Prije osam mjeseci predložio sam da, zbog brojnih problema njegove obnove i velikih troškova održavanja, Riječani na referendumu odluče o daljnjoj sudbini Galeba. U međuvremenu su, čini se, ukleti brod zadesile nove nedaće, pa sa svakim danom raste količina eura potrebna da se brod privede muzejsko-turističkoj svrsi i tako počne vraćati dio uloženog
Piše: Neven Šantić
Evo, prije par dana i riječka gradonačelnica Iva Rinčić javno je priznala da razmišlja o referendumu o Galebu. Jasno joj je da će troškovi održavanja broda, a govori se o milijun eura godišnje, teško biti namireni iz prihoda (ukoliko ne bude turistički bum) pa bi gradski proračun pretrpio još jedno (trajno) opterećenje.
Rinčić se referendum nameće kao najbolje rješenje
Kako se ideja „rastrošnog proračuna” protivi svemu što je gradonačelnica zastupala prije i poslije izbora, a s druge strane ne želi naprečac niti samovoljno prekrižiti Galeb, referendum joj se nameće kao najbolje rješenje. Tako bi švicarski recept odlučivanja o važnim stvarima mogao biti primijenjen i u Rijeci.
Pa da riječki puk većinski odluči da se brod ili proda, i tako vrati bar dio uloženih sredstava, ili ipak zadrži.
U potonjem slučaju riječka vlast bi trebala angažirati vrhunske domaće i svjetske stručnjake za turistički i kulturni marketing kako bi Rijeka naposljetku dugoročno profitirala od Galeba i njegove povijesti.
Prije nego li konačno prelomi što s Galebom, gradonačelnica bi trebala razmisliti i o još jednom referendumu o vrućoj temi. Kako vidimo iz raznoraznih anketa, Riječani su podijeljeni oko murala posvećenog HOS-u. Koplja se lome oko pozdrava Za dom spremni (ZDS) koji se nalazi unutar grba te ratne postrojbe, pa bi trebalo pitati sve građane Rijeke žele li na svojim ulicama vidjeti ovaj kao i ostale ustaške i proustaške grafite i simbole.
Zašto bi taj referendum bio potreban?
Zašto bi taj referendum bio potreban ako je Ustavom i zakonima zabranjeno ustaška simbolika, na čemu je inzistirao upravo Franjo Tuđman (kao i na rasformiranju HOS-a kao HSP-ove paravojske), kojeg nacionalisti ne ispuštaju iz usta kad im odgovara – a prešućuju kad im ne paše? Zato što se ni nakon dogovora gradonačelnice i ratnih udruga odnosno Armade (gdje su se svi kleli da su legalisti) o mjestima gdje će se grb HOS-a moći nalaziti, ništa bitno neće promijeniti.
Kada je, naime, famozna Plenkovićeva komisija svojim mišljenjem dopustila da se unatoč zakonskoj zabrani, ZDS u grbu HOS-a (kada je već takav registriran) može koristiti – ali samo u određenim prilikama i na određenim mjestima . otvorio se prostor za manipulaciju. Mnogi nisu do kraja ni pročitali to mišljenje, a već je dobar dio zemlje bio premrežen ustaškim pozdravom pod krinkom grba HOS-a.
Da se ne zavaravamo…
Da se ne zavaravamo. Uzvikivanje Za dom spremni i dizanje ruku poslije obnove murala na Škurinju (je li netko prijavljen zbog toga, kada su svi toliki legalisti?) samo dokazuje da je učestalo risanje znaka HOS-a po zidovima diljem Hrvatske jednostavno zloupotreba branitelja i pripadnika HOS-a, njihovog ratnog doprinosa i žrtve – radi veličanja ustaštva. Kao i to da je dio mladih zadojen tom simbolikom zločinačkog režima iz Drugog svjetskog rata.
Manipulatori u sjeni
Mnogi danas u Hrvatskoj, poput Marina Miletića i njemu sličnih, profitiraju od Domovinskog rata i ultranacionalističkog hrvatstva. Oni su ti manipulatori u sjeni koji prepariraju lakovjerne mlade koji, nažalost – kao i nešto manje lakovjerni stariji – ne znaju ništa o povijesti i koji prihvaćaju zdravo za gotovo sve što se prodaje pod tobožnjim jedinim pravim hrvatstvom.
I zato sada ti profiteri hrvatstva, koristeći rupu u zakonu, zloupotrebljavaju znak HOS-a – gdje im je jedino važan ZDS. I činit će to i dalje, huškajući crtače grafita, kada god budu mogli, da ne posustanu u svom „domoljublju”.
Muralsko-grafiterski nacionalizam
Zato bi Rijeci bio koristan referendum da se građani opredijele smeta li im Za dom spremni na zidovima grada u kakvom se god pakiranju nalazio ili će to tolerirati. Ako se većina građana izjasni da im smeta, onda bi gradska vlast mogla donijeti uredbu da se bez konzultacija s ikim ima, uz rijetke i precizne iznimke shodne spomenutom „mišljenju”, trenutno ukloniti svo ustaško obilježje, uključujući sve grafite ili murale gdje se spominje ZDS makar i u grbu HOS-a.
Ako se pak ustanovi da većini Riječana to ne smeta, onda nastavimo i nadalje tonuti u muralsko-grafiterski nacionalizam. Uostalom, zašto bi se Rijeka razlikovala od nekih drugih hrvatskih gradova u kojima nas na svakom uglu vrebaju neoustaški simboli.
Pa, što ćemo onda izabrati?
