Slučaj ograđene plaže ispod hotela Costabella u Rijeci posljednjih je tjedana izazvao brojne reakcije i otvorio raspravu o tome gdje završavaju prava koncesionara, a počinje javni interes. O toj temi govorio je pomorski kapetan i diplomirani pravnik Branko Kundih koji je gostovao na Radio Rijeci, a koji smatra da je cijeli slučaj prvenstveno posljedica nedovoljno jasno uređenog zakonodavnog okvira.
Prema njegovim riječima, pitanje treba promatrati iz dvije perspektive – pravne i etičke. Ističe kako je koncesija za Costabellu dodijeljena prema ranijim propisima, zbog čega se stečena prava ne mogu jednostavno ukinuti stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru.
“Ni ograđivanje ni piljenje lokota nisu dobro rješenje”
Iako smatra da koncesionar raspolaže stečenim pravima, Kundih drži da način na koji je plaža zatvorena nije bio dobar potez.
“Postavljanje željeznih ograda i zaključanih vrata bilo je nepotrebno i izazvalo je opravdanu reakciju javnosti. Takav pristup smatram neprihvatljivim”, rekao je.
S druge strane, kritizirao je i postupke saborskog zastupnika Marina Miletića, koji je više puta prerezao lokote na ulazu u plažu.
“Ako živimo u pravnoj državi, nije rješenje da saborski zastupnik pili lokote. To nije način rješavanja problema”, poručio je.
Potrebna jasnija pravila za upravljanje plažama
Kundih smatra da slučaj Costabella nije izoliran incident, već posljedica dugogodišnjih nedorečenosti u propisima koji uređuju pomorsko dobro. Posebno upozorava da ni novi Zakon o pomorskom dobru iz 2023. godine nije razriješio pitanja hotelskih plaža, kampova i velikih turističkih kompleksa.
“Nemamo jasno uređene hotelske plaže, plaže kampova i velikih turističkih sustava. Takvi nedorečeni propisi stvaraju sukobe i stvarat će ih sve više”, upozorio je.
Dodao je i kako Hrvatska još uvijek nema Nacionalni plan upravljanja pomorskim dobrom, iako je njegova izrada predviđena zakonom.
“Treba zaštititi javni interes, ali i omogućiti razvoj turizma”
Govoreći o mogućim rješenjima, Kundih ističe kako je potrebno pronaći ravnotežu između zaštite javnog interesa i potreba turističkog sektora.
“Hoteli visoke kategorije moraju imati određenu razinu sigurnosti i privatnosti za svoje goste, ali to ne znači da građanima treba onemogućiti pristup pomorskom dobru”, rekao je.
Kao primjer navodi Francusku, gdje su javne i hotelske plaže jasno razgraničene, ali bez fizičkih prepreka koje izazivaju sukobe.
Na kraju upozorava da Hrvatskoj nedostaje specijalizirani inspekcijski nadzor nad pomorskim dobrom te da se o jednom od najvrjednijih nacionalnih resursa ozbiljno raspravlja tek kada izbije pojedini slučaj, poput onoga na Costabelli.
