Trofejna godina HNK Rijeke jednostavno je morala završiti ovako – uzastopnim pobjedama! Vratila se Rijeka “rutinskim” pobjedama u domaćem prvenstvu, i iz današnje perspektive, kada se Bijelima vratila “jednostavna lakoća pobjeđivanja”, još se nevjerojatnijom čini rezultatska kriza koja je drmala Rujevicom do prije samo par tjedana… Pred HNK Rijekom su sada mnoge promjene, no to ne znači da ovaj pobjednički pravac plovidbe neće i ne treba uhvatiti duboke korjene! Baš kao što je to bilo i svih ovih proteklih pet godina…
RIJEKA – RUDEŠ 3:0 (1:0)
RIJEKA – Stadion HNK Rijeka na Rujevici. Utakmica 20 kola Hrvatski telekom Prve lige. Gledatelja 3.440. Sudac: Dario Kulušić (Šibenik)
Strijelci: Acosty (6), Vešović (63), Puljić (90)
RIJEKA: Sluga – Vešović (Mavrias, 75), Župarić, Elez, Žuta – Maleš, Mišić – Acosty (Bradarić, 77), Puljić, Kvržić (Čeliković, 90+) – Gavranović
RUDEŠ: Čondrić – Franić, Borevković, Mesarić, Glauder, Pavić, Svraka, Muić, Kamenar, Entrena, Fazli
Sve je lijepo što se lijepo završi! A zaključili su natjecateljsku godinu, najuspješniju u povijesti HNK Rijeke s osvojenim titulama prvaka Hrvatske i pobjednika Kupa Hrvatske, riječki nogometaši četvrtom uzastopnom pobjedom u svim natjecanjima!
Mogla je ona biti i rezultatski izraženija da su sve svoje prilike iskoristili riječki napadači (Kvržić, Gavranović, Acosty…), dok su gosti imali tek jednu pravu priliku kada je Entrena u 45. minuti loptom uzdrmao gredu iznad Simona Sluge. No vratnicu je pogodio i Mario Gavranović, a sve prave prilike Bijelih teško je i pobrojati…
Povela je Rijeka vrlo rano, već u 6, minuti: Gavranović je proigrao Acostyja na centru a ovaj se sjurio ravno prema golu i rutinski matirao vratara Čondrića!
U 21, minuti Acosty je ubacio s desne strane, Gavranović se odlično snašao i u padu, gotovo s trave, udario glavom po lopti, ali lopta je prohujala uz desnu vratnicu vratara gostiju. U 32, Maleš je lijepo odigrao za Kvržića koji je dobro pucao s ruba kaznenog prostora ali Čondrić je uspio skrenuti loptu u korner.
U 34, serija napada Bijelih: najprije je Zuta ubacio ali Gavranović nije uspio loptu zahvatiti glavom. Acosty je potom primio loptu na desnom boku, ali novi ubačaj nije stigao do željenog cilja. Epilog svega je prekršaj na Marku Vešovića, ali ni taj slobodan udarac, nakon ubačaja Mišića, nije rezultirao prilikom.
U 49, nakon ubačaja lopta je došla do Puljića čiji je udarac s ruba kaznenog prostora prošao uz vratnicu. U 62, Kvržić je požrtvovono spasio jednu loptu na desnom boku i ubacio, ona je došla do Gavranovića koji je usamljen s nekoliko metara od gola udario po lopti glavom no vratnica je spasila Rudeš.
No svi promašaji na naplatu su stigli u 63, minuti, iz situacije koja je – za razliku od gore opisanih – možda i najmanje „ mirisala“ na zgoditak. Nakon kornera lopta je stigla do Vešovića koji je negdje s ivice šesnaesterca udesno, kada su svi očekivali ubačaj pred gol gostiju, snažno udario po lopti s nekih 18 metara i na iznenađenje gostujućeg vratara Čondrića „rasparao” mrežu gola podno Armadine tribine. Lukav udarac, fenomenalan zgoditak, pravi eurogol na (vjerojatnom) oproštaju Vešovića od Rujevice.
Cijeli stadion Vešovićevo poentiranje popratio je skandiranjem „Vešo, Vešo…“ – i to je najmanje što je požrtvovni crnogorski reprezentativac zaslužio za sve ono što je tijekom posljednjih godina dao riječkom prvoligašu!
U 90. minuti “točka na i”: Puljić je pobjegao obrani Rudeša, zaobišao vratara i poentirao!
Publika je ovacijama ispratila Bijele na zasluženi odmor ovacijama “Šampioni, šampioni!”!
