U2 proslavio 50 godina tamo gdje je sve počelo! Iznenadili učenike, a onda s balkona u Dublinu zasvirali pred tisućama ljudi

Bilo je dovoljno nekoliko tinejdžera, rukom napisana poruka na školskoj oglasnoj ploči i jedna kuhinja u predgrađu Dublina. Pedeset godina poslije iz te je priče ostao jedan od najvećih rock bendova svih vremena.

U2 je u petak, 25. rujna, na vrlo poseban način proslavio točno 50 godina zajedničke priče. Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. vratili su se na mjesta na kojima je sve počelo, održali nekoliko iznenadnih nastupa, predstavili novu glazbu, a dan završili besplatnim koncertom s balkona kultnog Bewley’s Caféa u Grafton Streetu pred tisućama ljudi.

I nije slučajno odabran baš 25. rujna.

Sve je počelo 25. rujna 1976. godine

Larry Mullen Jr. imao je samo 14 godina kada je na oglasnoj ploči Mount Temple Comprehensive School u Dublinu ostavio poruku kojom je tražio glazbenike za osnivanje benda.

Na poziv se javilo nekoliko učenika i 25. rujna 1976. okupili su se na prvoj probi u kuhinji obiteljske kuće Mullenovih u dublinskom Artaneu.

Bilo ih je sedmero. Uz Mullena bili su Paul Hewson, budući Bono, Adam Clayton, braća Dave i Dik Evans te Peter Martin i Ivan McCormick. Postava se postupno smanjivala, a ostali su Mullen, Bono, Clayton i Dave Evans – budući The Edge.

Najprije su se kratko nazivali Larry Mullen Band, potom Feedback, pa The Hype, da bi konačno postali U2.

Zato je petak bio mnogo više od obične obljetnice. Bio je to povratak na početak.

Četvorica ponovno u svojoj školi

Pedeset godina poslije Bono, The Edge, Adam Clayton i Larry Mullen Jr. ponovno su zajedno zakoračili u Mount Temple Comprehensive School.

Ondje ih je čekalo oko tisuću učenika i zaposlenika škole, koji su dobili školski dan kakav se teško može ponoviti.

U2 je na školskom igralištu održao približno 35-minutni koncert, a njihov dolazak najavljen je vrlo prikladno – preko razglasa je zasvirala Alice Cooperova „School’s Out“.

Bono se odmah našalio s učenicima, a tijekom nastupa podsjetio ih je da je upravo Larry čovjek koji je prije pola stoljeća stavio onu malu poruku na školsku oglasnu ploču.

Prije koncerta rekao je kako je teško zamisliti kakav bi im život bio da Larry to nije učinio.

„Prošlo je točno 50 godina otkako je Larry Mullen… On je odgovoran. Stavio je poruku na oglasnu ploču tamo unutra. Teško je zamisliti kakav bi život bio bez toga“, rekao je Bono.

Larry je tada imao 14, Bono 16 godina. Nitko od njih nije mogao znati da se u jednoj običnoj dublinskoj školi upravo počinje pisati povijest rocka.

Od prve ploče do potpuno nove pjesme

Izbor pjesama za školski koncert bio je pun simbolike.

U2 je počeo s „I Will Follow“, a iz najranijeg razdoblja izvukao je i „Out of Control“, pjesmu koja se nalazi na njihovom prvom EP-u Three iz 1979. i potom na prvom albumu Boy.

Svirali su i „Vertigo“ i „Beautiful Day“, a onda spojili prošlost i budućnost: izveli su „Silencio“, novu pjesmu s upravo najavljenog albuma Carnaval De Luz. Bio je to njezin prvi koncertni nastup.

Poseban trenutak dogodio se tijekom „One“.

Na pozornici im se pridružilo 32 mladih gudača iz programa Music Generation – po jedan predstavnik svakog od 32 okruga na otoku Irskoj. U2 je jedan od sufinancijera tog nacionalnog programa glazbenog obrazovanja.

I tako je bend koji je prije 50 godina nastao među učenicima svirao jednu od svojih najvećih pjesama zajedno s novom generacijom mladih irskih glazbenika.

Bono je učenicima na kraju dobacio: „Hvala što ste došli. Pretpostavljam da ionako niste imali kamo otići.“

Školski koncert završili su s „With or Without You“.

Setlista u Mount Templeu

U2 je u školi izveo:

1. I Will Follow
2. Vertigo
3. Beautiful Day – uz dio „One Day Like This“ grupe Elbow
4. Out of Control
5. Silencio – uz dio „Twist and Shout“
6. One – uz 32 mlada glazbenika iz Music Generationa
7. With or Without You

No dan U2-a u Dublinu tu nije završio.

Povratak i u McGonagle’s

Iz škole su krenuli prema još jednom mjestu duboko povezanom s njihovim počecima.

Današnji klub Twenty Two za ovu je priliku preuređen u svojevrsnu rekonstrukciju legendarnog McGonagle’sa, jednog od ključnih mjesta rane karijere U2-a. Bend je ondje u svojim počecima nastupio čak 27 puta.

Pred novinarima i uzvanicima predstavili su dio materijala s novog albuma Carnaval De Luz, prvog albuma U2-a s potpuno novim pjesmama nakon devet godina. Među predstavljenim skladbama bila je i „Torn“, pjesma na kojoj se nalazi posljednja snimljena vokalna izvedba Dolly Parton.

Bio je to još jedan povratak u vrijeme kada U2 nije punio stadione nego se tek pokušavao probiti na dublinskoj sceni.

A onda je stigla večer.

Tisuće ljudi u Grafton Streetu

Glasine su se proširile Dublinom, ljudi su počeli pristizati u Grafton Street, a oko 19 sati na balkonu čuvenog Bewley’s Oriental Caféa pojavila su se četvorica.

Bono. The Edge. Adam. Larry.

Ispod njih – more ljudi.

Bez stadiona, goleme pozornice, videozidova i spektakularne produkcije koja desetljećima prati U2. Samo bend na balkonu i nekoliko tisuća ljudi naguranih u jednoj od najpoznatijih dublinskih ulica.

Ponovno su krenuli od početka – s „I Will Follow“ i „Out of Control“.

Slijedio je „One“, u koji je Bono ubacio dio Princeove „Purple Rain“, a tijekom „I Still Haven’t Found What I’m Looking For“ u pjesmu je utkao i „Molly Malone“, neslužbenu glazbenu himnu Dublina.

Svirali su „With or Without You“, novu „Silencio“, „All I Want Is You“, „Beautiful Day“ i „Vertigo“.

Ali jedan trenutak imao je posebno emotivnu težinu.

„Falling Slowly“ za Glena Hansarda

U Grafton Streetu U2 je odao počast preminulom irskom glazbeniku Glenu Hansardu, čovjeku posebno povezanom upravo s tom ulicom i njezinom tradicijom uličnih glazbenika.

Izveli su „Falling Slowly“, pjesmu koju su Hansard i Markéta Irglová napisali za film Once, a koja je osvojila Oscara za najbolju originalnu pjesmu.

Vokal je tom prilikom preuzeo The Edge.

Bio je to osobito snažan izbor mjesta. Hansard je godinama bio jedno od zaštitnih lica tradicionalnog božićnog humanitarnog okupljanja glazbenika upravo u Grafton Streetu.

I za kraj – „40“

U2 nije završio večer nekim od svojih najvećih stadionskih hitova.

Za posljednju pjesmu izabrao je „40“.

Time je cijeli dan dobio gotovo savršen završetak. Pjesma koja desetljećima tradicionalno zatvara mnoge koncerte U2-a ponovno je zatvorila jednu posebnu večer u njihovu gradu.

Kompletna setlista koncerta u Grafton Streetu bila je:

1. I Will Follow – uz dio „Waiting on a Friend“
2. Out of Control – uz dijelove „I Wanna Be Sedated“ i „It’s My Party“
3. One – uz „Purple Rain“
4. I Still Haven’t Found What I’m Looking For – uz „Molly Malone“
5. With or Without You
6. Silencio – uz dijelove „Twist and Shout“ i „Let’s Dance“
7. All I Want Is You
8. Falling Slowly – The Edge na glavnom vokalu
9. Beautiful Day – uz „One Day Like This“
10. Vertigo

Na bis:

11. 40

Pedeset godina u jednom danu

Možda je upravo način proslave najbolji sažetak priče U2-a.

Nisu 50. rođendan obilježili samo velikim gala-koncertom. Vratili su se u školu u kojoj su se upoznali. Svirali su djeci koja danas imaju približno onoliko godina koliko su imali oni kada je sve počelo. Vratili su se klubu koji ih je primao dok još nisu bili svjetske zvijezde. A navečer su izašli na balkon iznad dublinske ulice i svirali ljudima besplatno.

Od 14-godišnjeg Larryja Mullena Jr. i poruke „bubnjar traži glazbenike za osnivanje benda“ do jednog od najvećih rock sastava u povijesti prošlo je točno pola stoljeća. A možda je najljepše što su 50 godina kasnije na pozornici ponovno bila ista četvorica: Larry Mullen Jr. za bubnjevima, Adam Clayton na basu, The Edge s gitarom i Bono za mikrofonom.

Na jedan dan Dublin je ponovno postao njihov školski hodnik, prostor za probu i pozornica.

Samo je publika u međuvremenu postala malo veća.