Procjena je da se u biznisu ilegalnog otpada godišnje vrti 10-ak milijardi eura, više od trgovine ljudima. Unutar Unije preveze se 70-ak milijuna tona otpada
Od Velike Britanije i Italije do Španjolske, pa sve do hrvatske Like i Gospića, ilegalno krijumčarenje otpada sve je izraženiji problem. Europa je suočena s velikim količinama opasnog smeća, dok su međunarodne kriminalne organizacije povezale različite države. Krijumčarenje otpada smatra se jednom od najbrže rastućih i najprofitabilnijih grana organiziranog kriminala.
Kriminalist Željko Cvrtila upozorava da je riječ o sve sofisticiranijem obliku kriminala.
“Poput švercanja droge, ista vam je stvar. Nelegalno je, velike su zarade, ogromnu štetu nanose.”
Procjenjuje se da se u poslovanju s ilegalnim otpadom godišnje okreće oko 10 milijardi eura, što je više nego u trgovini ljudima. Unutar Europske unije godišnje se preveze oko 70 milijuna tona otpada, a čak 30 posto završi na nezakonitim odlagalištima.
“Hrvatska nije izuzetak, međutim najveći problem u cijeloj toj priči je taj nadzor samih tih tokova otpada. Od ukupno 955 nezakonitih pošiljki otpada u 2025. mi smo na cesti zaustavili samo 11 pošiljaka. To znači da 944 pošiljke došle do krajnjeg odredišta gdje mi više onda nemamo nikakvu prevenciju već imamo arheologiju otpada, iskapamo kada je šteta već nastala”, tvrdi Josip Pavlović iz Udruge Ekologija grada.
Kako je 37.000 tona otpada završilo u Gospiću?
Postavlja se pitanje kako je čak 37 tisuća tona otpada iz Italije, Slovenije, Njemačke i Austrije završilo upravo u Gospiću. Riječ je o količini koja bi mogla zatrpati Trg bana Jelačića, a takav je posao moguć, tvrdi se, zbog pojednostavljenog sustava uvoza koji kriminalcima olakšava djelovanje. Zbog toga broj ilegalnih pošiljki raste iz godine u godinu.
“Vi danas ne morate niti dokazati koja će biti krajnja postaja oporabe otpada i na koji način će se on zbrinuti”, dodaje Pavlović.
Iskusni kriminalist ipak odbacuje mogućnost da su osobe optužene za krijumčarenje ilegalnog otpada u Lici i Varaždinu same mogle organizirati uvoz čak 1500 kamiona otpada.
“Oni moraju imati podršku iz sustava. Dakle, tu je politika, tu budu nadzorni mehanizmi poput Državnog inspektorata. Poput MUP-a, ministarstva zaštite okolišta gdje dobivaju određeni suport ili žmirenje, a naravno to se financira”, kaže Cvrtila.
Krijumčarenje otpada dodatno privlači počinitelje zbog relativno blagih kazni, koje su često uvjetne, pa je trgovina otpadom postala svojevrsni zločin bez kazne. Problem predstavlja i dokazivanje takvih kaznenih djela.
Odvjetnik Juraj Krsnik upozorava da je za dokazivanje potrebno provesti niz različitih vještačenja, među kojima su ona vezana uz utjecaj na okoliš, grafološka i financijska vještačenja, kako bi se utvrdile sve okolnosti slučaja.
“Onda je teže dokazati jer je dugotrajniji proces, košta više”, tvrdi odvjetnik.
Koliko je problem ilegalnog odlaganja otpada raširen u Hrvatskoj, pokazuje i karta brojnih manjih i većih ilegalnih odlagališta. Otpad se odlaže i zakopava na različitim lokacijama diljem zemlje.
Hrvatska kao ‘Meka uvoza otpada’
Da je legendarni Tony Soprano živio u Europi, vjerojatno bi višestruko povećao svoje bogatstvo i utjecaj da je posao proširio na Hrvatsku, koja je postala svojevrsno odredište za uvoz otpada. Naknada za odlaganje jedne tone otpada iznosi 30 eura, dok je u Njemačkoj, primjerice, pet puta viša i doseže 150 eura.
“Tu je neka ekonomska računica, da smo mi u ovom djelu možda jeftiniji od ostatka Europe”, kaže odvjetnik Krsnik.
No problem ilegalnog otpada nije ograničen samo na Hrvatsku. I druge europske zemlje suočavaju se s velikim razmjerima krijumčarenja. U nekoliko velikih akcija Europol je razbio krijumčarske mreže u Španjolskoj, Italiji i Engleskoj.
Britanski premijer najavio je odlučniju borbu protiv organiziranih skupina koje zakapaju otpad i na tome zarađuju milijune. Gomile smeća, na kojima često izbijaju požari, pretvaraju se u tvornice otrova i ugrožavaju zdravlje stanovništva.
“Godinama istražujemo rastući broj ilegalnih odlagališta otpada diljem zemlje. Tijekom vremena smeće polako trune i cijedi se u vodu i doslovno izgara u zrak ovdje u ruralnim dijelovima zemlje”, kaže novinar Sky Newsa, Dan Whitehead.
Brojne države problem otpada rješavaju spalionicama, odnosno energanama. Hrvatska je, međutim, odlučila da takva postrojenja zagađuju, pa umjesto korištenja otpada za proizvodnju topline i energije, poput onoga što se događa u središtima Beča i Kopenhagena, ovdje dodatno buja crno tržište.
“Da budemo na čisto, otpad će goriti u kontroliranim ili nekontroliranim uvjerima, mi redovno imamo požare odlagališta otpada međutim sve države članice EU imaju energane na otpad, trenutačno ih u EU djeluje 534, a Hrvatska je jedina članica koja nema niti jednu jedinu”, kaže Josip Pavlović.
Riječ je o zemlji s velikim zalihama pitke vode, a istodobno se čini kao da se sve čini kako bi se to prirodno bogatstvo ugrozilo. Sramota i kriminal možda su i preblagi izrazi za ekološki zločin koji se odvija pred našim očima, piše Danas.hr.
