Kasno preksinoć, mlađa njemačka državljanka doživjela je nesreću na Osoršćici. Ona se spotaknula i pala te ozlijedila nogu tako da više nije mogla hodati. Nesreća se dogodila na planinarskoj stazi koja se od Sv. Nikole spušta prema Nerezinama. Djevojka je na ljetovanju na Lošinju sa skupinom vršnjaka, a tijekom jučerašnjeg dana imali su organizirani izlet na Osoršćicu.
Član HGSS bio je svjedok nesreće te je odmah pristupio spašavanju. Stanica Rijeka i Ispostava na Lošinju stavljeni su u pripravnost.
Postoje različiti načini i tehnike spašavanja, a izbor ovisi o mnogo čimbenika. Ovisno o vrsti ozljede, mjestu nesreće, udaljenosti, broju raspoloživih spašavatelja, dostupnoj opremi, mogućnosti pogoršanja u slučaju dužeg čekanja…
Ali prije svega bitna je sigurnost. Ne ugroziti spašavatelje i ne ugroziti unesrećenog.
Uzevši sve u obzir te u dogovoru s pročelnikom odlučeno je da spašavatelj unesrećenu nosi na leđima do najbliže prometnice. Tehnike nošenja na leđima su one koje se prve uče na tečajevima spašavanja i svakom spašavatelju te prve vježbe nošenja na Vickov stup ili na vrh Snježnik ostaju cijeli život u sjećanju.
Od gorskog spašavatelja se očekuje visoka fizička spremnost. On mora biti sposoban «riješiti akciju ako nikako drugačije onda na snagu». I tako bi. Spašavatelj je unesrećenu djevojku (koja je bila jednake težine kao i on) na leđima nosio idućih sat vremena i sretno je spustio do prometnice gdje su brigu o njoj preuzeli njeni prijatelji.
Sretan ishod situacije svih je obradovao i taman kada je napetost popustila, te proglašen prekid pripravnosti za ostatak spašavatelja, dogodila se nova nesreća. Na istoj stazi samo na još većoj udaljenosti, još jedna djevojka iz iste skupine doživjela je nezgodu. Opet se radilo o ozljedi noge ali težoj od prethodne. I naravno, već je bila noć.
Odlučeno je da se ovoga puta uputi spasilački tim iz Lošinja. Šesteročlanu ekipu spašavatelja činili su članovi HGSS stanice Rijeka ispostave Lošinj, pojačani s gorskim spašavateljima koji se nalaze na godišnjem odmoru na otoku a spremno su se stavili na raspolaganje.
Pristup unesrećenoj trajao je oko 30 minuta. Bilo je potrebno savladati oko 2 km udaljenosti ali i 400 metara visinske razlike. Nakon što je unesrećena zbrinuta krenuo je transport nizbrdo. Kao transportno sredstvo korišten je mariner. Pola sata iza ponoći unesrećena je u Nerezinama predana na danju skrb ekipi Zavoda za hitnu medicinu PGŽ.
Da podsjetimo, mariner je posedno konstruirana brdska nosilja pogodna za vertikalni i horizontalni transport u brdima. Sebastian Wastl Mariner, čuveni austrijski alpinist i pionir gorskog spašavanja, osmislio je i napravio tu nosiljku još prije Drugog svjetskog rata. Od tada pa sve do danas mariner (uz manje preinake) čini osnovno transportno sredstvo u gorskom spašavanju.
