Anegdota kaže da je jedan visokorangirani političar u doba socijalističke Jugoslavije – nakon informacije da će jedna strana agencija objaviti vijest koja vlastima nije išla u prilog – povikao: ‘Zaustavite Reuters!’
Piše: Neven Šantić
Naravno da nitko nije mogao zaustaviti ovu međunarodnu novinsku agenciju i, naravno, nitko nije mogao spriječiti javni podsmijeh prema ovom i svim sličnim političarima koji su (treba li reći) bezuspješno pokušavali utjecati na ono na što nisu mogli utjecati.
Sada se ovog Sizifovog posla uhvatio rektor riječkog Sveučilišta Goran Hauser.
I ne samo to. U taj uzaludan posao upregnuo je i čitav Senat Sveučilišta jer je dotično, vrhovno sveučilišno tijelo po prvi put na jednoj svojoj sjednici raspravljalo, žali Bože truda, o „medijskoj situaciji na Sveučilištu”.
Ne znam tko je rektoru sastavljao dnevni red i nazive točaka koje se na njemu nalaze, ali kako ga je on morao potpisati onda je po „zapovjednoj odgovornosti” prvi osumnjičeni za ono napisano.
O medijskoj situaciji na Sveučilištu?!
A doktor znanosti i sveučilišni profesor bi ipak trebao znati da bi se o medijskoj situaciji na Sveučilištu moglo raspravljati, i tada bi to još imalo nekog smisla, jedino pod uvjetom da na Sveučilištu djeluju mediji. Kako to nije slučaj, naslov točke dnevnog reda je promašen i neupućene vodi na krivi trag, jer je odmah na početku sjednice postalo jasno da rektoru bodu oči i uši medijski napisi o Sveučilištu, odnosno o ljudima koji tamo rade, uključujući naravno i samog rektora.
Što ga očito najviše smeta i zbog čega se, naivno ali s viškom ega, upustio u ovu avanturu koja će mu jedino priskrbiti podsmješljivu titulu „neuspješnog zaustavljača medija”, nekoga tko ne pozna ni medije niti ulogu medija u demokraciji.
I kako to rektor Hauser namjerava upokojiti medijskog vampira koji mu već sada siše krv a tek je zapravo na početku rektorskog mandata?
Nezadovoljan kako mediji pišu o Sveučilištu
Nakon što je, kaže izvještaj sa sjednice, rektor predstavio „pregled desetak, uglavnom negativno intoniranih medijskih napisa”, izrazio je nezadovoljstvo o načinu kako mediji pišu o Sveučilištu i predložio protokol prema kojemu će samo ovlaštena osoba moći davati izjave koje se tiču uprave Sveučilišta.
Samo tako, ovlaštene osobe će na upit medija sve objasniti i više neće biti „medijske hajke” na Sveučilište i tamo zaposlene?
Dakle, sveučilišni profesor i doktor znanosti bi trebao znati i to da izjave ovlaštenih osoba iz rektorata medijima ne moraju biti jedini izvor informacija. Dobro je što će postojati takva osoba (zar do sada u Rektoratu nije bilo službe za informiranje?), ali to što će „ovlaštena osoba”, primjerice, odgovoriti na upit novinara i negirati neku potencijalnu aferu (koja može krenuti i od anonimnog izvora) ne znači da mediji neće naći druge izvore informacija o istoj temi, suprotstaviti ih onima koje stižu iz Rektorata i tako ispričati priču koju će podastrijeti čitateljima (gledateljima, slušateljima). Pa neka onda javno mnijenje procjeni tko je u pravu.
Tako to rade mediji koji su, po definiciji, “psi čuvari” demokracije, čija je uloga istraživati korupciju, nadzirati centre moći i štititi javni interes.
Žao mi je što čitatelje zamaram osnovama novinarstva
Žao mi je što čitatelje zamaram osnovama novinarstva, ali svako malo se u hrvatskom javnom prostoru pojavi osoba na istaknutom položaju koja pokazuje da ni trideset i šest godina od demokratskih promjena nije dovoljno za usvajanje elementarnih postavki o funkcioniranju medija u demokratskom okruženju.
Nisu, naravno, ni mediji ni novinari bezgrešni. I liječnici, to će rektoru Hauseru biti bliže, pogriješe, kao i svi ljudi u svim poslovima, pa nitko zbog toga ne dovodi u pitanje liječničku struku. Ali, nije stvar u tome.
Rektor zna da se dnevno objavljuju medijski uraci svih vrsta koji afirmiraju riječko Sveučilište, njegove sastavnice, nastavnike i znanstvenike koji na njemu rade. Njega, međutim, smetaju „negativni” napisi, a posebno oni koji kruže oko njega. To bi htio izbjeći, ali načinom na koji namjerava djelovati da bi to navodno spriječio, uvlačeći u to cijeli Senat Sveučilišta, neće ništa postići.
Kada i nisu najuzorniji, ponovimo još jednom, mediji u demokratskom društvu imaju svoju svrhu – podastrijeti javnosti informacije na temelju kojih može prosuđivati djelovanje javnih institucija i javnih osoba. Ni više ni manje od toga. A pluralizam medija dodatno sprječava mogućnost zataškavanja bilo kakvog slučaja ili nečije rabote ma kako taj utjecajan bio.
Ako želite biti na javnom položaju, onda medije morate ‘trpjeti’
Ako vam se ne sviđa što se piše ili govori o vama, protiv toga se ne možete boriti zaustavljanjem Reutersa ili trošenjem vremena svojih kolega i predlaganjem raznoraznim protokolima već jedino uzornim djelovanjem i snagom argumenata kako bi javnost dobili na svoju stranu.
A ako ste javna osoba, onda ne činite gluposti i ne upuštajte se u sumnjive poslove, jer morate znati da ćete biti više izloženi medijskim reflektorima i interesu javnosti od ostalih građana. Time se, između ostalog, štite institucije i podupire demokracija.
Ako želite biti na javnom položaju, onda medije morate ‘trpjeti’ umjesto što od sebe bezuspješno pokušavate napraviti njihovu žrtvu.
To je usud bavljenja javnim poslom, bili vi rektor, premijer ili predsjednik države.
