“Tri generacije sam razrednik. Iskustva sam skupio poprilično. Pazite, ne govorimo mi sada o onim mladenačkim padovima, stresnim razdobljima, suzama, smijehu, vrištanju… koje traje kod nekoga manje kod drugoga više. Mi pričamo o depresiji koja se čovjeku uvuče pod kožu, koja ga povuče na dno.”
Ivan Pernar je saborski zastupnik koji ima mnoštvo pratitelja na društvenim mrežama. Na javnom profilu Pernara prati gotovo 270 tisuća ljudi ne samo iz Hrvatske nego i Srbije gdje ima dosta pratitelja, piše Marin Miletić na bitno.net.
Njegovog stranačkog kolegu Ivana Vilibora Sinčića prati malo manje od 90 tisuća ljudi. Možda je zanimljiva usporedba da Andreja Plenkovića prati 65 tisuća ljudi. Davor Bernardić pak ima na Facebook mrežnoj stranici 23 tisuće pratitelja. Ako odemo na lokalnu razinu – Vojko Obersnel ima manje od 7 tisuća pratitelja. Zlatko Komadina 6 tisuća. Milan Bandić pak 14 tisuća pratitelja. Nije uvijek popularnost na internetu odraz stvarne slike s terena, no određeni pokazatelj definitivno jest. Ako ništa, možda navedeno sugerira da ljudi vole gledati izjave pojedinaca na YouTube kanalima uz kokice i neku dobru pivu.
Pernaru se ne može ne priznati – hrabrost. Momak baš ima hrabrost reći sve u svakom trenutku. I lijepo je vidjeti ljude koji su ustali i rekli javno ono što su držali potrebnim reći. U Saboru, konkretno. I tu je s pravom Pernar prvo dobio ne male simpatije javnosti. No, ubrzo se sam ulovio da pod svjetlima na pozornici vlastita života baš nema teme o kojoj nema što reći i pritom drugima – docirati. To je prastara zamka. Đavao je lukav. Nahrani te mrvicama popularnosti, ponese te taj vjetar i pomisliš “ja sam taj”. Ti si pak ustvari onaj za kojega je taj netko pripremio sve. I daske. I pozornicu. I rasvjetu. I redatelja. I postavio – suflera. Taj “igrač sjena” postaje onaj kojega pak tada slijediš i slušaš. Dok to činiš – svo svjetlo je na tebi. Kada prestaneš slijediti naputke – dolazi netko drugi.
Eto, sada i ja pričam u slikama koje toliko voli i gospodin Pernar. Pernar si dopušta misliti da je stručan u hermeneutici – iako je s obrazovanjem na srednjoškolskoj razini. Ne bih čak mogao reći da je njegovo poznavanje biblijskih znanosti na razini, bez uvrede prema ikome, mladog početnika protestantskog pastora ili pak studenta bogoslova koji na početku svog studija misli da je u dnevnoj komunikaciji sa samim Bogom pa vlastite frustracije liječi na ministrantima u sakristiji. Katolička Crkva je ovdje najodgovornija. Previše smo se mi gubili u pukim teorijama umjesto da smo jednom tjedno posjeli se uz naše svećenike i zajedno s njima čitali – Riječ Božju. Pa dopustili Tati da radi ono za što smo mi valjda polusposobni, piše Marin Miletić na bitno.net.
Pernarovi ispadi
Toliko ih je da se ne mogu nabrojati u jednoj kolumni. Stvarno, ne pretjerujem. Dopustite mi reći, njegove seksističke izjave su poznate, nepodržavanje monogamije, podupiranje konzumiranja lakih droga, izražene katolikofobije, ispada je toliko da – ako se želite pobliže upoznati s navedenim, od njegova ne plaćanja alimentacije, do režiranih situacija u kojima od sebe radi žrtvu sustava i (prvo)borca protiv tog istog sustava čije blagodati naravno svaki mjesec uredno konzumira kroz nemale saborske plaće – provedite neko vrijeme na internetu i sve će vam biti jasnije.
Pernarova evolucija
Prije dvije godine je Pernar zagrebačkim srednjoškolcima doveo u pitanje teoriju evolucije. Stavio se Pernar tako uz bok znanstvenog dosega još pokojeg javnog zagovaratelja rušenja znanstvenih činjenica. Otprilike su tu negdje s obrazovanjem.
Tako je Pernar mrtav-hladan pitao srednjoškolce „Kako je nastao kit? Vas uče da je neka krava ušla u vodu i dobila neki sonar. Gdje su ti fosili, trebalo bi ih biti mnogo, ali njih naravno nema.“ Nakon dvije godine gospodin Ivan Pernar je ipak „nadogradio“ vlastito znanje pa je rekao: „Kada vam netko ispriča da se žaba pretvorila u princa tada je to bajka. Međutim, ako vam kaže da je transformacija od žabe do princa trajala 500 milijuna godina, tada je to znanstvena činjenica.“ Ovo nije ispalio neki dječarac u nižim razredima osnovne škole već saborski zastupnik Ivan Pernar. Tko god je iole više od površnoga upoznat s osnovnim znanstvenim dosezima zna da je ovo baš – prestrašno. Ovakva količina gluposti se ne bi tolerirala u zapuštenoj osnovnoj školi neke pustare.
Nisam siguran bih li s gospodinom Pernarom mogao razgovarati o teoriji agresivnog borca ateizma dr. Richarda Dawkinsa koji, unatoč velikoj mudrosti, nije mogao prihvatiti da znanost ima granice i da ona nema odgovora na sva pitanja niti će ih ikada imati. Dawkins je poznati tumač materijalističke filozofije koja je u svom habitusu fizikalizma teško okrnjila čovjeka, otela mu je duh pokušavajući kroz određenu filozofiju evolucije negirati ljudsku besmrtnost.
Naime, prema takvom shvaćanju moguće je jako dobro objasniti nastanak čovjeka razvojem biološke forme koja je sastavljena od materije, no prema istom shvaćanju je čovjek također samo ta materija i ništa više od nje. Slično smo imali prilike čuti i pod pedesetogodišnjom čizmom komunizma koji je volio ideološki vezati teoriju evolucije nasuprot vjere u Boga Stvoritelja samo i isključivo zbog toga da bi vjera imala »protivnika«. Kako sada “Pernare današnjice” pozvati da se vratimo na Aristotela i Tomu Akvinskog.
Kako s njima razgovarati o složenoj filozofiji makar i jednostavnijim rječnikom. Kako približiti misao Aristotela koji je držao čovjeka materijalnom formom ili formom materije, a formu je nazvao animom (ono što animira tijelo – živi princip, uzrok života, životna struktura). To je samo po sebi točno, ali ipak nedorečeno. Bismo li mogli doći do Tome Akvinskog koji je nadodao da čovjek jest i materija i forma, ali je ta njegova forma duhovna i besmrtna.
Pojednostavljenim rječnikom – ljudska je duša besmrtna. Duša nije dakle objekt u tijelu, već je tijelo naše natopljeno u duši, da parafraziram Lewisa. Nakon Uskrsnuća, koje je predivna mutacija evolucije kako je rekao papa emeritus Benedikt, naša duša se spaja s novim besmrtnim tijelom. To je najveće čudo Stvoritelja u vrhuncu evolucije svemira – pobjeda života nad smrću. Možda bi dobro bilo pronaći način i uputiti gospodina Pernara da slobodno vrijeme koristi kvalitetnije – čitajući vrhunske znanstvenike koji itekako imaju što reći o svim tim temama o kojima Pernar priča vrlo, baš vrlo – površno.
Depresiju bi liječio u šumi
Nedavno je Pernar ljudima koji boluju od depresije preporučio da šetaju šumom i odbace lijekove. Naravno, farmaceuti nas truju. I depresija se, po saborskom zastupniku Pernaru ne liječi lijekovima već – šumom. Ja nisam liječnik. Teolog sam. Radim 15 godina u školi, trinaest godina u najvećoj gimnaziji riječke regije – Sušačkoj gimnaziji. Godinama surađujem s roditeljima, liječnicima, psihologom u situacijama gdje sam sam bio involviran pomoći adolescentima koji se nađu u teškoj depresiji. Tri generacije sam razrednik. Iskustva sam skupio poprilično. Pazite, ne govorimo mi sada o onim mladenačkim padovima, stresnim razdobljima, suzama, smijehu, vrištanju… koje traje kod nekoga manje kod drugoga više. Mi pričamo o depresiji koja se čovjeku uvuče pod kožu, koja ga povuče na dno. O kemijskim promjenama u mozgu.
Ne može tu pomoći nikakvo grljenje drveća, da se plastično izrazim, po šumama. Mogu pomoći razgovori, molitva, pokušati izvući čovjeka na zrak, u šetnje, raditi nešto, motivirati ga na djelovanje, na pomoć možda nekom drugome. No, sve to uz određene lijekove. Koji se s vremenom mogu smanjivati do kraja. No, reći ljudima da odbace lijekove ako imaju dijagnosticiranu depresiju je teško šarlatanstvo. Očekujem od struke da se izjasni i osudi ovakvo valjanje gluposti jednog saborskog zastupnika. Da se razumijemo, ne pripadam niti jednoj struji. Osim možda nekoj razboritoj. Lijekove ne gutaj ako baš nikako ne moraš. No, kadulja ti neće pomoći kod teške gnojne angine, zar ne? Stoga, nije nama medicina danas kriva za ništa nego je medicina pomakla starost i kvalitetu života u pozne godine. U srednjem vijeku si bio sretan ako si došao do pedesetih godina. Danas u tim godinama muškarci i žene dižu utege, trče maratone i izgledaju – top, piše Marin Miletić na bitno.net.
Prijetnje smrću
Snimio sam vlogmas o Ivanu Pernaru i progovorio o tome da je nedopustivo igrati se dijagnozama u javnosti i davati preporuke ljudima bez ikakve stručnosti u navedenome. Pernar je moj vlogmas podigao na svoj public profil i iskazao čuđenje… uzrokovao je to da sam dobio na desetke i desetke mrziteljskih komentara, poruka. Od kojih je nekoliko prijetećih. Ono, kada vam ljudi kažu da ste zaslužili – metak u glavu. Da, dobro ste pročitali.
Dopustite mi reći, pišem godinama, snimam videa već duže vrijeme, nikada mi nitko nije prijetio smrću dok nisam progovorio o – Ivanu Pernaru. Nadam se da je to samo jedna velika slučajnost. Želim vjerovati da nisu razlozi prijetnja jer sam se usudio dirnuti u njihovog idola, u još jedno u nizu, biblijskim rječnikom govoreći, zlatno tele. Još tamo od Mojsija, do Pernara – rulja baš vapi da se nekom klanja. Oni koji odbace klanjati se Bogu, klanjat će se mnogim drugima. Jer, oni koji se klanjaju Bogu, ne klanjaju se nikome na ovome svijetu.
Mi kršćani koji vjerujemo u Isusa, vjerujemo Isusu i u činjenici da je osnovao Crkvu i da je želio tu Crkvu već ovdje. Kakva je ta Crkva ne ovisi niti od Bozanića niti od pape Franje. Šefe, oprosti, ne ovisi niti od Ivana Devčića. Ali od tebe i mene ovisi čitatelju. Kako mi živimo? Jesmo li mi autentični? Živimo li mi Isusovo evanđelje, a ne Pernarove teorije zavjera. I njegove isječke Biblije koje perfidno vadi van citirajući samo ono što mu odgovara. Šteta. Da nije uvidio svu ljepotu Riječi Božje. Koja u potpunosti oslobađa. Prvenstveno od laži i obmana. A onda i od svega drugoga.
Ivan Pernar ima kvalitetu. Kada svoju hrabrost usmjeri za Istinu. I stane Istinu svjedočiti. To će biti predivno svjedočanstvo. I jedan pravi početak.
Božje milosti smo potrebni svi. I ufajmo se da će nam na kraju našeg puta Isus biti milostiv.
Marin Miletić/bitno.net
