
Zašto su oluje posljednjih tjedana sve snažnije, kako nastaju superćelije, golema zrna tuče i pijavice te zbog čega je vrijeme na Kvarneru često drukčije nego u ostatku Hrvatske? Na ta je pitanja u programu Radio Rijeke odgovorio meteorolog Državnog hidrometeorološkog zavoda Igor Horvat, koji je posebno istaknuo važnost Učke i okolnog planinskog lanca u oblikovanju vremenskih prilika na riječkom području.
Kako objašnjava, superćelijske oluje predstavljaju znatno snažniju verziju uobičajenih grmljavinskih oblaka. Razvijaju se kada postoji izraženo smicanje vjetra, odnosno promjena njegova smjera i brzine s visinom, što omogućuje stvaranje dugotrajnijih i organiziranijih olujnih sustava. Takve oluje mogu donijeti obilnu tuču, vrlo snažan vjetar, a u pojedinim slučajevima i tornado. Tijekom ljeta najčešće nastaju nad sjevernom Italijom, Slovenijom i Istrom.
Velika zrna tuče nastaju unutar snažnih uzlaznih struja koje komade leda više puta podižu kroz oblak. Svakim prolaskom na njih se lede novi slojevi vode pa zrna postaju sve veća, a na tlo padaju tek kada postanu preteška ili kada uzlazna struja oslabi. Za pojavu izrazito velike tuče potrebno je istodobno ispunjenje više meteoroloških uvjeta pa su takvi događaji ipak rijetki.
Horvat se osvrnuo i na oblake undulatus asperatus, koji su proteklih dana privukli pozornost brojnih građana zbog svog neobičnog, valovitog izgleda. Iako djeluju prijeteće, iz njih najčešće ne pada kiša. Upravo su takvi oblaci bili vidljivi iznad riječkog područja tijekom posljednje promjene vremena, kada se nad Italijom razvila velika olujna ćelija čiji se “nakovanj” proširio iznad Istre, Kvarnera i Gorskog kotara.
Prema riječima meteorologa, upravo Učka, Gorski kotar i okolne planine imaju ključnu ulogu u oblikovanju vremena na Kvarneru. Planinski reljef usmjerava strujanje zraka, potiče razvoj oblaka i čini riječko područje osjetno kišovitijim od mnogih drugih dijelova obale. Zbog toga su tijekom ljeta česti kratkotrajni lokalni pljuskovi koji mogu zahvatiti samo jedan dio grada, dok na drugoj lokaciji nekoliko kilometara dalje uopće ne padne kiša.
Govoreći o pijavicama, Horvat ističe kako se one najčešće razvijaju iznad otvorenog mora, gdje postoji dovoljno prostora za njihov nastanak. Za njihovo formiranje potrebno je vrlo toplo more, prodor hladnijeg zraka sa sjevera te sudaranje različitih strujanja zraka. Zbog položaja Kvarnera dojave o pijavicama češće dolaze s područja Lošinja, Silbe, Premude ili zapadne obale Istre nego iz riječkog akvatorija.






