Gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić obraća se građankama i građanima Rijeke sljedećim priopćenjem:
Drage Riječanke i Riječani, danas vam se obraćam s pitanjem o kojem rijetko razmišljamo, a tiče se svakog kućanstva u našem gradu.
Znate li što se događa s vrećicom koju bacite u kantu za miješani otpad?
Od 100 kilograma takvog otpada koji stigne u Marišćinu, 60 kilograma završi na odlagalištu.
Sami stvaramo otpad, sami snosimo njegove posljedice i moramo provjeriti možemo li njegov nereciklabilni dio odgovorno pretvoriti u energiju za vlastiti grad. Za gorivo iz otpada koje se ne odloži plaćamo oko 199 eura po toni da ga preuzme netko izvan Rijeke i naše županije. Taj novac trajno odlazi iz našeg kraja. A prema europskim pravilima koje je preuzela i Hrvatska, od 2035. smjet ćemo na odlagalište odložiti najviše 10 posto komunalnog otpada. To znači da ćemo sve više goriva morati slati drugima, i to po sve višoj cijeni.
A taj ostatak, koji ne možemo reciklirati, mogao bi biti naša energija. Naša sigurnost. Naša neovisnost.
Svaki europski grad mora odgovoriti na isto pitanje. Što s otpadom koji ostane nakon što odvojimo i recikliramo sve što možemo.
Mnogi su na njega već odgovorili, pa danas u Europi radi oko 500 suvremenih postrojenja koja od tog ostatka proizvode toplinu i struju. Vrijeme je da i Rijeka na to pitanje odgovori, ozbiljno i javno.
Zato smo napravili prvi korak.
Grad Rijeka uputio je Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost zahtjev za financiranje izrade pripremne dokumentacije. To su studije i istraživanja bez kojih nitko ozbiljan ne može donijeti kvalitetnu odluku.
Prije svega to je studija izvedivosti, koja ispituje treba li nam uopće takvo postrojenje, kakvo i koliko veliko, koliko bi koštalo i gdje bi moglo stajati, uz usporedbu s drugim mogućim rješenjima.
Zatim studija utjecaja na okoliš, s javnom raspravom i svim potrebnim terenskim istraživanjima tla, podzemnih voda i mora.
Posebno naglašavam studije kvalitete zraka s jasnom i transparentnom procjenom utjecaja na zdravlje stanovništva, koja uspoređuje ono što udišemo danas, od prometa i grijanja, s onim što bismo eventualno udisali sutra.
Rezultati svih ovih studija bit će javni, prije bilo kakve odluke. A ako se postrojenje jednog dana i izgradi, emisije će se mjeriti stalno i objavljivati javno, u stvarnom vremenu, tako da ih svatko može provjeriti.
Danas ne tražimo novac za gradnju, nego za odgovore.
O gradnji, veličini i lokaciji nije odlučeno ništa. Ako studija pokaže da projekt nije izvediv ili nije dobar za Rijeku, nećemo ga raditi.
Međutim, ovo je pitanje koje će obilježiti sljedećih deset godina Rijeke. Pitanje na koje danas tražimo odgovor. Može li otpad koji ne možemo reciklirati, umjesto na odlagalištu, završiti kao toplina u našim domovima i električna energija za naš javni prijevoz, naše vrtiće, škole i javnu rasvjetu?
I budimo kristalno jasni. Ne govorimo o spaljivanju smeća iz kanti, nego o pripremljenom gorivu iz centara za gospodarenje otpadom, nakon što je izdvojeno sve što se može reciklirati. Ni u kojem slučaju ne govorimo o postrojenju za opasni otpad.
Gradska društva i Ekoplus danas godišnje izdvajaju više od 7 milijuna eura za plin, lož ulje, dizel i zbrinjavanje goriva iz otpada, a plin je samo ove godine na europskom tržištu poskupio više nego dvostruko.
Taj novac odlazi iz našeg grada. Međutim, to nije sve. Marišćina godišnje proizvodi oko 40.000 tona goriva iz otpada, a danas se tek četvrtina tog goriva odvozi, dok se ostatak odlaže. Kad više ne budemo smjeli odlagati, samo bi odvoz tog goriva, po današnjoj cijeni od 199 eura po toni, građane naše županije stajao oko 8 milijuna eura godišnje.
Nekoliko stvari želim reći jasno, od prvog dana.
Smanjenje proizvodnje otpada i recikliranje ostaju na prvom mjestu. Studija mora dokazati da bi se postrojenje isplatilo i kad budemo reciklirali puno više nego danas, do europskog cilja od 65 posto. Ako to ne dokaže, projekt se mijenja ili obustavlja.
Najbolji primjer je naša susjedna Ljubljana. Prva je europska prijestolnica koja je postavila cilj zero waste i danas odvaja gotovo 70 posto otpada, daleko više od nas.
Pa ipak, ostatak koji se ne može reciklirati godinama vozi u inozemstvo, i to sve skuplje. Zato Ljubljana danas planira vlastitu energanu. Recikliranje i energana se ne isključuju, nego nadopunjuju.
Takva postrojenja nalaze se i u mnogim europskim gradovima, poput Beča, Züricha i Kopenhagena, koji su godinama na vrhu svjetskih ljestvica kvalitete života.
Dio goriva mogao bi doći i iz drugih hrvatskih centara za gospodarenje otpadom. Ne radi se o dovozu smeća, nego o tzv. ostatnom otpadu koji danas završava na odlagalištima ili putuje u inozemstvo. Koliko bi postrojenje trebalo biti veliko, utvrdit će studija, prema stvarnim količinama.
I na kraju, vrijeme. U europskoj praksi od prvog koraka do pogona prolazi osam do deset godina, a sama priprema dokumentacije traje oko tri. Zato počinjemo sada, a ne zato što nam se žuri.
O svakom obvezujućem koraku, sukladno Statutu Grada Rijeke, odlučivat će Gradsko vijeće, a vi ćete informacije dobivati prije odluka, a ne poslije njih.
Drage Riječanke i Riječani, ovo nije odluka koju donosim sama, nego razgovor koji želim voditi s vama. Rijeka je oduvijek bila grad koji hrabro traži vlastita rješenja i koji o važnim stvarima zna razgovarati otvoreno. Upravo tako želim da razgovaramo i o ovome, s vašim pitanjima, sumnjama i idejama, jer riječ je o gradu u kojem živimo, čiji zrak zajedno udišemo i koji ćemo ostaviti našoj djeci.
Vaša gradonačelnica,
Iva Rinčić
