Prije nekoliko mjeseci čekala sam nalaz magnetske rezonance… Bio je to najduži i najkraći tjedan. Dva dana prije nisam mogla spavati. Jedan dan prije jedva sam i disala od straha…
Prije par dana igram Hello Kitty verziju „Čovječe, ne ljuti se“. Dolazim s ljubičastom Kitty ispred kućice. Imam pet opcija. Dobiti 1,2,3 ili 4 za ulazak u kućicu, odnosno 6 za stavljanje nove Kitty u igru.
Prvo bacanje. Dobijem 5.
Drugo bacanje. Dobijem 5.
Pokušam na konkretnom primjeru ukazati kakva je moja sreća u životu. Čak i kad su „odds in my favour“ toliki da bi mi i Katniss Everdeen pozavidjela, protiv mene su.
Na to dobijem komentar mudrijeg od sebe neka pokušam uvidjeti pozitivnu stranu ove priče. Ne znam pozitivnu stranu. Sve što vidim je da sam od poželjnih 5 od ukupno 6 brojeva dobila upravo onaj jedan koji mi ne treba.
Pozitivna strana priče?
„Imala si priliku baciti kocku“.
Imala sam priliku baciti kocku. Prvo sam se nasmijala, potom se zamislila, a onda i prisjetila.
Prije nekoliko mjeseci čekala sam nalaz magnetske rezonance. Sve su pretrage do tada ukazivale kako nema razloga za paniku. Ali ne bih bila ni prva ni posljednja kojoj su prvotni nalazi pokazivali jednu stvar, a kasnije se ispostavilo nešto drugo. Išla sam na MR za svaki slučaj. Nije mi to odlazak kod zubara čisto za provjeru trebam li vaditi umnjak ili neka ga pustim rasti. Ovdje je sve u pitanju.
Bio je to najduži i najkraći tjedan. Dva dana prije nisam mogla spavati. Jedan dan prije jedva sam i disala od straha. Nije ništa maligno.
Dobila sam priliku baciti kocku.
Jedna od najvažnijih osoba u mom životu imala je nešto manje sreće, ali sreća je ipak bila tu. Nalazi su pokazali da je potreban operativni zahvat. Uhvaćeno je na vrijeme, nije se proširilo, ali potrebna je veća operacija kako bi se sve uklonilo.
Operacija je prošla uspješno. Nikakva dodatna zračenja ili bilo kakve terapije nisu bile potrebne (nadamo se da i neće).
Dobio je priliku baciti kocku.
Prije par mjeseci preminuo je čovjek koji je proteklih godina također imao ulogu u mom životu. Ona nije bila velika, ali je svejedno bila. U roku od nekoliko dana njegov je život zauvijek ugašen. Od prvog dolaska u bolnicu do posljednjeg daha prošlo je svega tjedan dana.
Njegova kocka više nikad neće biti bačena.
I pitam se. Jesmo li stvarno toliko zaokupljeni budalaštinama i sitnicama pa zaboravimo na ono što je važno? Jesam li zaista toliko opterećena onime što nemam i zaboravljam na ono što imam??
Zaboravljam na to da imam ljude koji me vole i koje volim. Vrlo se često ne slažemo, predugo smo živjeli zajedno i treba im cca 30 sekundi da mi dignu tlak. Ali su tu i bojim se uopće razmišljati o trenutku kad ih neće biti.
Prvog radnog dana nakon odmora koji je protekao u kombinaciji depresije i nervoze, netko me moj zagrlio i poljubio prije spavanja. Zaboravila sam da je on broj 5 koji sam uspjela dobiti u moru bespotrebnih jedinica, dvojki, trojki, četvorki i šestica.
Posljednja nekoliko mjeseca učim o sebi ono što nikad nisam mislila da hoću. Temelji onoga što jesam ozbiljno su poljuljani. Dobro je, neka su. Razvijam se, bojim se otprilike onako kao što sam se bojala dok sam čekala nalaze. Osjećam opipljiv strah i sreću i nekim se danima ne znam nositi s tim. Ponekad se samo smijem, nekad samo razmišljam. Velika je vjerojatnost da ću i sada dobiti peticu baš onda kada mi treba sve osim nje.
Ali možda, samo možda, mi se posreći opet i dobijem tu peticu onda kada mi je isključivo ona potrebna. Vrijedi riskirati.
Vrijedi baciti kocku.
Imam je priliku baciti.
Hvala na ovoj lekciji čovjeku koji mi otvara oči…
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne (Bez pudera)
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC
