Rasprava nije ni krenula a već se zauzimaju pozicije koje prijete ubiti ili odgoditi raspravu. Tako je to kada je u pitanju otpad. Svi bi htjeli da se zbrinjava „negdje drugdje”, s podozrenjem se gleda na svako rješenje a na spominjanje spalionice, figurativno rečeno, vade se pištolji
Piše: Neven Šantić
Nakon gospićkog slučaja ilegalnog „zbrinjavanja” otrovnog otpada, u Rijeci i okolici odjeknula je najava plana Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost da se u Hrvatskoj izgrade četiri energane u kojima bi se spaljivao otpad koji nije moguće reciklirati, a pritom bi se proizvodila električna i toplinska energija. Naime, jedna od mogućih lokacija uz Zagreb, Osijek i Šibenik je i Rijeka.
Riječka gradonačelnica Iva Rinčić preventivno je htjela izbjeći potencijalni problem tvrdnjom da je tek u pripremi studija koja bi trebala pokazati opravdanost takve elektrane u Rijeci. Kaže, daleko je još realizacija i bit će javne rasprave kada studija bude gotovo pa će se i građani nešto pitati.
Ne čekajući studiju, u Mostu znaju sve. Protiv su spalionice – a za kompostanu, usput spuštajući gradonačelnici da je u oporbi zagovarala izgradnju kompostane a da je sada uopće ne spominje.
Valja još jednom podsjetiti na Marišćinu
Valja još jednom podsjetiti na Marišćinu. Ne da bi raspravljali o tome je li tehnologija koja ju pokreće u redu ili nije, nego o načinu odlučivanja.
Bilo je to još u vrijeme velike Općine Rijeka koja se prostirala od Klane do Bakra i Kraljevice. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća krenula je rasprava o suvremenom postrojenju za zbrinjavanje otpada jer je Sovjak već tada bio na rubu održivosti.
I onda su počeli problemi. Najprije je zbog vodnih tokova odlučeno da se otpad neće odlagati i prerađivati na istoku općine već na zapadu. Pa se onda nekoliko godina izgubilo u traženju lokacije. U međuvremenu je došlo do preustroja jedinica lokalne samouprave pa su zapad Općine Rijeka dijelile tri nove općine, odnosno grada: Klana, Kastav i Viškovo. To je značilo i da se sada pita i Primorsko-goranska županija a ne samo Grad Rijeka.
Napokon, uz tešku muku i s brojnim prepucavanjima, odlučeno je da se Županijski centar za gospodarenje otpadom gradi u Marišćini, na granici Viškova i Klane. I kada je pušten u probni rad, 2015. godine, bilo je to malo više od trideset godina nakon početka realizacije ideje o takvom odlagalištu otpada. Trideset godina (i brojkom – 30)! Vjerovali ili ne.
Hoće li nam i sada biti potrebno trideset godina?
Hoće li nam i sada biti potrebno trideset godina da odlučimo kako zbrinjavati sve veće i veće količine otpada prije nego li nas otpad zatrpa kao u filmskoj satiri Idioti budućnosti (orginalni naslov Idiocracy – svakako pogledati kada budete imali priliku)? Hoćemo li čekati dok nam ponestane rješenja, da se problem nekako sam riješi, znajući intimno već sada da to sa smećem neće biti moguće?
Zbrinjavanje otpada, uključujući tu recikliranje, kompostiranje, spaljivanje i sve druge metode njegovog smanjivanja – ozbiljan je problem. Mnogi ga neće u svojoj kući ili blizu nje, a da istovremeno ni sami ne doprinose odgovornom zbrinjavanju otpada ne trudeći se odvajati ga i smanjivati. I o divljim deponijama imalo bi se što reći, uza sva reciklažna dvorišta koja nam u Rijeci i okolici stoje na raspolaganju i u koja možete odvesti sve što nije kućni otpad od hrane.
Ljudi se često ponašaju licemjerno
Ljudi se, kada je u pitanju otpad, često ponašaju licemjerno praveći se da problem ne postoji – ako odlagalište otpada nije u njihovoj blizini. S druge strane, centri za zbrinjavanje otpada poput Marišćine imaju svoja ograničenja, kapacitet otpada koji mogu primiti.
Zbog svega toga, nije preuranjeno otvoriti raspravu o odlaganju otpada sada i u budućnosti, o spalionici, kompostani ili nekom trećem postrojenju koje će pomoći da nam otpad prestane stvarati probleme.
Umjesto da se taj vrući krumpir prebaci u budućnost – „kada studija bude gotova” ili kada se rokovi za odluku primaknu svom kraju. Treba raspravljati već sada. Na vrijeme.
Treba čuti stručnjake, kao i građane
Treba čuti stručnjake kao i građane, ali pri odlučivanju trebaju prevagnuti racionalni, tehnološki i financijski prihvatljivi argumenti.
Populizam koji bi podilazio građanima, a u stvari doveo do polovičnih i dugoročno loših rješanja bio bi put u propast!
I onda, kada se nakon rasprave dođe do najbolje solucije (što može biti spalionica, kompostana ili obje zajedno) i do najbolje lokacije – tada političari trebaju odlučiti. Čak i ako bude protivnika eventualnom rješenju – a uvijek će ih biti, što god da se predloži.
Ima li riječka politička garnitura na vlasti petlju da na kraju progura ono što se pokaže najboljim rješenjem za zbrinjavanje otpada – ili će prevagnuti predizborni populizam?
Saznat ćemo prije ili kasnije.
