‘S kamperom ili kamp-kućicom imaš tu slobodu koja je neprocjenjiva’, navodi nam Goran
Turizam u Hrvatskoj iz godine u godinu sve više raste i svake godine dostiže svoj vrhunac. Jasno je kako je turizam glavna grana gospodarstva u Hrvatskoj, a to znaju i strani investitori i gospodarstvenici koji svojim ulaganjima i projektima konstantno povećavaju smještajne kapacitete duž naše obale. Luksuzni hoteli, vile, apartmani, pa čak i smještaj koji rubno može proći sve inspekcije kvalitete, čistoće i pristupačnosti mogu se naći u gotovo svakom mjestu na obali.
Hotelski i apartmanski turizam isprofilirao je Hrvatsku kao zemlju u koju će turisti doći na odmor, naći smještaj i nekoliko dana uživati u ljepotama mjesta koje su odabrali za odmor. Dignut će ‘sve četiri u zrak’, pržiti se na suncu i kupati se u prekrasnom moru. Zbog ubrzanog načina života u cijelome svijetu, takva vrsta odmora ljudima dolazi kao bijeg od svih obaveza i odgovornosti.
Kampiranje kao kultura
Mnoštvo ljudi veći dio godine provodi u uredu, automobilu i u stanu gdje žive neusklađeni s prirodom. Ubrzani tempo života nekada ne dopušta čest boravak u prirodi, a pogotovo noćenje u njoj. Kampiranje u kamperima ili kamp-kućicama oduvijek je bilo nekako apstraktno za ovo podneblje. Iako su u SAD-u ili ostatku Europe kamperi i kamp-kućice česta pojava, Hrvatska se nikada nije vezala za takav oblik turizma. Kada putujemo prema moru svake godine vidimo mnoštvo kamp-kućica i kampera kako putuju prema obali, no oni su najčešće stranih registarskih oznaka.
Ipak, kamperi i kamp-kućice imaju svoju publiku u Hrvatskoj. Jedna od njihovih velikih ljubiteljica je i Danijela Firšt koja u tome uživa više od 40 godina.
“Kampiranje je počelo otkako sam se rodila. Moji roditelji te baka i djed su kampisti čitav život tako da sam prvo ljetovanje provela u kamp-prikolici. Išli smo na Vransko jezero. Tradicija se nastavila pa smo sestra i ja putovale s roditeljima. Kada smo položile vozački ispit sestra i ja smo u tatin kombi ubacile luftić, kuhalo za kavu i vozile se po obali”, govori nam Danijela koja je u životu našla suputnika za kampiranje.
“Suprug je također kampirao cijeli život i nekako sve se posložilo. Kupili smo kampicu, to je bio zapravo vjenčani poklon. Sav novac koji nam je ostao od svadbe otišao je na tu kamp-kućicu. Zamijenili smo prvu za drugu, drugu za treću i onda smo prešli na kamper”.
Kažu da tko jednom proba kampiranje, za njega više ne vrijedi nikakav drugi oblik odmora. Isto nam potvrđuje i Danijela.
“Bili smo u hotelu, ali to su sve bile neke vikend varijante. Nismo htjeli biti konzerve da ispada da samo u kampicama provodimo slobodno vrijeme. Sestra ima apartmane u Novalji i uspjeli smo jedan vikend preživjeti tamo. Iz naše perspektive, djeca u kampu imaju puno veću slobodu. U podne je sunce jako i djeca koja su u apartmanima tada moraju u kuću i biti zatvorena u četiri zida. U kampu djeca tada vade role, bicikle, prodaju školjke susjedima i igraju se vani u hladu i zato im je to puno prirodnije i bolje.”
Sloboda je neprocjenjiva
Nije putovanje kamperima samo obilaženje obale i mora. Kamperi i kamp- kućice olakšavaju i posjet velikim gradovima jer nije potrebno tražiti smještaj, a i puno je jednostavnije obići nekoliko gradova tijekom jednog odmora. To nam potvrđuje i Goran koji već niz godina tako putuje, a na jednom primjeru objasnio nam je prednost kampiranja.
“Za Uskrs idemo na proputovanje Italijom. Proći ćemo Toskanu i u nekoliko dana obići nekoliko gradova. Taj izlet će me koštati određenu svotu novca. Sin mi je rekao da za tu sumu mogu kupiti avionsku kartu za New York, ali kad kupiš kartu za New York, odeš tamo na nekoliko dana i vezan si samo za taj grad. Na jednom si mjestu, nisi mobilan i moraš tražiti smještaj. S kamperom ili kamp-kućicom imaš tu slobodu koja je neprocjenjiva”, navodi Goran.
Kampiranje se u Hrvatskoj popularizira raznim karavanama i organiziranim putovanjima. Jedna od glavnih osoba zaduženih za popularizaciju kampiranja u Hrvatskoj i jedna od najvećih entuzijastica ove vrste turizma je Linda Lokar. Linda je rodom iz Slovenije i sa suprugom je od hobija i ljetovanja došla do pokretanja zajedničkog biznisa koji se bavi kamperima i kamp-kućicama. Sada prodaju i iznajmljuju kamp-kućice te imaju klub koji se bavi organizacijom karavana i populariziranjem ove vrste turizma.
Jeftinija opcija
“Najveća prednost kampiranja je sloboda odlučivanja. Ako hoćeš – staneš, ako nećeš – ne staneš. Imaš izbor – otići lijevo, desno ili ravno. To je sloboda koja nema cijene. Nema prijave, nema odjave, bukiranja. Sve svoje nosiš sa sobom. Kada imam krevet, frižider, kupaonicu i automobil sa sobom, nemam više granica. U načelu, za svako putovanje imamo neki plan. Moramo znati kamo idemo, a onda uvijek nešto odlučimo tijekom putovanja. Sve ovisi o tome koliko dana slobodno imaš”, govori nam Linda o svom načinu putovanja.
Upitali smo je da nam objasni razliku u cijeni sedam dana kampiranja i odlaska u hotel.
“Zavisi. Ako imaš svoj kamper onda sve ovisi o tome koliki ti je leasing i je li kamper ili kamp-kućica tvoja. Mi odlazimo u kampove koji nisu skupi, jer ne želim dati 80 eura za jedan ‘pitch’ u kampu od kojeg nemam ništa. Mi struju i vodu ne trebamo jer sve to imamo u kampu. Koristimo solarne panele. Svijet kampera je puno jeftiniji. Francuzi, Nijemci, Nizozemci i Slovenci putuju njima puno više baš zato što je jeftinije.
Također, puno manje jedemo u kamperu nego u mobilnoj kućici ili apartmanu, jer jednostavno nemamo vremena”, objašnjava Linda Lokar i navodi još jednu ljepotu ove vrste putovanja. “Jedemo u lokalnim ugostiteljskim objektima, pijemo lokalno vino i slično. Ne radimo to zato da uštedimo nego je jednostavno taj način života drugačiji. Iako si možemo priuštiti dobar restoran, kad smo u južnoj Italiji volimo otići u neki lokalni gdje je sve domaće, gdje je veselo i znamo da je hrana dobra. Radije bih tamo nego u Pariz u neki restoran s Michelinovim zvjezdicama, pa da pod stolom jedem sendvič”, govori ona.
Hrvatska zaostaje za Europom
Hrvatska je miljama daleko od zapadnih zemalja što se tiče stajališta za kampere. U razgovorima s gospođom Lokar i ljubiteljima kampiranja dobili smo podatke o nerazvijenosti takve vrste turizma u Hrvatskoj. Naime, u našoj zemlji, osim na obali, praktički da ne postoje odmorišta za kampere. Kopački rit, Slavonski Brod i Plitvička jezera mogu se pohvaliti svojim kampovima. Lokar tvrdi kako turiste u Hrvatskoj uvijek vode istom rutom. “Prvo su na redu Plitvička jezera, zatim Zadar, Šibenik, Split i na kraju Dubrovnik. To je to. Više od toga im ne možemo pokazati jer nemamo kapaciteta.”
Naša sugovornica je odlučna u namjeri da popularizira kampiranje u Hrvatskoj i zato je odlučila ići prema Hrvatskoj turističkoj zajednici. U nekoliko navrata bila je na sastancima s ljudima iz institucija. Također, na “živim” primjerima pokušala im je objasniti koliko je novca potrebno da bi se uredili kampovi u Hrvatskoj.
Lokar je prema Ministarstvu turizma i sporta izašla s podacima u kojima objašnjava koliko je stajala izgradnja kampova u Sloveniji. Tako je poslala podatke iz kojih je vidljivo da je izgradnja stajališta za kampere Želec, gdje je uređena i kompletna okolina, koštala oko 200.000 eura. Stajalište Želec ima 18 mjesta, a kompletno područje oko kampa bilo je potrebno urediti što je također uračunato u cijenu.
Stajalište Mirna s osam parkirališnih mjesta koštalo je 20.000 eura. U Sloveniji postoji još stajalište u Divači te Zlatni lug i kamp Brežice. Ono što je problem, objašnjava Lokar, je to da se u Hrvatskoj pokušava zaraditi masovnim turizmom. Tako je i što se tiče kampiranja.
Ima interesa za daljnji razvoj kamp-odmorišta, ali sve ovisi o novcu
Iz Ministarstva turizma su joj odgovorili kako planiraju do kraja rujna objaviti javni poziv za dodjelu bespovratnih sredstava, preko kojega će biti moguće sufinancirati i kamp-odmorišta isključivo kao dio sveobuhvatnog projekta u grupama “Posjetiteljska infrastruktura i Infrastruktura aktivnog turizma”.
Također, u Ministarstvu su istaknuli da, temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, raspolažu sredstvima iz Fonda za turizam i namjenski ih ulažu u razvoj javne turističke infrastrukture i očuvanje turističke resursne osnove. U procesu je donošenje Uredbe o iznosu jedinične cijene zakupnine za nekretnine, način i rokove plaćanja te ostale orijentacijske kriterije za utvrđivanje i obračun zakupnine, čije donošenje je ključno kako bi se sredstva počela uprihoditi u Fond.
Navode kako trenutačno raspolažu manjim iznosom sredstava te prikupljaju sve potrebne informacije kako bi procijenili mogu li i kada izaći s javnim pozivom te s kojim predmetima financiranja. Dodaju kako je Ministarstvo svakako zainteresirano za daljnji razvoj kamp-odmorišta, ali objava javnih poziva ovisi o raspoloživim sredstvima.
Glavni problem – klasična hrvatska priča…
“U Hrvatskoj je pitch (mjesto u kampu) od 50 do 80 eura. Ima i kampova s pet zvjezdica koji stvarno izgledaju odlično, ali su jako skupi. O tome nećemo ni pričati. Oni koji mogu putuju u Albaniju, Crnu Goru i Grčku. Parcela je sve manje i manje i u Hrvatskoj treba jako rano rezervirati. Problem predsezone je to što kampovi nisu otvoreni. Zimskih kampova uopće ni nema. U Istri postoje četiri, a u Dalmaciji ni dva koja su otvorena cijele godine”, govori nam Linda i nastavlja o problemu koji se s popularizacijom turizma pojavljuje u Hrvatskoj.
“U kampovima su shvatili da u vrhuncu sezone mogu ‘zbuksati’ 30 posto više ljudi nego što imaju kapaciteta te tako u posezoni i predsezoni ne moraju ništa raditi. Zašto bi netko radio cijelu godinu kada u četiri mjeseca može zaraditi za cijelu godinu? Zato se i događa da ljudi s kamperima ne idu u Hrvatsku jer jednostavno nema mjesta.”
Klasična Hrvatska priča, reklo bi se. Onaj tko nije probao kampiranje jednostavno ne razumije ljubav ovih ljudi prema takvoj vrsti putovanja. Ovaj način putovanja nije luksuz, ne donosi ugostiteljima i turističkim djelatnicima veliki profit, ali ima svoje čari.
Upravo kako bi proživjela ovo iskustvo, ekipa Net.hr-a odlučila se na putovanje kamperom. Naime, Linda i njezin Karavana klub za Uskrs organiziraju putovanje u Italiju. Uskrs i i uskrsne praznike provest će u prekrasnoj Toskani.