Iz Pule stiže još jedna priča koja otkriva koliko je teško preživjeti u Lijepoj našoj
Stanovnik Pule Senad Pondro već mjesec i pol ne može stati na noge.
“Pomozite mu, čovjek umire. Nitko ne zna što mu je, oduzet je već skoro dva mjeseca. Zovemo vas, jer nikog nije briga. Bila je policija, hitna, ali ništa, ostavili su ga tamo u onoj rupetini punoj fekalija. Valjda da crkne ko’ pas”, ispričao je u očajnom vapaju upomoć Glasu Istre njegov dugogodišnji prijatelj Husein, koji je prije dva dana saznao da Senada više nema na cesti i da je već duže vrijeme u skloništu kod Ivana Kesića na Punti.
Sam Kesić, poduzetan po pitanju zbrinjavanja beskućnika Glas Istre je otvoreno priznao da drugim beskućnicima naplaćuje smještaj u skloništu, od čega je napravio pravi mini biznis projekt. Spomenuti bunker uzurpirao je prije više godina, iako on pripada Gradu Puli koji je očito, od njega u potpunosti digao ruke.
“Probijamo se kroz labirint smeća. Grozota! Unutra nepodnošljiv smrad od izmeta i urina, koji se doslovno uvlači u sve pore, vlaga, tone smeća, ostaci hrane svugdje po podu, a u kutu kanta puna izmeta i montirana improvizirana WC školjka. Ispod prljavih, poderanih deka nazire se lice muškarca zaraslo u bradu…”, stoji u članku na Glasu Istre, čiji su novinari posjetili mjesto na kojem preživljava Senad.
“Ma, možete me vala i ubit’, da ne patim!”, kaže Senad za spomenuti portal, vidljivo u lošem zdravstvenom stanju. Prije mjesec i pol osjetio je strašnu bol u nogama, srušio se i od tad se ne može pomaknuti.
Sve u svemu, još jedna priča s naših prostora koja otkriva koliko je teško preživjeti u Lijepoj našoj.
Vijesti.hr
*Fotografije ustupio portal Glas Istre
