‘Ovakvi tragični događaji posljedica su dugotrajnog strukturnog deficita – nedovoljno razvijenog sustava preventivne kontrole, neujednačene provedbe propisa i preniske percepcije rizika u prometu’, smatra Željko Marušić
Prometni stručnjak Željko Marušić ističe da niz teških prometnih nesreća u Hrvatskoj, u kojima je tijekom samo 48 sati poginulo deset osoba, još jednom pokazuje kako se sigurnost u prometu ne može svoditi na pojedinačne slučajeve, već je rezultat funkcioniranja cjelokupnog sustava nadzora, prevencije i represije.
“Ovakvi tragični događaji nisu statistička iznimka, nego posljedica dugotrajnog strukturnog deficita: nedovoljno razvijenog sustava preventivne kontrole, neujednačene provedbe propisa i preniske percepcije rizika u prometu. U takvim uvjetima prometni sustav gubi odvraćajući učinak, a rizično ponašanje postaje kalkulirani izbor, a ne iznimka”, navodi Marušić.
Prema njegovu mišljenju, ključni problem sigurnosti cestovnog prometa nije u visini propisanih kazni, već u tome koliko su one sigurne i neizbježne u svakodnevnim prometnim uvjetima.
Ponavljajući obrasci rizičnog ponašanja
“Vozači jasno percipiraju da nadzor nije kontinuiran i sveobuhvatan, da značajan dio prekršaja ostaje neotkriven, da sankcija često nije ni brza ni sigurna. U takvom sustavu razvija se obrazac racionalnog rizičnog ponašanja, u kojem se kršenje propisa doživljava kao prihvatljiv rizik. Najčešći oblici takvog ponašanja uključuju prekoračenje brzine, agresivno i nepropisno pretjecanje, nedržanje sigurnosnog razmaka, ignoriranje prometnih pravila i signalizacije”, navodi Marušić.
Marušić također ističe kako motociklisti spadaju među sudionike u prometu s posebno visokim rizikom smrtnog stradavanja u odnosu na njihov udio u ukupnom prometu.
“Uočavaju se ponavljajući obrasci rizičnog ponašanja poput vožnje znatno iznad dopuštenih brzina, rizična pretjecanja u nepovoljnim uvjetima, nedovoljno korištenje zaštitne opreme, manipulacija ili prikrivanje registarskih pločica. Posebno je problematična praksa skidanja ili skrivanja registarskih pločica, što ukazuje na svjesnu namjeru izbjegavanja identifikacije i sustava sankcioniranja”, navodi Marušić i dodaje kako se zbog toga nameće potreba za jačanjem represivno-preventivnog okvira.
“Minimalna kazna od 1000 eura za manipulaciju registarskim oznakama, te obvezno oduzimanje motocikla u težim i ponovljenim slučajevima”, navodi prometni stručnjak za autoportal.
Obijesna vožnja
Marušić ističe kako je prekoračenje brzine i dalje najčešći čimbenik povezan s nastankom teških prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Posebno upozorava na slučajeve u kojima vozači prekorače dopuštenu brzinu za više od 40 km/h, što prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske može predstavljati kazneno djelo obijesne vožnje (čl. 226).
“Ova zakonska granica predstavlja ključni prijelaz između prekršajnog i kaznenog režima. Međutim, njezin preventivni učinak ovisi o dosljednoj i predvidivoj primjeni u praksi”, napominje Marušić.
Prometni stručnjak dalje navodi kako je državna cesta D8 na relaciji Split – Omiš jedan od najboljih primjera utjecaja sustavnog nadzora na sigurnost prometa bez potrebe za infrastrukturnim zahvatima.
“Ta je dionica godinama bila poznata kao “cesta smrti”, s izrazito visokim brojem teških prometnih nesreća, osobito u turističkoj sezoni. Nakon uvođenja sustava nadzora koji uključuje oko deset stacionarnih kamera za kontrolu brzine, postala je jedna od najsigurnijih, jer je došlo do znatnog smanjenja vršnih brzina, bez utjecaja na protočnost, drastičnog pada broja teških prometnih nesreća, promjene ponašanja vozača već u kratkom vremenskom razdoblju, stabilizacije sigurnosnih pokazatelja u uvjetima pojačanog prometa. Zaključak je jednoznačan, nije se promijenila cesta, nego ponašanje vozača pod utjecajem povećane izvjesnosti sankcioniranja”, smatra Marušić.
Također naglašava da prometna nesreća na sjevernoj virovitičkoj obilaznici, u kojoj su poginule četiri osobe, dodatno ukazuje na problem neujednačene pokrivenosti prometnica sustavima nadzora.
“Velik broj kritičnih dionica karakterizira izostanak kontinuiranog automatskog nadzora brzine, oslanjanje na povremene i predvidive policijske kontrole, nepostojanje sustava prosječne brzine na ključnim koridorima. Takve dionice postaju ‘zone smanjene izvjesnosti kazne’, u kojima se rizično ponašanje sustavno povećava upravo zbog percepcije da nadzor nije stalan”, navodi Marušić.
Pet hitnih strukturnih mjera
Prema riječima prometnog stručnjaka, Hrvatskoj je potrebno pet hitnih strukturnih mjera kako bi se smanjio broj smrtnih stradavanja na cestama.
Kao prvu mjeru ističe potrebu za značajnim povećanjem izvjesnosti nadzora u prometu.
“Prvo, radikalno povećanje izvjesnosti nadzora. Uvođenje široko rasprostranjenog sustava stacionarnih radara i mjerenja prosječne brzine na državnim i regionalnim cestama, uz potpunu digitalizaciju i automatizaciju obrade prekršaja u realnom vremenu” navodi Marušić.
Druga mjera odnosi se na strože kažnjavanje manipulacije registarskim oznakama motocikala.
“Minimalna kazna od 1.000 eura te obvezno oduzimanje motocikla u težim slučajevima, uz jasno definiranje ove radnje kao pokušaja izbjegavanja identifikacije i nadzora”, smatra Marušić.
Kao treću mjeru navodi potrebu za dosljednijom kaznenom politikom prema obijesnoj vožnji.
“Jedinstvena i operativno konzistentna primjena članka 226 Kaznenog zakona RH, posebno kod ekstremnih prekoračenja brzine i ponavljanih rizičnih ponašanja”, navodi Marušić.
Četvrta mjera podrazumijeva provedbu „Modela sigurnosti dionice D8 Split – Omiš“ na nacionalnoj razini.
“Identifikacija i sustavno pokrivanje opasnih dionica te rizičnih prometnih koridora 24/7 kroz kombinaciju tehnologije, analitike i operativnog policijskog nadzora”, navodi prometni stručnjak.
Peta mjera odnosi se na poseban režim nadzora motociklista i drugih rizičnih skupina sudionika u prometu.
“Pojačani tehnički nadzor, ciljani sezonski nadzor te nulta tolerancija na ekstremne prekršaje poput prekomjerne brzine, rizičnog pretjecanja i manipulacije registarskim oznakama”, smatra Marušić i dodaje: ‘Tragičnih deset poginulih u 48 sati nije izolirani incident, nego snažan indikator strukturnog kolapsa sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj.’
Marušić naglašava kako glavni problem ne vidi u zakonima, već u njihovoj provedbi, dosljednosti primjene i razini nadzora u svakodnevnom prometu.
“Primjer dionice državne ceste D8 Split-Omiš jasno potvrđuje da sustavni nadzor može transformirati sigurnosne ishode bez ikakvih infrastrukturnih promjena: nekadašnja “Cesta smrti” postaje ne samo znatno sigurnija, nego i jedna od najsigurnijih hrvatskih cesta upravo zato što je rizično ponašanje u prometu postalo stalno i neizbježno sankcionirano. Upravo u tome leži ključ prometne politike: stvaranje sustava u kojem je kršenje pravila racionalno neisplativo, a sigurna vožnja jedina realno održiva opcija”, zaključuje Marušić, a prenosi Danas.hr.
