Tijekom dugogodišnje karijere osvojio je doslovno sve najvažnije nagrade, uključujući Porin za životno djelo i posebno priznanje za najveći broj prodanih ploča u povijesti naše diskografije
U 85. godini života preminuo je Mate Mišo Kovač, jedan od najprepoznatljivijih imena hrvatske glazbene scene, koji je iza sebe ostavio neizbrisiv pečat. Tijekom karijere prodao je više od 20 milijuna ploča i snimio brojne hitove, a njegov život obilježili su veliki uspjesi, ali i bolne obiteljske tragedije.
Mišo je rođen u Šibeniku 1941. godine. U početku se školovao za tapetara, dok mu je velika želja bila ostvariti nogometnu karijeru. Branio je za juniore Šibenika i bio veliki navijač Hajduka. Ipak, ljubav prema glazbi s vremenom je prevagnula, osobito nakon što se upoznao s pjesmama tadašnjih američkih i talijanskih glazbenih zvijezda.
Po završetku vojnog roka u Beogradu, s jednim je koferom krenuo prema Zagrebu, gdje je prve nastupe održavao pjevajući u studentskim menzama.
Rekordno brz uspon
Put do glazbene slave započeo je pobjedom na natjecanju u Karlovcu, gdje je nastupio s pjesmom Raya Charlesa. Ipak, ključni trenutak u njegovoj karijeri dogodio se krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je počeo surađivati sa skladateljem Đorđom Novkovićem. Pjesma “Više se nećeš vratiti” donijela mu je veliki uspjeh, osvojila vrhove radijskih ljestvica i ostvarila iznimnu prodaju na pločama. Nakon toga nizali su se hitovi koji su s vremenom prerasli u glazbene himne i postali dio narodne baštine.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Mišo je ostvarivao zapažene rezultate, a pobjede na Splitskom festivalu dodatno su obilježile njegovu karijeru. Među pjesmama koje su ostale zapamćene nalazi se i bezvremenska “Proplakat će zora”. Njegovi gusti brkovi, po kojima je postao prepoznatljiv, pojavili su se nakon teške prometne nesreće 1971. godine, kada je njima želio prikriti ožiljak iznad usne. Taj izgled ubrzo je postao njegov zaštitni znak, prepoznatljiv diljem bivše države.
Život obilježen boli i prkosom
Premda je na pozornici ostavljao dojam čovjeka kojeg ništa ne može uzdrmati, njegov privatni život obilježila je velika bol. Najteže razdoblje nastupilo je početkom devedesetih, kada je u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima preminuo njegov sin Edi, koji je tada imao 16 godina i bio pripadnik specijalne postrojbe Hrvatske vojske. Nakon te tragedije obiteljski odnosi počeli su se narušavati, a Mišo je sve više posezao za lijekovima i alkoholom.
Gubitak sina gurnuo ga je u duboko očajanje, zbog čega je krajem devedesetih pokušao sebi oduzeti život. Iz teškog razdoblja postupno ga je izvukla treća supruga Lidija, u kojoj je pronašao oslonac i novu nadu. Često je s mnogo emocija isticao kako mu je upravo ona vratila želju za pjevanjem i životom.
Neizbrisiv trag u srcima publike
Mišo je odavno prerastao ulogu običnog pjevača i postao pravi društveni fenomen. Njegove pjesme prenosile su se s koljena na koljeno, a za stvaranje posebne atmosfere na koncertima često mu nije trebalo mnogo. Bilo je dovoljno da izađe pred publiku, podigne ruke i prepusti tisućama ljudi da zajedno s njim pjevaju omiljene stihove. Njegovi nastupi pretvarali su se u posebne događaje ispunjene snažnim emocijama i energijom. Njegov utjecaj nije se zaustavio samo na glazbi, već se odrazio i na modne trendove u našim krajevima. Veliki zlatni lančić oko vrata, koji se posebno isticao u hitu “Dalmatinac”, zahvaljujući njegovu prepoznatljivom stilu postao je simbol južnjačkog načina odijevanja. Publika se u njemu prepoznavala zbog iskrenosti na pozornici i snažne povezanosti s Dalmacijom.
U bogatoj i dugoj karijeri osvojio je gotovo sva najvažnija glazbena priznanja, među kojima su Porin za životno djelo i posebno priznanje za najveći broj prodanih ploča u povijesti domaće diskografije. Njegovi obožavatelji ostali su mu vjerni tijekom svih godina, prateći ga od nastupa u manjim lokalnim dvoranama do koncerata pred publikom u najvećim arenama.
Smrću Mate Miše Kovača hrvatska glazba izgubila je iznimnog umjetnika čiju će veličinu biti teško nadmašiti. Njegove pjesme, jednostavne, ali ispunjene iskrenim i snažnim emocijama, nastavit će živjeti među ljudima i budućim generacijama, prenosi Net.hr.
