Povodom 70 – te obljetnice oslobođenja našega grada, u nastavcima donosimo zanimljive povijesne događaje i borbe koje su to prije 70 godina omogućile.
Dvadesetog travnja 1945-te, jedinice 13. i 19. divizije ovladale su borbenim poljem i izbile na lijevu obalu Rječine te u toku naredne noći uspostavile mostobran na njenoj desnoj obali.
Za to vrijeme 5. brigada 19. i 12. brigada 26. divizije slamale su, uz podršku tenkova, otpor neprijatelja na prilazima Sušaku. Naročito žestok otpor neprijatelj je pružao u Martinščici i na Trsatu.
Sušak je oslobođen 21. travnja oko četrnaest sati. Prilikom povlačenja neprijatelj je uspio uništiti ne samo obalnu artiljeriju, već i mostove, te sušačku luku i lučke uređaje.
Na lijevom krilu armijskog rasporeda glavnina snaga 26. divizije i Kvarnerski odred mornaričke pješadije u borbama od 17. travnja oslobodile su otok Krk. Bilo je planirano da u napadu na neprijateljske snage na otoku sudjeluju i saveznička avijacija i mornarica, ali je ta podrška izostala. Oslobađanjem otoka Raba i Krka stvoreni ‘su potrebni preduvjeti‘ za oslobađanje otoka Lošinja i Cresa, a taj zadatak povjeren je 9. Diviziji i Odredu mornaričke pješadije koji su se na otok iskrcali noću 19 na 20. travnja. U borbama vodenim 20. i 21. te noću 21 na 22. travnja svladan je otpor neprijatelja na otocima. Oslobađanjem tih dvaju otoka stvoreni su potrebni preduvjeti za prebacivanje 9. divizije na Istarski poluotok i nastupanje prema Rijeci i Trstu.
Na desnoj obali Rječine i na staroj jugoslavensko-talijanskoj granici nalazile su se ojačane stare utvrde. Četvrta armija nije imala dovoljno teške artiljerije i avijacije za rušenje, a izostala je zračna podrška anglo-američkih saveznika. Ipak, Štab 4. armije odlučio je izvršiti proboj tih jakih položaja na pravcu Klana-Podgrad-Trst, pa je u borbu je uveo 26. diviziju na sektoru Klane.
Međutim, i njemački Štab 97. Korpusa ocijenio je da će se glavne snage 4. armije probijati tim pravcem, pa je na taj dio fronta povukao brojnu, jaku i odmornu 188. diviziju koja je dobila zadatak da odbije snage 4. armije i izbije na Grobničko polje. Tako se 24. travnja na položajima oko Klane dogodila žestoka borba između naše 26. i njemačke 188. divizije, s promjenjivom srećom i s obostrano velikim gubicima. Ni jedna strana nije mogla izvršiti postavljeni zadatak, ali je uspjela onemogućiti drugoj da ispuni svoj.
Nakon što se situacija na frontu razbistrila sazrelo je uvjerenje da se neće moći izvršiti proboj na centralnom dijelu fronta.
Generalštab Jugoslavenske armije i osobno maršal Tito, naredili su da se izvrši obuhvat glavnih neprijateljskih snaga konceritriianih na dijelu fronta Rijeka-Klana tako što bi se ojačana 20. divizija kao desna napadna kolona probijala dolinom Čabranke preko Mašuna na Trst, a 9. divizija kao lijeva napadna kolona preko Lošinja i Cresa, te Pazina također prema Trstu. Da ojača desnu napadnu kolonu iz dubine je odmah upućena 29. divizija. Neprijatelj je gotovo sve operativne snage privukao na centralni dio fronta i ogolio bokove pa ojačana 20-ta divizija brzo uspjela probiti preko Mašuna i ovladati komunikacijama Pivka — Ilirska Bistrica.
Za to vrijeme 9. divizija s otoka Cresa iskrcala se na Istarski poluotok…
