Jedna me stvar zaintrigirala u zaključku riječke gradonačelnice Ive Rinčić posvećenom stanju opremljenosti objekata i uređaja komunalne infrastrukture u mjesnim odborima na području Grada Rijeke, a koji obuhvaća i prijedlog rasporeda sredstava komunalne naknade po mjesnim odborima. Riječ je o popisu mjesnih odbora koji zaostaju po spomenutoj opremljenosti i trebaju im dodatna sredstva za sustizanje ostalih mjesnih odbora
Piše: Neven Šantić
Naime, prema stanju opremljenosti objekata i uređaja komunalne infrastrukture (neasfaltirane ceste, loši kolnici, neizgrađeni nogostupi, neriješena odvodnja oborinskih voda, nedostatna izgrađenost dječjih igrališta, zelenih površina, autobusnih čekaonica i nedostatak rasvjetnih tijela) utvrđeno je da zaostaju mjesni odbori Drenova, Pehlin, Gornji Zamet, Srdoči, Brašćine-Pulac, Škurinje, Zamet, Grbci, Kantrida, Sveti Nikola, Turnić, Škurinjska Draga, Draga, Orehovica, Podmurvice, Svilno, Sveti Kuzam, Gornja Vežica i Pašac.
„Nerazvijeni” dijelovi Rijeke
Znakovito je da su ti „nerazvijeni” dijelovi Rijeke po parametrima komunalne infrastrukture mahom periferni mjesni odbori, naselja na obodu grada koja graniče s drugim jedinicama lokalne samouprave, uz dodatak mjesnih odbora na zapadu grada, od Kantride do Svetog Nikole i od Gornjeg Zameta do Turnića i Podmurvica. Drugim riječima, komunalno „razvijeni” dio grada proteže se od Mlake do Krimeje i Pećina te od Kozale do Luke.
Naravno, ove odrednice o komunalno-infrastrukturnoj razvijenosti i nerazvijenosti dijelova Grada Rijeke ne treba shvaćati kao primjerice podjelu na talijanski sjever i jug ili, ne daj bože, na razliku Europe i subsaharske Afrike. Nije riječ o takvim razlikama. Ali, činjenica je da je dugogodišnje riječka politika preferirala komunalna ulaganja u centar grada a za „periferiju” izdvajala koliko se činilo dostatnim. A nikada nije bilo dostatno.
Upozorenje na jedan fenomen
Podsjetit ću samo na zapomaganje riječkih gradskih vlasti kada je teritorijalnim preustrojem prije više od trideset godina iz nekadašnje Općine Rijeka izdvojeno sedam gradova i općina, od Kastva i Klane do Kostrene i Kraljevice, pa Grad Rijeka sveden na područje od Plumbuma do Preluka. Neću otvarati raspravu o tome je li to bilo potrebno ili nije, da li se prekrajanje lokalnih granica u Rijeci i njenoj okolici moglo napraviti drukčije, već upozoriti na jedan fenomen.
Dakle, sve jedinice lokalne samouprave na obodu Grada Rijeke u protekle su trideset i tri godine riješile gotovo sve svoje komunalne i infrastrukturne probleme i punim se plućima razvijaju, a da se u međuvremenu nitko od mjerodavnih u Gradu Rijeci nije upitao zašto je to tako. I je li nedovoljno ulaganje u tadašnje mjesne zajednice na kraju grada moguće glavni razlog da stanovnici tih naselja ni malo ne žale što više nisu stanovnici Rijeke nego svojih općina i gradova Klane, Kastva, Jelenja, Čavli, Bakra, Kostrene i Kraljevice, koji im danas pružaju neusporedivo veći komunalni standard nego što su ga imali u velikoj Općini Rijeka.
U centru su vidljivi drugi problemi
Nema straha, neće biti novih zahtjeva za izdvajanje iz Grada Rijeke jer se izdvojiti mogu samo naselja a niti jedan mjesni odbor u Rijeci nema status naselja. No, to ne znači da gradske vlasti ne bi trebale ozbiljno razmisliti o razvijenosti i uređenosti pojedinih dijelova grada i grada u cjelini. A tu nije samo riječ o kvartovskim garažama ili dječjim igralištima.
Jer, ako periferiju muči komunalna infrastruktura, u centru su vidljivi drugi problemi: brojni zatvoreni poslovni prostori od Brajde, preko centra Sušaka do samog Starog Grada išarani tobožnjim grafitima odnosno žvrljotinama, (ne)čistoća i užasan smrad tijekom velikih vrućina, nedostatak šetališta i preopterećenost automobilima…
Da bi Rijeka doista bila grad u kojem će se ugodno živjeti, o čemu još od predizborne kampanje prošle godine govori nova vlast, valjat će uravnotežiti kvalitetu života u centru i na periferiji, i puno više uložiti nego do sada u te naoko male stvari koje puno znače.
I to mora biti sustavan dugogodišnji projekt, koji se neće svesti samo na raspodjelu sredstava mjesnim odborima da pokrpaju što već mogu, oko kojeg moraju biti suglasni svi politički akteri u gradu.
Izgled grada i ugodnost života u njemu nije, naime, stranačka stvar.
