Beskućnici – rastući socijalni problem: uključivanju u normalan život trebaju pomoći sve državne institucije
Obuća je složena kraj kreveta, a pogled puca na brodove u riječkoj luci. Nekoliko riječkih beskućnika živi minutu šetnjom od srca grada – Korza. Slično je donedavno, do dolaska u prihvatilište živio i 48-ogodišnji Damir. Nekad domsko dijete koje je, sam kaže, život dobro izudarao.
“I ja sam isto bio takav, popio sam, pio sam, da ne kažem i kockao i sve, ali kad čovjek nađe nekog savjetnika, da te malo i usmjeri, da ti malo pomogne ti se možeš izvući van.”, kazao je Damir Kereša iz Rijeke.
Prihvatilište ga je je spasilo, kao i gospodina Dinka. Nekad obiteljski čovjek, zaposlen, sa stanom, donosio je priznaje loše odluke i završio na ulici. Životario je tako 4 godine. Počeo je prodavati časopis za beskućnike Ulične svjetiljke, pa za njega počeo pisati, a danas ima i vlastitu knjigu. I konce života u svojim rukama. Plaća si sobicu, ali spavanje na ulici pamtit će zauvijek.
“Pakao, to je veliki pakao, to je teško objasnit, to stanje, jer vas to psihički dotuče.”, kaže Dinko Zaharija.
Rastući je to socijalni problem, a jedini službeni podatak o broju beskućnika odnosi se na one u prihvatilištima. U 13 hrvatskih prihvatilišta i prenoćišta može se smjestiti najviše 500 ljudi, ali stvaran broj beskućnika koji žive na ulicama godinama je nepoznat. Procjene kažu da ih je samo u Zagrebu više od 500, a u čitavoj Hrvatskoj nekoliko tisuća.
Za uključivanje beskućnika u normalan život potrebna je pomoć svih državnih institucija, a ne samo volontera.
“Od Vukovara, Siska, Knina i tako recimo većih gradova još uvijek recimo ne postoje programi, a dužni su, još jednom naglašavam da su dužni po zakonu da pokrenu neke programe.”, kaže Drago Lelas, predsjednik Hrvatske mreže za beskućnike.
Javnost sve manje stigmatizira beskućništvo koje pogađa sve veći broj ljudi.
“Sve životne kategorije i to se može dogoditi svakome od nas, to je jedna tanka linija.”, kaže Slađana Tuftan, voditeljica Prihvatilišta Ruže sv. Franje iz Rijeke.
Koja se prijeđe u trenu. Pogotovo danas, kada je svaki posao apsolutno nesiguran, a jedino sigurno je rata kredita.
Maja Brkljača
