Europa se suočava sa sve ozbiljnijim problemima u opskrbi dizelom, a pojedine države već traže načine kako povećati vlastitu proizvodnju. Italija je na razgovor pozvala rafinerije i naftne kompanije, dok se u Hrvatskoj nameće pitanje koliko nam u novim okolnostima znači Rafinerija nafte Rijeka.
Iz INA-e stižu prilično umirujuće informacije: zahvaljujući velikoj modernizaciji riječke rafinerije, proizvodnja dizela trebala bi porasti za čak 30 posto, odnosno oko 400.000 tona godišnje. Ekonomski stručnjaci Ljubo Jurčić i Mladen Vedriš smatraju da Hrvatska zbog vlastite rafinerije i izlaza na more ne bi trebala imati problema s dostupnošću dizela, iako ostaje pitanje njegove cijene.
Europa traži način kako povećati proizvodnju
Talijanska vlada sazvala je naftne kompanije i rafinerije na sastanak 8. listopada kako bi razmotrili mogućnosti povećanja domaće proizvodnje goriva i ublažavanja posljedica globalnih poremećaja u opskrbi.
Italija ima deset aktivnih rafinerija, uz dvije pretvorene u biorafinerije, a postojeći kapaciteti trenutačno su iskorišteni oko 77 posto, piše Net.hr
Istodobno je francuski predsjednik Emmanuel Macron od Europske komisije zatražio hitne mjere za povećanje opskrbe dizelskim i mlaznim gorivom u Europi.
Prema riječima predsjednika Unije za energiju za mobilnost Giannija Murana, Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo među državama su najviše pogođenima nestašicom goriva, a u Francuskoj na svakoj trećoj benzinskoj postaji nedostaje barem jedan rafinirani proizvod.
Europa je nakon embarga na rusku naftu postala znatno ovisnija o uvozu, a situaciju su dodatno zakomplicirali globalni geopolitički poremećaji. Prema podacima UNEM-a, Sjedinjene Države trenutačno osiguravaju polovinu dizela koji Europa uvozi.
Riječka rafinerija može proizvesti 30 posto više dizela
U Hrvatskoj je situacija bitno drugačija prije svega zbog Rafinerije nafte Rijeka.
Iz INA-e ističu kako je ove godine pušteno u pogon novo postrojenje za preradu teških ostataka – DCU, kao dio modernizacije vrijedne više od 700 milijuna eura.
„U Rafineriji nafte Rijeka ove je godine pušteno u pogon novo postrojenje za preradu teških ostataka (DCU), u sklopu modernizacije vrijedne više od 700 milijuna eura. Proizvodnja goriva iz DCU-a započela je početkom rujna i otad radi neprekidno“, poručili su iz INA-e.
Ovisno o vrsti dostupne nafte, kapacitet prerade može dosegnuti četiri milijuna tona godišnje. Posebno je važno što riječka rafinerija sada može prerađivati i teže vrste nafte.
„Zahvaljujući DCU-u, iz iste količine sirove nafte očekuje se do 30 posto više dizela, oko 400.000 tona više na godišnjoj razini. Mogućnost prerade težih vrsta nafte donosi veću fleksibilnost pri nabavi sirovine, a s DCU-om nema više potrebe za uvozom vakuumskog plinskog ulja“, naglašavaju iz INA-e.
Dodaju da Rafinerija nafte Rijeka radi punim raspoloživim kapacitetom i raspolaže dovoljnim količinama nafte.
„Zahvaljujući položaju na moru i pouzdanim opskrbljivačima INA je trenutačno u nešto povoljnijoj situaciji kada je u pitanju opskrba, iako je situacija na globalnom tržištu ozbiljna“, ističu iz kompanije.
Sva hrvatska nafta prerađuje se u Rijeci
Iz INA-e navode i da se sva nafta proizvedena u Hrvatskoj prerađuje upravo u riječkoj rafineriji.
Kompanija trenutačno proizvodi ugljikovodike na 39 naftnih polja na kopnu te 27 plinskih polja na kopnu i Jadranu. U posljednjih pet godina uloženo je više od 500 milijuna eura u projekte kojima je zaustavljen pad proizvodnje nafte i plina.
Tijekom 2025. INA je proizvela 588,25 milijuna prostornih metara plina i 438.013 tona nafte, dok je u prvoj polovini ove godine zabilježen rast proizvodnje od jedan posto.
Domaća proizvodnja trenutačno je na tehnički maksimalnim količinama, a dodatna proizvodnja moguća je uključivanjem novih bušotina. INA ima dvije nove naftne bušotine, još jedna je u izgradnji, dok su dvije dodatne planirane za iduću godinu.
Jurčić: Hrvatska ne bi smjela imati problema s dizelom
Ekonomist Ljubo Jurčić smatra da Hrvatska zahvaljujući riječkoj rafineriji ne bi trebala imati problema s opskrbom dizelom.
Prema njegovu tumačenju, Europa je desetljećima smanjivala vlastite rafinerijske kapacitete i sve se više oslanjala na uvoz derivata, dok je istodobno potražnja za dizelom rasla.
„Danas na području Europe nema dovoljno proizvodnje dizela, ni blizu. I sada cijena dizela ne raste zato što poskupljuje nafta, nego zato što ga nema dovoljno“, kaže Jurčić.
Za Hrvatsku, međutim, ima znatno optimističniju prognozu.
„Što se tiče Hrvatske, nakon rekonstrukcije Rijeke imamo dovoljno dizela za hrvatsko tržište. Imamo dovoljno kerozina i za hrvatske avione i za avione koji slijeću u Hrvatsku“, ističe.
„Stavim prst u more i u vezi sam s cijelim svijetom“
Jednom od najvećih hrvatskih prednosti Jurčić smatra izlaz na more.
„Bitno je da smo pomorska zemlja, nismo ‘landlocked’, nismo zatvoreni na kopnu. Imamo pristup brodovima. Ako nafte nema odavde, može doći iz Afrike, Venezuele, Brazila… Imate naftu, imate rafineriju i imate direktan priključak“, objašnjava.
Hrvatsku prednost u odnosu na države bez izlaza na more sažeo je vrlo slikovito:
„Stavim prst u more i u vezi sam s cijelim svijetom. Ako negdje ima nafte, može doći. Samo je pitanje cijene.“
Vedriš: Goriva bi trebalo biti, pitanje je po kojoj cijeni
Ekonomski stručnjak Mladen Vedriš također smatra da Hrvatska zbog INA-e i riječke rafinerije ima veliku prednost.
Tehnološka nadogradnja rafinerije omogućila je veću preradu teških frakcija, a time i veću proizvodnju dizela.
Prema Vedrišu, na hrvatskom tržištu ne bi trebalo biti problema s dostupnošću goriva.
„Drugo je pitanje cijene, koja se određuje prema drugim parametrima. Koliko košta nafta? Koliki je udio države u cijeni? Koliki je trošak prerade? Moramo razlikovati razinu cijena od sigurnosti. Ponavljam, dostupnost neće biti upitna, a razina cijena ovisit će o tri ili četiri glavna ulazna parametra“, objašnjava Vedriš.
Drugim riječima, prema procjenama sugovornika, Hrvatska ne bi trebala strahovati od nestašice dizela, no globalna kriza i dalje može snažno utjecati na cijenu koju će građani plaćati na benzinskim postajama.
„Jedno je hrana, drugo energija“
Vedriš upozorava kako aktualna geopolitička kriza još jednom pokazuje važnost domaće proizvodnje i energetske sigurnosti.
„Jedno je hrana, a drugo energija. Neupitno je da će svatko tko je razuman nastojati što više toga osigurati u vlastitim okvirima“, kaže Vedriš.
Sličnog je mišljenja i Jurčić, koji naglašava da država u kriznim okolnostima mora imati vlastitu proizvodnju osnovnih strateških dobara – prije svega hrane i energije, piše Net.hr.
