U subotu, 10. listopada 2026. godine, u uspješnoj organizaciji Mjesnog odbora Podmurvice, proveli smo sunčano jutro u ugodnom društvu našeg poznatog povjesničara umjetnosti i voditelja Theodora de Canzianija. Kroz edukativnu šetnju saznali smo mnoge fascinantne i manje poznate informacije o riječkoj povijesti – ovaj put prateći tragove slavne plemićke obitelji Vranyczany.
Ova je obitelj osobita u povijesti Austro-Ugarske Monarhije svojim podrijetlom, gospodarskim djelovanjem i ostavljenom baštinom. Predstavnik ove hrvatske plemićke, ali zapravo duboko srednjoeuropske dinastije, svoje je utočište i poslovni procvat pronašao u Senju i Rijeci, ostavivši neizbrisiv i monumentalan trag u urbanističkom razvoju našega grada.
Unutar ove loze, Giorgio Vranyczany i njegova supruga Giuseppina (Josephine Beatrix Klara) Giovio Mollinary de Monte Pastello ističu se kao jedan od najintrigantnijih i najprofinjenijih parova u riječkoj povijesti. Njihov je zajednički život bio savršen odraz zlatnog doba Rijeke – epohe s kraja 19. stoljeća u kojoj su se ispreplitali kozmopolitizam, vrhunska znanost, umjetnost i golema ekonomska moć.
Kao par, ostavili su dubok društveni i kulturni trag povezavši rani razvoj fotografije i moderne znanosti. Giorgio Vranyczany bio je svestrani istraživač, suosnivač i potpredsjednik znamenitog riječkog Kluba prirodnih znanosti (Club di scienze naturali). Kao pionir i spiritus movens fotoamaterske sekcije, stvarao je tehnički i umjetnički izvanredne fotografije koje su bilježile puls tadašnjeg fiumanskog društva.
Njegova supruga Giuseppina trajno je ušla u svjetsku povijest 20. veljače 1896. godine. Tada je poznati profesor Peter Salcher u Rijeci javno demonstrirao rad tek otkrivenih X-zraka. Giuseppina je bez straha ponudila svoju ruku za fizikalni eksperiment. Tako je nastala kultna snimka njezine šake s obiteljskim prstenjem, koja se danas u znanosti slavi kao prva rendgenska fotografija u povijesti Hrvatske.
U vremenima kada su Rijeku potresali burni politički sukobi između hrvatskih, talijanskih i mađarskih struja, bračni par Vranyczany uspijevao je ostati iznad svakodnevnih podjela. Iako je obitelj ponosno njegovala svoje hrvatske korijene i rodoljublje, Giorgio i Giuseppina bili su – djelomično i zbog njezina oca, istaknutog austrijskog generala topništva Antona Mollinarija – duboko integrirani u srednjoeuropsko visoko društvo. Giorgio je s nevjerojatnim diplomatskim taktom istovremeno vodio, financirao i podupirao hrvatska, talijanska i njemačka udruženja u gradu.
Njihova bogata graditeljska djelatnost trajno je definirala prepoznatljivi fiumanski historicizam, a građevine koje su posjedovali, naseljavali ili sufinancirali dale su arhitektonski i prostorni pečat današnjoj Rijeci:
• Palača na Jelačićevom trgu (bivša povijesna zgrada Brodokomerca) – raskošno neorenesansno zdanje koje je obitelj koristila kao svoju glavnu riječku rezidenciju, s reprezentativnim salonima u kojima se okupljala tadašnja društvena i znanstvena elita Fiume.
• Palača Vranyczany na Jadranskom trgu – ova je palača u historicističkom stilu ponosno stajala i dominirala nekadašnjim Trgom kraljice Jelene (Piazza Regina Elena), koji je u poslijeratnom razdoblju nosio ime Trg Palmira Togliattija. Palača je porušena, a na njezinom je mjestu znameniti arhitekt Kazimir Ostrogović (između 1959. i 1965. godine) sagradio monumentalnu zgradu bivše Riječke banke, u kojoj se danas nalazi Erste banka.
• Vila Riječke nadbiskupije – monumentalno neorenesansno zdanje i prekrasna historicistička vila s raskošnim perivojem koju je obitelj podigla na obroncima grada, a koja svojom monumentalnošću i skladom i danas svjedoči o profinjenom ukusu njezinih prvih vlasnika.
• Zgrada Državnog arhiva u Rijeci – nalazi se u predivnom Parku Nikole Hosta (bivšem Nadvojvodinom perivoju), u samom centru grada, odmah iznad Guvernerove palače (Pomorskog i povijesnog muzeja). Palača je bila u posjedima mnogih, a ponajviše u posjedu nadvojvode Josipa Habsburškog pa su je zbog toga zvali Villa Giuseppe. Kasnije je prešla u posjed obitelji Vranyczany. Zgrada predstavlja vrhunac stambene arhitekture s kraja 19. stoljeća, idealno uklopljena u rezidencijalni dio grada.
• Prekrasni Park Mlaka koji je u zlatno doba bio sastavni dio njihovog obiteljskog posjeda, poznat i kao Giardino Pubblico, bio je izravno povezan s posjedima i vizijom obitelji Vranyczany o zelenoj, modernoj i europski oblikovanoj Rijeci.
Tijekom ove povijesne rute, sudionici šetnje zastali su na riječkom Korzu kako bi pružili podršku modernoj humanitarnoj akciji. Zajedničkim fotografiranjem uz fotopunkt postavljen povodom “Ružičastog listopada”, simbolično je odana počast svim ženama koje se suočavaju s rakom dojke. Ova gesta predivno je povezala Giuseppininu povijesnu ulogu u prvoj rendgenskoj snimci s važnošću današnje mamografije, prevencije i ranog otkrivanja bolesti u očuvanju ženskog zdravlja.
Čak je i njihov odlazak s povijesne scene obilježen vrhunskom estetikom i mirom. Njihovo posljednje počivalište u monumentalnom mauzoleju obitelji Vranyczany na povijesnom Groblju Kozala (danas također u vlasništvu Riječke nadbiskupije) ostaje trajni spomenik obiteljske ljubavi, visokog društvenog statusa i jedne neprolazne, zlatne epohe riječke povijesti.
Hvala našem Theu na predivno provedenom vikendu koji nam je omogućio da poznate riječke ulice i palače sagledamo iz jedne sasvim nove, živopisne, intimne i fascinantne obiteljske perspektive!
