znači nije vam dosadilo?
Ne, ali ja sam ih pomno birala.
Bavili ste se glazbom, zumbom, sudjelovali u reality showovima: a po struci ste dipl. ing. građ. Nikad niste radili u struci?
Ne. Žao mi je tih mladih ljudi koji s 18, 19 godina moraju donijeti takvu nekakvu odluku, čime ću se baviti ostatak života?
Meni se u četiri i pol godine sve promijeni. Kada ide kraj, kao da mi se završi taj ciklus, ja bih već nešto drugo. Jedino mi nikada nisu dosadila moja djeca i smatram da je to moj najdraži poziv, biti majka, i da sam mogla, samo bih to bila.
Ali sada idete u New York biti majka.
A možda i nona.
Hvala Vam puno što ste bili gošća Direkta.
Hvala i vama. Nemojte zaboraviti, moram najaviti 28.3. Rijeka, Osijek je 3.4. i Lauba je 10.4., prenosi Danas.hr.
