Poznajem jednu ženu. Znam je jako dobro i znam da joj je ispričati ovu priču težak, ali i potreban način suočavanja i prebolijevanja. Možda će pomoći još nekome…
Uvijek je bila jedna od onih djevojaka koja nije željela djecu. Nije sebe zamišljala u ulozi majke. Imala je veze s muškarcima koji su joj samo zacementirali to mišljenje. Dok nije upoznala Njega. Njega s, nimalo slučajno, velikim N. Jer da nije bilo Njega, ova ionako tužna priča bila bi još gora. Nije upoznala puno muškaraca koji su zaslužili veliko slovo. Uz njezinog oca, On je jedini.
Nije slučajno ostala trudna. Željela je i želja joj se ostvarila. Ne samo njoj, njemu također. Barem se tome nada.
Počela je primjećivati promjene na svom tijelu relativno rano, ali nije im odmah pridavala veliku pozornost. Kada je napravila prvi test koji je pokazao plus i drugi test s istim rezultatom, mnoštvo emocija i stanja pomiješalo se u njoj.
Od prvog dana stvari krenule nizbrdo
Sada zna da su od prvog dana stvari krenule nizbrdo. Tada nije znala. Samo je bila sretna, uzbuđena, prestrašena i nervozna.
Par tjedana poslije, njezina su se sreća i uzbuđenje pretvorili u tugu. Tugu, strah i nervozu.
Plod se ne razvija i mora napraviti pobačaj.
Doktorica je poslala u KBC na ginekologiju, sestra je naručila odmah za sutra.
Sutra se pojavila, jedna od desetak djevojaka sa sličnim dijagnozama. U bolnici joj je napravljen ultrazvuk prilikom kojeg su joj sestra i doktorica pune suosjećanja i empatije na najljubazniji način pokušale objasniti što se dogodilo i zašto.
Potražile su i „silver lining“. Bolje da se dogodilo sad, ne poslije. Barem znate da možete ostati u drugom stanju. Bile su divne, koliko mogu u toj situaciji biti. Bila im je zahvalna, ali nije pomoglo. Popila je prvu tabletu i vratila se doma.
Povraćala je zadnjih par tjedana svaki dan. Jutarnje ili popodnevne mučnine, nije bilo pravila. Otkad je saznala da mora na pobačaj, sve što je radila je – plakala i povraćala. Od tablete nije bilo ništa bolje. Upozorili su je da bi mogla početi krvariti, ali ništa se nije dogodilo. Osim bolova.
Krenulo je povraćanje. Neprestano…
Dva dana nakon tablete morala se vratiti u bolnicu i tamo preležati čitav dan. Na jutarnjem pregledu dali su joj još dvije tablete. Morala ih je topiti u ustima dvadesetak minuta, a petnaest nakon popiti tabletu za bolove.
Tek što se druga tableta otopila, krenulo je povraćanje. Neprestano.
Hodala je od jednog do drugog WC-a. Sa svakim povraćanjem bolovi su postali sve jači. Držala se za trbuh, nije se mogla uspraviti, povraćala stalno, a nije imala što za povratiti. Krvarenje je počelo.
Tih 15 minuta koliko se trebala strpjeti za tabletu za bolove činile su se kao vječnost. Sada je samo trebala pričekati djelovanje. Možda joj je sljedećih 15 minuta bilo lakše. Možda. Možda je ispovraćala i tu tabletu ili ona jednostavno nije djelovala. Ali bolovi su bili sve jači i jači. Djevojke do nje su ležale. Neke su imale grčeve, ali ništa naročito strašno.
Previjala se na krevetu jer nije mogla niti ležati, niti sjediti, niti stajati, a kamoli hodati.
Sestra je došla provjeriti što se događa s onom koja cijelo jutro povraća i rekla kako su rijetki slučajevi u kojima tijelo reagira na takav način. Nekoga boli više, nekoga manje. Netko se ispovraća tu i tamo, a ona je taj dan povraćala za sve cure koje su ležale u jednodnevnoj bolnici.
Pokušali su je nagovoriti da nešto pojede i popije, ali sve što je stavila u usta vrlo brzo pronašlo je put natrag.
Krenuli su ugrušci. Ono što je trebala biti njezina beba, sada se u bolničkom WC-u slijeva iz nje. Ne zna koliko je ugrušaka taj dan izbacila, ali imala je sjećaj da joj se cijela utroba raspada.
Kada bi izbacila ugruške, povraćala je. I tako u krug.
Bolovi su bili užasni
Oko 12:30 pojavio se On. On sa svojim problemima koje je zanemario jer je vidio koliko je njoj loše. Pustili su ga u sobu, čučnuo je pokraj kreveta i pokušavao je utješiti, nasmijati, olakšati joj.
Sestra je ponovno došla i nešto malo kasnije dovela ljubaznu doktoricu. Dali su joj lijek koji bi trebao smiriti povraćanje i injekciju protiv bolova. Jedno pola sata nije povraćala, možda malo više. Opet je krenulo. A injekcija protiv bolova? Nije osjetila razliku. Isto kao i s tabletom, možda prvih nekoliko minuta.
Bolovi su bili užasni. Jedna stalna pozadinska bol koja nije prestajala niti na sekundu. A onda svake dvije minute grčevi koji su bili nešto najgore što je ikad iskusila.
Nije rodila, nisu joj na živo ravnali slomljenu kost ili išta slično tome, ali imala je bubrežni kamenac. Zna što je bol.
Ovo je boljelo gore. Možda ne u početku, ali nije prestajalo. Grčevi su bili sve jači i jači. Kao i krvarenje. Povraćanje nije jenjavalo.
Neke su cure polako odlazile doma, gledajući je sa sažaljenjem i brigom. Kasnije je saznala da su cure i u drugoj sobi cijeli dan „navijale“ za nju jer je najgore prošla. Lijepo je to od njih; brinuti se o tuđim nevoljama dok same prolaze šok i traumu.
Ona nije stigla brinuti o nikome jer nije mogla razmišljati o ničemu. Ako ništa drugo, krvarila je i to dobar pokazatelj. Dok ne izbacite iz sebe sve što morate, ne idete doma. Dok pobačaj ne bude gotov, ležite u bolnici.
Popodnevni pregled pokazao je da sve cure mogu doma, osim nje. Nije išlo dovoljno brzo. Dok je čekala na svoj red, grčila se ispred ordinacije. Ljudi su joj stalno pokušavali pomoći, ali nije bilo načina. Molila se samo dobiti još nešto za bolove.
Legla je na ginekološki stolac i kada je doktorica radila ultrazvuk kako bi vidjela napredak, imala je osjećaj kako je inače bezbolni aparat dere iznutra.
Mora još ostati u bolnici.
Mora u ustima otopiti još jednu tabletu koja će joj prouzročiti dodatne bolove. Doktorica je upozorava kako joj ne može dati ništa da ih ublaži jer je dobila više od svih zajedno, a moglo bi nastupiti jako krvarenje što se želi izbjeći.
Ukratko, pobačaj nije gotov, povraća i dalje, krvari i dalje, bolovi i grčevi su nezamislivi, a postat će samo gori.
Oko 16:30 dolazi On.
On s plišanom igračkom u ruci da je utješi barem nekako. Daje joj gutljaj po gutljaj vode. Čaja. Ne može, sve povraća. Vodi je na WC. Ugrušci i dalje izlaze.
Nova sestra mu govori neka ode kupiti Colu i neka joj daje komadić po komadić slanog štapića. Ona je fizički potpuno iscrpljena. O tome koliko je psihički iscrpljena ne može razmišljati. On se vraća s Colom. Nikad u životu joj niti jedno piće nije bilo tako slatko. Gutljaj po gutljaj, malo po malo, nešto nakon 17 sati prestala je povraćati.
On skida čiste plahte s kreveta koji nije korišten i prekriva njezine krvave. Uzima čisti pokrivač da joj ne bude hladno. Sljedeći sat vremena sjedi s njezinom glavom u krilu i mazi je po kosi da bi zaspala barem na par minuta. Osjeća se bolje. U njegovom zagrljaju osjeća se bolje. Dovoljno dobro da presvuče krvavu pidžamu i donje rublje. Osjeća se kao da je spasio danas. Vjerojatno je.
Novi pregled
U 18:30 odlazi na novi pregled. Došao je novi doktor. Nada se da joj neće trebati još jedna tableta jer ne zna kako bi izdržala još jednu.
Ovaj pregled nije samo UTZ. Doktor iz nje vadi sve što je ostalo. Kaže joj neka stisne zube još malo jer će joj on izvaditi ostatke da ne treba više ostajati u bolnici. Nije bio grub. Bio je dobar i profesionalan. Ali nju je boljelo toliko da ga još može osjetiti.
Šalje je doma. Nakon tog pregleda, koliko god bio bolan, ona se može podignuti.
Ulazi u auto, na zadnje sjedalo. Čeka je još hrpa plišanih igračaka. Zna On da je ona odrasla, ali isto tako zna koji dio nje nikad neće odrasti. Zahvalna Mu je do neba.
Odlaze doma. Lijegaju na kauč. Zagrljeni gledaju omiljenu seriju, još uvijek joj pomaže zaspati i predahnuti od čitavog dana.
Ali priroda, sudbina, Majka Zemlja, Bog ili Alah imaju malo drugačije planove.
Raste joj temperatura, boji se i vraća se u KBC.
No, to je tema za sljedeći tekst.
A za ovaj zaključuje da je psihički i fizički potpuno slomljena.
Posljednji dani bili su joj nezamislivo i neočekivano grozni. Ali oporavak je počeo. Danas se ipak osjeća bolje nego prije pet dana, a prije pet dana se osjećala trunčicu bolje nego prije deset. Za tri mjeseca sigurno će biti puno bolje od danas, samo treba pričekati.
Vratila se na posao umorna. Čeka ljeto, čeka kolovoz i čeka jedno tri tjedna apsolutnog odmora, jer ako joj je ikad trebao odmor od svih i svega, osim Njega, sada joj treba.
Kako ne bi došlo do zabune, nakon svega što se dogodilo, još uvijek će glasno braniti pravo izbora žene na pobačaj. U nadi da ga niti jedna neće trebati ili željeti, a povrh svega, u nadi da joj je ovo prvi i posljednji, borit će se zauvijek za to pravo.
Onaj tko misli da je lako, čak i kad je odluka jasna kao dan, neka razmisli još koji put.
Jer svima im je tog dana bilo teško. Bez obzira na godine i dijagnozu, količinu boli, krvarenja i učestalost povraćanja, svakoj ženi toga dana bilo je iznimno teško.
I nakon svega, zahvaljuje svima koji su tada brinuli za nju.
Bez pudera by Kira Nerys
Pročitajte i ostale kolumne “BEZ PUDERA”:
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Gdje je nestalo ono muško u muškarcu?!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Naučila sam se udahnuti nekoliko puta prije nego puknem
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Vrijeme je za promjene – počnimo živjeti s druge strane straha!
(KOLUMNA) BEZ PUDERA: Snježne gadosti
BEZ PUDERA Odj*b je lansiran: Evo malih stvari koje nam pojedu puno živaca!
BEZ PUDERA Svim mojim bivšima: Hvala!
BEZ PUDERA Seks 1 na 1: Većina nas misli da smo eksperti za seks. Istina je drugačija…
BEZ PUDERA Sreća je… Moja lista je prilično duga. A vaša?
Bez pudera – Pismo profesorici „iz Peveca“ koja tvrdi: „Valjda vjerujete meni više nego spremačici!“
Bez pudera – ISTINA ILI MIT?! MUŠKO-ŽENSKA PRIJATELJSTVA
Bez pudera – SEKS ILI POLJUBAC
