U katastrofalnom požaru koji je prošlog tjedna zahvatio omiško područje život je izgubila 34-godišnja Dragana Antešević. Njezina mlađa sestra Nikolina Slavinić (28), koja je zajedno s njom pokušavala pobjeći pred vatrom, sada je za Slobodnu Dalmaciju ispričala što se događalo tijekom kobne večeri i opisala posljednje trenutke u kojima je vidjela sestru.
Dvije sestre u Omiš su stigle kao sezonske radnice. Dragana je prije tri godine Nikolini pronašla posao u Vili Charlotte na Balića Ratu, gdje su zajedno i živjele. Nikolina je radila na recepciji, Dragana kao sobarica, a večer u kojoj je izbio požar započela je kao njihova uobičajena smjena.
Kada su primijetile vatru, Nikolina u početku nije vjerovala da bi mogla stići do objekta uz samu obalu. Požare je na tom području viđala i ranije, ali nijedan se nije približio vili. Situacija se, međutim, ubrzo dramatično promijenila. Gosti su počeli panično izlaziti i pakirati stvari, nestalo je električne energije, a zaposlenice u tom trenutku, kako kaže, još nisu znale da je naređena evakuacija.
Sestre i njihova starija kolegica pričekale su da gosti napuste objekt, a zatim su se vratile po svoje kofere. Sjele su u službeni Caddy i pokušale pobjeći dok su dim i vatra već bili oko njih.
„Ne znam zašto smo se vratile po kofere. Već smo se gušile. Ipak smo ih uspjele staviti u Caddy. Upalila sam automobil i klimu i krenule smo iste sekunde“, ispričala je Nikolina.
Automobil je zahvatila vatra, morale su nastaviti pješice
Umjesto prema moru, krenule su prema Jadranskoj magistrali u smjeru Omiša. Ubrzo je i njihov automobil zahvatila vatra, a temperatura u vozilu postala je nepodnošljiva. Nikolina je nastavila voziti pokušavajući pronaći mjesto na kojem bi mogle izaći.
Motor se zbog velike topline na kraju ugasio. Sve tri žene izašle su iz vozila i počele trčati kroz kaos koji se odvijao oko njih. Nikolina je u jednom trenutku izgubila Draganu iz vida, ali je nastavila bježati vjerujući da joj sestra trči iza leđa.
„Kosa mi se zapalila. Trčala sam bosa, a automobili oko mene su gorjeli i eksplodirali. Plamen me pratio. Ne mogu vam opisati kako izgleda kada trčite, a vatra ide za vama“, opisala je.
Kada se okrenula, ugledala je Draganu stotinjak metara iza sebe. U ruci je još uvijek držala kofer, dok je između sestara bila vatra.
Nikolina joj je vikala da ostavi stvari i nastavi trčati. Pokušala je krenuti prema njoj, ali automobili između njih su eksplodirali, a plamen joj je presjekao put.
„Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala“, ispričala je.
Slika sestre s koferom u ruci, kaže, neprestano joj se vraća. Pita se je li joj upravo taj kofer oduzeo nekoliko sekundi koje su mogle biti presudne, iako je svjesna da se u tom trenutku više nije mogla vratiti po nju jer bi i sama stradala.
Nepoznata žena spasila joj je život
Nikolina je nastavila bježati, pritom udarajući po automobilima koji su se pokušavali probiti kroz vatru i moleći vozače da joj pomognu. Vrata jednog vozila napokon su se otvorila. U njemu su bile Natalija iz Stanića, njezina kći Kristina i pas.
Nikolina im je govorila da joj je sestra ostala iza nje. Natalija ju je, kako se prisjetila, upozorila da će i ona poginuti ako ostane te ju je povukla u automobil.
„Ta mi je žena spasila život. Bog ju je poslao na to mjesto“, rekla je Nikolina.
Uspjele su se probiti do lunaparka na Priku, odakle zbog požara više nije bilo moguće nastaviti. Nikolina u tom trenutku još nije bila svjesna svojih ozljeda. Mobitel joj je bio gotovo prazan, nije imala dokumente niti ikoga poznatog uz sebe, a cijelo je vrijeme pokušavala pronaći bilo kakvu informaciju o sestri.
Nije željela ući u prve autobuse kojima su evakuirani ljudi prevoženi prema Splitu. Čekala je posljednji mogući polazak, nadajući se da će se Dragana u međuvremenu pojaviti. Na kraju je prevezena u prihvatni centar u dvorani na Gripama.
Obitelj je cijeli dan tražila Draganu
Sljedećeg jutra počela je potraga. Nikolina je razgovarala s policijom, inspektorima, Crvenim križem i drugim službama, pokušavajući pronaći bilo kakav trag. Draganin nestanak prijavljen je policiji, a u Omiš su stigli njihova majka i Draganin suprug.
Obitelj je kontaktirala bolnice u Splitu te hitne službe u Omišu i Makarskoj. U jednom trenutku pojavila se informacija da su u Split primljene dvije žene čiji identitet tada nije bio poznat. Jedna od njih bila je kolegica koja je zajedno sa sestrama pobjegla iz vile. Pronađena je živa i hospitalizirana, ali Dragane među njima nije bilo.
Nakon gotovo cijele noći i sljedećeg dana potrage stigla je vijest da je na požarištu pronađeno tijelo. Identitet i spol pronađene osobe u početku još nisu bili potvrđeni, ali mjesto na kojem je tijelo pronađeno Nikolini je, kako kaže, dalo naslutiti najgori ishod. Naknadno je potvrđeno da je riječ o Dragani.
Nikolina se nakon toga vratila u vilu po preostale stvari. Hitna pomoć morala je pomoći njezinoj majci, koja je nakon tragedije bila potpuno slomljena.
„Moje će rane zarasti. Ali ovo drugo…“
Nikolina se i sama još oporavlja od posljedica požara. Svakodnevno odlazi na previjanje opeklina i teško se oslanja na noge, ali kaže da joj fizičke ozljede nakon svega što je izgubila predstavljaju najmanji problem.
„Meni to nije bilo važno jer sam živa. Moje će rane zarasti. Ali ovo drugo… Ne znam kako će ovo ikada proći. Da barem nisam sve vidjela. Da nisam bila u tom paklu i gledala smrt u oči“, ispričala je za Slobodnu Dalmaciju.
Kaže da više ni sama ne zna što ju je spasilo osim žene koja ju je u posljednjem trenutku primila u automobil. Nakon svega što je proživjela došla je, govori, do trenutka u kojem više nema ni suza.
Posljedice tragedije duboko osjećaju i njihovi roditelji. Teško spavaju, a majka u snu doziva Draganu i traži da joj je vrate kući. Ponekad budi Nikolinu i govori joj da mora krenuti na posao, kao da će se sestre ponovno spremiti i zajedno otići na svoju smjenu.
„To su traume. Nas smo dvije bile jedine sestre. Sada smo ostali mama, tata i ja…“, zaključila je Nikolina, piše Net.hr.
