‘Nada se da će na taj način Iran prisiliti na kapitulaciju. Međutim, kao što vidite…’
U RTL-ovom studiju, kod Ivane Brkić-Tomljenović i Marija Juriča, gostovao je docent s Fakulteta političkih znanosti i stručnjak za međunarodne odnose Robert Barić, koji je analizirao situaciju na Bliskom istoku, američku blokadu Hormuškog tjesnaca te moguće posljedice takvih događanja.
Počela je američka blokada iranskih luka, situacija se ne smiruje, hoće li sve ponovno eskalirati?
Ovo je zapravo potez kojim se Trump sad pokušava što je moguće brže izvući iz sukoba koji je sam započeo i ostaviti drugima da još rješavaju sve probleme koje je stvorio. Ovi pregovori nisu mogli uspjeti. Ne možete napraviti u doslovno 48 sati nešto. Kad je zadnji put bio sporazum, pregovori Amerike i Irana vodili su se dvije godine, posebno u cijelom nizu pitanja. I sad Trump ima zapravo tri opcije. Prva da proglasi pobjedu, pokupi se i kaže “Mi smo unazadili iranski nuklearni program, oružane snage, to je to”. Što bi bilo doslovno priznavanje strateškog poraza. Druga mogućnost da nastavi ovo bombardiranje Irana koji ne donosi rezultate jer se Iran pripremao tri desetljeća za takvu situaciju. I treća mogućnost da totalno eskalira, udari po energetskoj strukturi i po postrojenjima. Probat čak možda i izvesti desant na otoke s ovim snagama. Ne znam da bi uspio.
Gdje bi to odvelo svijet?
To bi dovelo do iranske reakcije koje bi doslovno napali kompletnu infrastrukturu zaljevskih zemalja, a onda imamo globalnu recesiju preko noći.
Kako će sada odgovoriti Iran na ovaj posljednji potez i koliko to daleko može ići?
Mi zapravo ne znamo što on hoće s ovom blokadom. Prvo kaže da je ozbiljan, sad kaže blokirat će cijelu obalu od 3800 kilometara od Iraka do Pakistana. Američka mornarica čak da dovede cijelu mornaricu nema snage za to. Nada se da će stvoriti ekonomske probleme Iranu oko izvoza nafte, ali Iran ima i kopnene alternative. To su naftovod i prema Turskoj i prema Armeniji i prema Iraku, a posebno u Iraku, gdje je bila standardna praksa za vrijeme prijašnjih sankcija. Da se iranska nafta miješala s iračkom i izvozila. Ima naftni terminal na Kaspijskom moru, ima krijumčarenje preko pakistanske granice masovno. Prema tome, Iran može izdržati još dosta duže nego što to može Trump, a Trump ima vremenski rok. I to sad dva. Projektili i presretači se luđački troše. Jedna strateška rezerva mora se držati zbog mogućeg sukoba s Kinom i negdje u svibnju neće se moći dalje. I drugo u roku 60 dana od početka sukoba, američki predsjednik mora od Kongresa zatražiti dalje financiranje i odobrenje za daljnje vođenje rata, inače mora automatski povući sve snage.
Zašto on sad uporno želi blokirati Hormuški tjesnac, dok je do jučer govorio da ga želi potpuno otvoriti?
Nada se da će na taj način Iran prisiliti na kapitulaciju. Međutim, kao što vidite…
Je li ovo potez očajnika?
Nije još totalnog očajnika. Ali potez čovjeka koji sad vidi koliko je pogriješio kad je mislio da će biti Venezuela dva. I sad se želi izvući na svaki način. Brodarske tvrtke i osiguravajuće tvrtke neće uopće obnoviti promet dok se situacija potpuno ne normalizira. U Zaljevu imate 400 tankera koji čekaju da se normalizira. Ali tu su i kontejnerski brodovi. 100 kontejnerskih brodova čeka da izađe u Zaljev, ali niti jedan da uđe.
Što produžetak rata znači za sve nas? Spomenuli ste ranije recesiju. To je nekakav najgori scenarij?
To je najgori scenarij. Ali čak i da se ovo završi sutra, treba šest do osam mjeseci da se normalizira opskrba naftom. Saudijska Arabija, UAE, Kuvajt, svi su morali zaustaviti proizvodnju i crpljenje nafte i rafinerija jer jednostavno nemaju gdje to izvoziti, a to nije proces da samo pritiskom na dugme pokrenete. To treba možda i do mjesec dana da se to normalizira. Prema tome, već sada se vide posljedice. Azijske ekonomije su već gadno pogođene.
A za Hrvatsku?
Za Europu se procjenjuje da će idućih deset do petnaest dana početi ozbiljno osjećati posljedice svega jer kad je počelo sve ovo imale su zalihe nafte. Sada države doslovno nude više cijene tankerima na otvorenom moru za plin i naftu. Prema tome, mi ćemo početi osjećati punu težinu svega ovog za jedno deset do petnaest dana.
Je li onda uopće moguć dogovor? I to uskoro?
Dogovor na ovakav način nije moguć jer Iran se sad rekalibrira.
Ali je osnažen?
Iran je zadobio velike gubitke, ali strateški je osnažen jer je pokazao da kontrolom Hormuškog tjesnaca, on može izazvati globalni ekonomski kaos i to neće zaboraviti. Iran se mijenja, ali ne u smislu kako se sada tvrdi to Trump. Susjedne zemlje će se bez obzira na sve dogovoriti s Iranom, jer, kako je rekao omanski sultan – Amerika će otići. Otišli su iz Vijetnama i Iraka iz Afganistana. Iran ostaje ovdje. Mi moramo živjeti s njima.
Kako gledate na ovaj najnoviji sukob Trumpa i Pape?
To je tipični Trump. Sve fino, imamo američkog Papu, a onda prva kritika – odmah napad. On je liberalan, on je ovo, ono. To je tipična Trumpova taktika, omalovažavanja i vrijeđanja protivnika iz njegove poslovne karijere koja na međunarodnoj sceni baš ne može uspjeti, prenosi Danas.hr.
